13.6.05

Damnatio memoriae

Zanimljiv članak filološkog kolege: Sinan Gudžević, "Memoria i damnatio memoriae", Republika - Glasilo građanskog samooslobađanja, 17 (2005), 358--359, 1--30 jun 2005.

Neron. Worcester, Art Museum
(...)
Umijeće pamćenja od Simonida i Temistokla naovamo nije izgubilo ništa od svoje privlačnosti. Od priručnika i savjetnika sastavljanih za ovladavanjem vještinom nazvanom ars memoriae mogla bi se sastaviti prilična biblioteka, a teoretičari bi mogli od nje uspostaviti i književnu vrstu.
Umijeće zaboravljanja nije dalo ni debelih priručnika niti svojih praktičnih teoretičara. Ovdje valja izuzeti antičku ljubavnu liriku koja je zaboravljanje ljubavnih jada smatrala lijekom, te razvila didaktičku vrstu sa savjetima ljubavnicima. Ta oblast, čiji je jedan od najvažnijih predstavnika rimski pjesnik Ovidije, nije predmet ovoga teksta. Umijeće zaboravljanja svega što se želi zaboraviti bilo bi predmet moguće ars oblivionis, ili ars oblivialis ili, imajući na umu Letu - letotehnike. Mogućnost zasnivanja takve discipline nije ostala bez rasprave, svakako i zato što nije mogla ostati neraspravljena želja za zaboravljanjem koja obuzima nikoga manjeg nego Temistokla.

(Pročitaj sve...)

1 komentar:

Lola Walser kaže...

Nadam se da ce letotehnicari uzeti u obzir interesantnu cinjenicu da je zaboravljanje aktivan nervni proces, ovisan o genetskom programu i odredjenim proteinima (protein fosfatazi 1, npr.) Mozak nije sito iz koga vremenom curi sve vise, vec se (dugo) netaknuti i lose utvrdjen materijal aktivno unistava.