Na hiljadu raznih jezika
"Na hiljadu raznih jezika, u najraznoličnijim uvetima života, iz veka u vek, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima, ispreda se priča o sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima."
To je izmedju ostalog rekao Ivo Andrić u govoru prigodom primanja Nobelove nagrade. Jedna od tih priča koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima jest i priča grčkog i rimskog čovjeka. To je priča o sudbini, priča o životu, ljubavi, radosti i patnji, priča o dogadjajima. Nalazeći se negdje na putu od drevnih patrijarhalnih pričanja, još svježih u njegovoj glavi, osvježavajući prošlost pjesmama pjesnika zaodjenutim mitskim shvaćanjima, a upućen prema budućnosti, nalazeći se u svom povijesnom trenutku, antički je čovjek bio jedan od preteča i naše književnosti i velikih izdavačkih kuća.
Osjećajući da je postao centrom svijeta, barem u neku ruku, osjećajući da se sve nekako vrti oko njega i da je bačen u taj kovitlac, antički čovjek dao nam je svoje misli i svoje osjećaje, pružio nam je svoj ponos i svoj plač, ostavio nam je svoje bitke i svoju prošlost, pokazao nam svoje sanje i svoj život, projicirao nam je svoje bogove i božice. I mi se vrtimo na tom Olimpu misli i Parnasu srca, na Helikonu jednoga i s Muzama drugoga, i mi osjećamo tu toplinu, osjećamo sunce Mediterana s mirisom borova i maslina, osjećamo azur neba i boje vinograda, čujemo pjesmu iz šuma i udar vesala o morsku pučinu, ali ujedno isprepleteno vidimo i olujno nebo, kriku neutješivu galebova i otegnut tužan zvuk iz utroba galija, osjećamo vjetar koji se diže na moru i baca valove, a tisuće kapljica vode lete u nedogled.
Danas kada izlazi prvi broj ovog našeg lista, željeli bismo da kroza nj pristup problematici klasične filologije bude lakši.
Naše doba, s pravom ponosno na vlastita velika dostignuća u znanosti i tehnici, često nije dovoljno svjesno svog duga prema davnim misliocima koji su stvorili čvrste temelje na kojima počiva sve što je evropski čovjek izgradio.
"U praktičnom djelovanju drugi su narodi i drugi kulturni krugovi došli do istih iskustava kao i Grci. Ali ono u čemu se grčki način mišljenja od samog početka razlikovao od načina mišljenja drugih naroda bila je sposobnost da praktično pitanje postavi kao načelno i tako dosegne gledišta s kojih se može u šarenilu iskustava uspostaviti red i učiniti ga pristupačnim ljudskom mišljenju. Početak zapadne kulture karakterizira uska povezanost načelnog postavljanja pitanja i praktičnog djelovanja koju su ostvarili Grci. Na toj povezanosti leži cjelokupna snaga naše kulture još i danas." To su riječi Wernera Heisenberga.
Naš list trebao bi imati kao okosnicu klasičnu filologiju, ali on bi tretirao i ostale znanstvene discipline, ukoliko bi u pojedinim temama interferirale s klasičnom filologijom, kao izmedju ostalog, npr. komparativnu književnost, kroatistiku s hrvatskim latinizmom, opću lingvistiku, povijest, arheologiju.
Suradnja u listu otvorena je i studentima i profesorima klasične filologije, kao i u pojedinim slučajevima i djacima klasičnih gimnazija, pa i svima onima čiji se prilozi uklapaju u tematski okvir lista.
Možda je i jedan od motiva za pokretanje ovakva lista to što bi njime bila dana jedna od mogućnosti za realizaciju i temeljne koncepcije sveučilišne reforme: koordiniranje srodnih znanstvenih disciplina i angažiranje studenata za kreativan znanstveni rad i time ostvarivanje njihova svestranijeg i dinamičnijeg profila.
U svibnju 1973. — prije trideset i pet godina — ovaj se tekst pojavio kao uvodnik prvoga broja filološkog časopisa Latina et Graeca (broj je koštao 8 dinara, a godišnja je pretplata bila 15). Studenti koji su uređivali časopis bili su mi profesori kad sam studirao; neki su od njih danas u mirovini, neki su i u boljim spominjanjima.
Časopis Latina et Graeca bio je, u srednjoj školi, moj prvi svjesni susret s filologijom, sa znanošću o antičkom svijetu; dotad sam poznavao latinski i grčki kao školske predmete. U biblioteci koja je izrasla uz taj časopis (također po imenu Latina et Graeca) naučio sam što je dobro prevođenje s latinskog i grčkog, i da postoje i zanimljivi grčki i latinski tekstovi.
Ukratko — čestitke.
Pikanterija
Čitajući pažljivo — s iskustvom nekoga tko je itekako dobro naučio što je na ovome svijetu nervus rei gerendae — u "pozdravnoj riječi" profesora koji je tada bio doajen klasične filologije čujem vrlo poznate odjeke:
PITANJE AKADEMIKU PROFESORU VELJKU GORTANU: ŠTO MISLITE O NAŠEM POTHVATU?
Vaš pothvat, naime pokretanje studentskog stručnog časopisa LATINA ET GRAECA, zaslužuje samo pohvalu. On jasno pokazuje kako elan mladih ljudi ne poznaje prepreka koje ne bi mogao svladati. Na taj pothvat odlučili ste se motu proprio bez ikakvih sugestija sa strane. Utoliko je on vredniji. Odlučili ste izdavati vlastiti časopis, pripremili ste gradju za prve brojeve iako niste imali potrebna sredstva za pokriće troškova izdavanja. Niste sustali ni onda kad su vas iznevjerile nade i očekivanja i kad ste od svoga Fakulteta čuli da, na žalost, nema raspoloživih sredstava niti da djelomično podupre vaš stručni časopis. Niste sustali, nego ste mukotrpnim obijanjem pragova pokrili glavni dio izdataka za papir i tisak jer drugih izdataka i nemate kad svi vaši suradnici sve rade bez honorara.
(...)
Schola Graeca et Latina at the Stelea Monastery: andrepo12.
Skini si Ubuntu