Ediscere

Ediscere znači "učiti napamet". Evo što sam danas naučio, uglavnom u vlaku:

Cras te victurum, cras, dicis, Postume, semper.
  Dic mihi, cras istud, Postume, quando venit?
Quam longe cras istud, ubi est aut unde petendum?
  Numquid apud Persas Armeniosque latet?
Iam cras istud habet Priami vel Nestoris annos,
  Cras istud quanti, dic mihi, possit emi?
Cras vives? hodie iam vivere, Postume, serum est;
  ille sapit quisquis, Postume, vixit heri.

Mada se odavde ne vidi, veći sam dio (osim posljednja tri stiha) napisao "iz glave". Zato je i interpunkcija nešto drugačija od verzije koja se nalazi, recimo, na The Latin Library.

Marcijalova retoričarska inventio: najprije prostor (Perzijanci i Armenci), onda logična (i paradoksalna) karikatura protezanja "cras" u vrijeme (Prijam i Nestor). Moguće su i drugačije podjele: na pitanje "quando venit?" odgovor su "Nestoris anni", na pitanje "unde petendum" odgovor su Persae Armeniique.

Ono, međutim, što ostaje visjeti --- što bi se moglo činiti kao puki "futer" za popunjavanje pentametra, možda najslabiji stih epigrama --- jest "koliko to sutra košta?". Čini mi se kao pauza, predah za stoičke, senekanske paradokse poante. No moglo bi biti i svojevrstan odgovor na starost toga sutra, na njegove "godine Prijama i Nestora". Možda je sutra kao vino (jedan engleski prijevod: "'Tis so far fetch'd this Morrow, that I fear / 'Twill be both very Old, and very Dear").

Riječi koje se ponavljaju: cras, dicere, Postume; razne vrste pitanja. Ali i vivere, kao poliptot --- koji doslovno pada iz budućnosti u prošlost: victurum (particip futura), vives (futur), vivere (prezent), vixit (perfekt).

Filolog će primijetiti i da se "annos habet" može glatko kalkirati u hrvatski: "ima godine", mada se pristojno latinski kaže "annos sexaginta natus es" vel sim. Ali možda se radi o lažnim prijateljima; treba provjeriti ostale potvrde. Pokazuje se da je Marcijal volio ovu frazu: "Annos si tot habet Ligeia, trima est" (12, 7). Ima je i Flor: "nec enim amplius decem et octo annos habet". Samo je jedna, meni malo nejasna, slična upotreba u Ciceronovu pismu Atiku: "quid enim hoc miserius quam eum qui tot annos quot habet designatus consul fuerit fieri consulem non posse, praesertim cum aut solus aut certe non plus quam cum altero petat?" (4, 8a, 2).

Usp. što (nedavno) kaže Laudator temporis acti