Šiber

Hal Clement, Mission of Gravity (1954):
"All right if you say so; I'm not a---" Lackland got no chance to finish his remark; Rosten cut in abruptly and grimly.
"Just how fast does this density drop off with altitude?"
The meteorologist drew a slide rule from his pocket and manipulated it silently for a moment.
(s. 161 Gollanczova reizdanja iz 2005, serija "SF Masterworks")



Ekipa astronauta istražuje ogroman planet u obliku dvostrukog stošca, koji se vrti nevjerojatnom brzinom i ima dva sunca. Na tom planetu žive stonogama slična, desetak centimetara duga, a razumna bića, koja smatraju da njihov svijet ima oblik zdjele, i koja se najviše na svijetu boje pada (jer je pri gravitaciji u kojoj žive pad s visine od desetak centimetara fatalan čak i za njihove čvrste oklope).

Dakle, ekipa astronauta i znanstvenika koja je u stanju doći do tog fantastičnog planeta, stupiti na nj, imati ondje bazu, komunicirati s domorocima --- ta ekipa računa pomoću pomičnih mjerki, ili šibera, kao što ste mogli gore pročitati.

Što nam to govori o sposobnosti --- ili disciplini --- predviđanja budućnosti? Po meni, isto što i beznadno iz-šezdesetih frizure i interijeri Odiseje u svemiru 2001.