Lepi geni zeleni, oj zeleni

SD je prošlog tjedna kao svoju knjigu-na-kiosku-za-29kn objavila Genetičko podrijetlo Hrvata Ivana Jurića. Eto štofa za sljedeću nogufilologa. Bilješke, ili foršpan, ili paralipomena:

• kad se knjiga može kupiti na kiosku, očekujemo popularno-znanstvenu knjigu, a ne tekst koji glumi znanstveni rad (citiranje literature, tablice itd). E, ali pop-znan knjige treba znati pisati, barem kao što treba pisati i znanstveni rad. Ivan Jurić pun je entuzijazma i dobre volje, ali nije Jared Diamond. Pa ni Damir Mikuličić ni Nenad Raos.
• "Tu jednostavnu metodu postavio sam bez nekog uzora, jer u literaturi nema sličnih izračuna. U znanstvenoj literaturi to su metode korelacija koje je najčešće teško razumjeti jer se izračuni obavljaju po kompjuterskim programima. Zato sam postavio ovu jednostavnu, ali genetički potpuno ispravnu metodu" (Jurić, s. 154).
  
• "Zato je političko nastajanje naroda / nacija, koje možemo nazvati etnogenezom, proces uglavnom neovisan od genetičkog podrijetla. Narod čini kulturna baština i interes da tu kulturnu baštinu sačuva i dalje razvija. Narod čini i zajednički interes većine da ostane samostalan i slobodan u kreiranju svoje budućnosti. Iznad svega čini ga zajedničko stvaralaštvo i borba kroz povijest te stjecanje svijesti o svojoj političkoj i gospodarskoj povijesti, a na temelju te svijesti osigurava si budućnost, jer samo kroz poznavanje povijesti može steći znanja kojima će moći osigurati svoje interese i prosperitet u budućnosti." (Jurić, s. 158)
  
• "Počeci hrvatskog podrijetla počinju od nastanka Homo sapiensa. Nedvojbeno je da tada počinje podrijetlo svih pojedinaca i svih naroda. Početak je u nastanku Homo sapiensa i njegovu širenju po Zemlji. Ali diversifikacija ljudskog roda imala je svoje tijekove i mi Hrvati u genetičkom smislu imamo osobito zanimljivo mjesto u toj diversifikaciji." (Jurić 158)
  
• "U jednom slučajnom susretu s bogatim i vjerojatno utjecajnim Palestincem u Nazaretu shvatio sam da je suživot [Palestinaca i Židova] još dulje nemoguć. Bio sam skeptik i što se tiče Židova, jer sam kod pojedinaca osjetio neku nepomirljivost spram različitog. Posebno sam uočio izvjesnu odbojnost prema Novom zavjetu. Kroz Izrael nas je vodila izbjeglica iz Sarajeva. Iz razgovora sam shvatio da tjedno pohađa doškolovanje za turističke vodiče. Na Isusovu grobu kazala je da se u ono vrijeme nitko nije sahranjivao unutar zidina. U Nazaretu na mjestu ispod kršćanske crkve, a gdje je bilo boravište Marije, Josipa i Isusa, rekla je da su oni vjerojatno boravili na drugim mjestima. U Betlehemu na mjestu rođenja Isusa obrazlagala je nelogičnost teksta u Novom zavjetu koji govori da nije bilo mjesta u gostinjcu. Sve sam to naveo zbog njezine izjave na mjestu gdje je Sveti [sic] Jeronim prevodio Bibliju." (Jurić 162)
  
• "Genetička struktura Hrvata nameće zaključak da je vladajući sloj koji će formirati državu i omogućiti etnogenezu Hrvata nastao od uspješnih pojedinaca koji su mogli biti svih genetičkih izvorišta, odnosno iz bilo koje od sedam genetičkih loza. [Knez] Borna je možda imao slavenski ili azijatski haplotip, Trpimir i Tomislav možda su imali hrvatski haplotip, Branimir je možda imao neolitski, slavenski ili neki drugi haplotip." (Jurić, s. 180)
  
• "Nastanak [genetičke] raznolikosti možda će [kad "narod" o njemu bude informiran] biti shvaćen kao veliko bogatstvo, a ne uzrok odbojnosti prema različitom, a možda i neće." (Jurić, s. 190)
• U Wonderlandu se, kako sam čitao u šarenim knjigicama, na Creative Writing radionicama uči i pisanje biografija i autobiografija, dakle: non-fiction. U HR (osim što su radionice "kreativnog pisanja" marginalan fenomen), jezična je umjetnina ograničena na fiction. Čak se ni žurnalizam ne percipira kao verbalno zahtjevna djelatnost, a kamo li znanstveno pisanje. Jasno misliti? Sažeto? Izbjegavati fraze? Ne pisati birokratskim jezikom izvještaja Ministarstvu? Ma dajte.
  
• Naslov Poglavlja 19: "Knjiga Postanka i genetičke spoznaje" (Jurić)

Čemu trošiti vrijeme na ovu knjigu? Zato što se prodaje na kiosku. Također, iz istog razloga iz kojeg Bora Coturnix ratuje s kreacionistima. Postoji znanost, i postoji pseudoznanost, koja takva ostaje čak i kad se njome bave društveno priznati znanstveni radnici. Dok kritika ne razdvoji znanost od pseudoznanosti, "širokoj javnosti" bit će svejedno --- odnosno, moći će bez grižnje savjesti posezati za podacima koji joj u danom trenutku bolje odgovaraju, a ostat će joj skriven čitav spektar pravih znanstvenih problema u pozadini onoga što se predočava kao res iudicata, gotova stvar.

PS: kako Coturnix upozorava, hobi Ivana Jurića je nadnacionalna, mada ne i nad-regionalna pojava. Flow my tears, the geneticist said.