Evo me u posteju
Nova akvizicija u našoj biblioteci: Đermano Senjanović, Evo me u posteju, Zagreb: Durieux, 2007. Knjiga toliko nježno uronjena u prošlost — mada ne nostalgična — da mi suze idu na oči dok je čitam. I dok čitam kako Ćićo pazi svoga starog tatu, dakako.
Svaku malo mi se javi šjora Petromila i oće na silu da dan njezine ricete. A ča ću ih davat kad su one za siromaje, a danas više siromaji nima.
(Ćićo ka Šimica, "Fažol i manistra")
Nije što ja volim Ćiću, ali ovo je hrvatska proza kakvu ne treba propustit. Ukoliko ste u godinama za nju.
4 komentara:
E, to vjerujem, jedva ga čekam, on mi je strašno topao i duhovit.
A ima jedan sličan mu, al drukčiji i tako drukčiji bolji, kd mene na pslu, budem ga tražila dozvolu pa možda poslala te bračke crtice! dviz.
Željno čekamo Brač!
Bok Filologa, iskopala sam negdje mejl pa ti mejlala bračke crtice, a istodobno je izašao prijevod s mađarskog pa trk u teslinu 16, vukovic@runjic, po knjigu! dvizga
A DI SU BRAČKE CRTICE ZA NAS SA STRANE?
Objavi komentar