Historijska čitanka

Od 1919. dalje niču najraznovrsnija poduzeća, u Zagrebu i po pokrajini se osnivaju novi novčani zavodi, javljaju novi financijeri i osnivači industrija. U nedogled su se širile perspektive konjunkture, barem u poredbi s predratnim vremenima. Kad je konjunktura pala, propao je i veći dio tih poduzeća. Trgovački registri iz tih će godina ostati ne samo političko-ekonomski, nego možda još više psihološki i etički dokumenti vremena. Tadašnji su privrednici vjerovali da se može ponoviti biblijsko čudo o prehrani tisuća s par hljebova i ribica. S neznatnim kapitalima nekonsolidirane valute u serijama su se osnivala dioničarska poduzeća. Glavnica novih dioničarskih društava obično bijahu paketi dionica par mjeseci starijih poduzeća, a prometni kapital kredit banke, čiji su ljudi bili osnivači i članovi ravnateljstva novih firmi. Kapital pak banaka ulagan u poslove u velikoj mjeri bijaše prištednja bezbroja sitnih štediša. U konjunkturi su članovi ravnateljstava tih industrijskih i trgovinskih poduzeća ubirali znatne tantijeme (aritmetički visoke brojke kojima je vrijednost danomice padala uslijed inflacije). Katkad su zaradile i banke, no u konačnom su obračunu bile stalno na gubitku. U slučaju neuspjeha poduzeća gubici su se često prebacivali na račun banke, a ne na osobni račun formalnih osnivača. Sav je tadašnji privredni mehanizam bio sračunat na to da u najkraćem roku izbaci najvišu dobit.

Josip Horvat, ZAPISCI IZ NEPOVRATA: Hrvatski mikrokozam između dva rata, 1947. [prvo izdanje 1983.]

(snimio seriykotik1970)