ΦΙΛΩΝΟΣ (11.420)
Αἱ τρίχες, ἢν σιγᾷς, εἰσὶ φρένες· ἢν δὲ λαλήσῃς,
ὡς αἱ τῆς ἥβης οὐ φρένες, ἀλλὰ τρίχες.Filon (11, 420)
Svaka je dlaka brade, dok šutiš, znak misli; a kad progovoriš,
ko u mlađarije: nisu to misli, već puke dlake.
Upravo se podsjećam zašto ne volim znanost o književnosti. Kao što sam se nedavno podsjetio zašto ne volim povijest. Ima neke veze s blagdanima: previše kolača nije dobro, previše mesa nije dobro, previše salame nije dobro. Suprotan učinak.
I to je ono u čemu bismo mi trebali biti "konkurentni", to brdo članaka koje čitam po (anglofonim) znanstveno-humanističkim bazama. Ne sviđaju mi se. Znam, oni su grund, humus iz kojeg niče ono najbolje (tu i tamo, istini za volju, ponešto i zablista). Ali ne sviđaju mi se.
Zašto reći jednostavno kad možemo govoriti komplicirano?
O nekome imaš jednu predodžbu (i svoje fantazije, dobrim dijelom). Onda jedna-dvije riječi pretvore tog nekoga u sasvim nešto drugo: nešto divlje, drugačije, nešto što izaziva nelagodu. Nepredvidivost.
Razmišljanje naglas.
Prosopografija je istraživanje "povijesti skupina ljudi", prvo izdvajanje, potom analiziranje nizova osoba koje dijele određene političke ili društvene karakteristike; potraga za informacijama specifičnima za pojedince, i za konstantama i varijablama unutar čitavih skupina.
Jednostavnije: prosopografija je, prvo, priređivanje popisa osoba i njihovih svojstava — potom pretraživanje toga popisa na različite načine.
Jedan je biografski leksikon, recimo, građa za prosopografiju.
Ono o čemu se ovdje razmišlja jest: kako da izgleda digitalna prosopografija? Mora pokazivati "konstante i varijable" s jedne strane, te "niz osoba" s druge. Jedno i drugo ponegdje se siječe.
Na primjer: skupina "hrvatskih latinista". Izvadimo ih iz, na primjer, Leksikona hrvatskih pisaca. Poredamo ih abecednim redom po prezimenu, ili kronološki, ili po žanrovima. Istražujemo njihov društveni status (i njegove eventualne fluktuacije); njihovu geografsku "distribuciju" (gdje su sve bili, u odnosu na kada).
Drugi primjer: skupina "ljudi povezanih s Markom Marulićem".
Primjeri stvari koje već postoje: PASE (Prosopography of Anglo-Saxon England, baza podataka koja uključuje sve zabilježene stanovnike Engleske od kasnog šestog do konca jedanaestog stoljeća). — Ili Prosopografski portal na Koledžu Linacre, Oxford.
ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ 11.391
Μῦν Ἀσκληπιάδης ὁ φιλάργυρος εἶδεν ἐν οἴκῳ
καὶ “Τί ποιεῖς,” φησίν, “φίλτατε μῦ, παρ' ἐμοί;”
ἡδὺ δ' ὁ μῦς γελάσας “Μηδέν, φίλε,” φησί, “φοβηθῇς·
οὐχὶ τροφῆς παρὰ σοὶ χρῄζομεν, ἀλλὰ μονῆς.”Lukilije (11, 391)
Miša je škrti Asklepijad ugledao u svojoj kući,
pa reče: "Što ćeš, o štovani mišu, kod mene ti?"
A miš se nasmijao slatko: "Ništa se ne boj, rista:
nisam došao amo na hranu, nego na stan."Vertit Grotius
Murem Asclepiades cum conspexisset avarus,
Quid facis ah nostrae, dixit, amice, domi?
Cui mus, Parce metu, respondit dulce renidens,
Heic ego non victum quaero, sed hospitium.
NASA: astronomska slika dana.
Autor slike: Tunç Tezel.
Ispred Oriona: četrdeset kilometara sjeverno od Kahte (Turska) nalazi se planina Nemrut (Nemrud Daği), a na njoj ostaci golemih kipova starih preko dvije tisuće godina. Ti su kipovi — nekoć visine preko 10 metara — prikazivali lavove, orlove, antičke bogove i kralja Antioha I Božanskoga (Theos), vladara Komagene (86–38 p. n. e). Blizu sredine slike: Zeusova glava; kraljeva je glava druga najbliža horizontu.
Slika je snimljena prije tri mjeseca; u daljini je zviježđe Orion. Crvena mrlja pod Orionovim pojasom je Orionova maglica, a sjajna zvijezda s lijeve strane je Sirius. Daleko nalijevo obzor se crveni: sunce će izaći.
Siže za nekog Orhana Pamuka: Faust Vrančić, Antun Vrančić, i jedan dragoman koji, između ostalog, zna i hrvatski i latinski (mada tek barbarski), istražuju povijest Osmanskog Carstva.
O tome pišu Historiae Musulmanae Johannesa Leunklavija (1591; col. 31–32):
Nequit autem historia Musulmana contexi, praeterita Muhametis, Musulmanae legis & caerimoniarum conditoris, eiusque successorum, quos dixere Chaliphas, mentione; quam ne Turci quidem in historiis suis omiserunt. Quorum vestigiis sic insistemus, vt ea tantum de his delibanda censeamus, quae ipsi memoriae prodiderunt; ne propugnatorum Muhameticae superstitionis praecipuorum series ignota sit, ac praeterea conspici possit, quonam modo Chaliphis Arabibus, & Abbasiis, vel Abbasileris, in Musulmanorum imperio Selzuccij Tograni; Togranis Aladinij, gentis & stirpis eiusdem; Aladinis Oguzij, vel principes horum potius Osmanaei, successerint. Recitabimus autem haec de Chaliphis, vt alia pleraque rara nostrae huius historiae, de duobus sumta potissimum libris; quorum ope nos, in perficienda tanti laboris lucubratione, plurimum adiutos, perlubenter & ingenue fatemur. Horum vnum mihi concessit vtendum vir nobilis & amplissimus, Faustus Verantius, Cęsareę regięque maiestati a secretis, in archiuis regni Vngarię; repertum inter cetera, quae patruus ipsius, reuerendissimus & illustrissimus antistes, Antonius Verantius, primum Agriensis Praesul, inde Strigoniensis Archiepiscopus, aliquot legationibus ad Portam Osmaneam, magna cum laude obitis, bene de republica Christiana meritus, post se reliquit. Alterum nobilis viri, Philippi Haniualdi Eckerstorfiani, qui serenissimo principi, Ernesto Archiduci Austriae, praecipuos inter aulicos operam nauat, singulari erga nos, fraternaeque benevolentiae debemus. Is Constatinopoli, qua in vrbe cum dignitate vixit annis aliquot, Muratem begum, natione Vngarum, primarium superioribus annis Osmaneae Portae Dragomanum, mihi notum in itinere meo, linguarumque plurium, Arabicae, Persicae, Turcicae, Latinae, (sed barbarae, quod adulescens in seruitutem abductus, apud barbaros consenuisset) Vngaricę, Crouaticaeque peritum, largitionibus cottidianis impulit; vt ex Turcorum historiis selecta quaeque transscriberet, & secum communicaret: in quo sane deprehendi reipsa quiddam ab eo praestitum, quod esset operae pretium, & illustrandae Turcorum historiae non exiguum posset adiumentum adferre.
ΝΙΚΑΡΧΟΥ (11.328)
Τὴν μίαν Ἑρμογένης κἀγώ ποτε καὶ Κλεόβουλος
ἤγομεν εἰς κοινὴν Κύπριν Ἀριστοδίκην·
ἧς ἔλαχον μὲν ἐγὼ πολιὴν ἅλα ναιέμεν αὐτός·
εἷς γὰρ ἕν, οὐ πάντες πάντα, διειλόμεθα.
Ἑρμογένης δ' ἔλαχε στυγερὸν δόμον εὐρώεντα,
ὕστατον, εἰς ἀφανῆ χῶρον ὑπερχόμενος,
ἔνθ' ἀκταὶ νεκύων καὶ ἐρινεοὶ ἠνεμόεντες
δινεῦνται πνοιῇ δυσκελάδων ἀνέμων.
Ζῆνα δὲ θὲς Κλεόβουλον, ὃς οὐρανὸν εἰσαναβαίνειν,
τὸ ψολόεν κατέχων ἐν χερὶ πῦρ, ἔλαχεν.
γῆ δ' ἔμενε ξυνὴ πάντων· ψίαθον γὰρ ἐν αὐτῇ
στρώσαντες τὴν γραῦν ὧδε διειλόμεθα.Nikarh (11, 328)
Hermogen, ja i Kleobul onomad smo jednoj
Aristodiki priredili grupni seks:
ja kod nje na žrijebu dobih stan do sinjega mora
(svaki po jedno, a nismo svi dijelili sve);
Hermogena zapade gadni dom truleži,
zadnji, što u mračnome svršava kraju,
gdje su obale mrtve i smokve što povija vjetar,
kako ih zlozvukog zapuha nalet potresa.
Zeusom smatraj Kleobula; taj dobi uspon u nebo,
ognjobljuvnu sveudilj držeć u ruci munju.
A zemlja je bila zajednička svima; jer na nju smo madrac
prostrli, i tako smo bapca podijelili.
ΑΜΜΙΑΝΟΥ (11.181)
Ἤιδειμεν, Πολέμων, Ἀντώνιον ὄντα σε πάντες.
ἐξαπίνης τρία σοι γράμματα πῶς ἔλιπεν;Amijan (11, 181)
Polemone, znali smo svi da si Kornelije ti;
kako si umjesto NEL najednom dobio UPC?Vertit Grotius
Quam subito, fueras qui nobis Servius ante,
Destituit nomen littera quinta tuum.
ΑΜΜΙΑΝΟΥ (11.180)
Εἰδοὺς οὐ κρίνει Πολέμων, νώναις κατακρίνει·
κἂν δῷς, κἂν μὴ δῷς, ἔστιν ἀεὶ Πολέμων.Amijan (11, 180)
Paran dan — Polemon ne sudi; neparan — osudi te;
dao ti pare il ne, s njim uvijek jepolemos .
Iz novina (Novi list,, 11. prosinca, "Plaće rastu, a znanost stagnira"; nažalost, NL čitave članke čini dostupnim samo pretplatnicima)
"Društvo znanja nije društvo u kojem puno ljudi svašta zna", komentirao je jučer nedovoljno kvalitetan način financiranja hrvatskih sveučilišta rektor Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Rektorskog zbora, prof. dr. Aleksa Bjeliš, nakon sjednice Rektorskog zbora.
[Radovan Fuchs, državni tajnik za visoko obrazovanje rekao je] kako je potrebno preispitati čitav niz nastavnih programa upitne održivosti. "Na neke je studije upisano doslovno po dvoje ili troje studenata, dok s druge strane vrlo slične programe izvode različite institucije", izjavio je Fuchs te rekao kako je prije redukcije programa potrebno osigurati zakonske preduvjete za to.
ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ (11.171)
Θνῄσκων Ἑρμοκράτης ὁ φιλάργυρος ἐν διαθήκαις
αὑτὸν τῶν ἰδίων ἔγραφε κληρονόμον.
ψηφίζων δ' ἀνέκειτο, πόσον δώσει διεγερθεὶς
ἰητροῖς μισθοῦ καὶ τί νοσῶν δαπανᾷ·
ὡς δ' εὗρε πλείω δραχμὴν μίαν, ἢν διασωθῇ·
“Λυσιτελεῖ θνῄσκειν,” εἶπε καὶ ἐξετάθη.
κεῖται δ' οὐδὲν ἔχων ὀβολοῦ πλέον· οἱ δὲ τὰ κείνου
[χρήματα κληρονόμοι ἥρπασαν ἀσπασίως].Lukilije (11, 171)
Pohlepni Hermokrat na samrti u oporuci
samog je sebe stavio za nasljednika.
Potom je legao i računao koliko će, kad se digne, platiti
liječnicima honorara i koji je bolesti trošak;
a kad se pokaza da je za drahmu više ako ozdravi,
"Umrijeti se isplati", reče i ispruži se.
Eto ga, leži, i više od obola nema; a njegove
[pare su veselo raznijeli nasljednici.]Vertit Grotius
Hermocrates aeger signatis rite tabellis
Haeredem sese scripserat ipse sibi.
Tum, si iterum valeat, quae sint impendia morbi,
Quae medici, trepidis computat articulis:
Solvendosque decem postquam sibi repperit asses,
"Utilior nobis mors", ait et moritur.
Uno nunc obolo dives jacet. Omne quod ultra est
Haeredes rapiunt et satis esse negant.
ΑΜΜΙΑΝΟΥ (Anth. Gr. 11.413)
Ὡς κῆπον τεθυκὼς δεῖπνον παρέθηκεν Ἀπελλῆς
οἰόμενος βόσκειν ἀντὶ φίλων πρόβατα.
ἦν ῥαφανίς, σέρις ἦν, τῆλις, θρίδακες, πράσα, βολβοί,
ὤκιμον, ἡδύοσμον, πήγανον, ἀσπάραγος·
δείσας δ' ἐκ τούτων, μὴ καὶ χόρτον παραθῇ μοι,
δειπνήσας θέρμους ἡμιβρεχεῖς ἔφυγον.Amijan (11, 413)
Hekatombe iz vrta Apel nam spremi za ručak,
misleći valjda da ne gosti prijatelje, nego ovce:
rotkve, salate, matovilca, endivije, poriluka, radiča,
celera, bosiljka, šparoga, metvice, rutvice;
tu se pobojavši da mi ne bi i sijeno servirao,
bob sam polunamočen poručao i odmah zbrisao.Ammiani, vertit Grotius
Convivas hortum quasi sacrificasset Apelles
Excipit. An solas forte vocavit oves?
Ponit enim mentam, lactucas, ocyma, bulbos,
Intubaque et raphanos, allia et asparagos,
Aufugi pastus male semimadente lupino,
Sollicitus foenum ne daret ille mihi.
En 1913, au cœur de la bataille sur la réforme de l'école voulue par les radicaux, quand il a été décidé qu'au lycée la section classique et la section moderne aboutiraient à un baccalauréat de même valeur. « En 1902, a plus tard expliqué Albert Thibaudet, l'enseignement secondaire, tel qu'il s'était transmis des jésuites à l'Université du XVIIIe siècle et de celle-ci à l'Université du XIXe siècle, change de caractère. Le latin et surtout le grec sont plus ou moins déclassés, et les langues anciennes, la formation humaniste ne constituent plus la marque nécessaire et éminente de la culture. La démocratie coule à pleins bords dans les cadres pédagogiques. »
Izvor: Dans le latin tout est bien, Sébastien Lapaque, Le Figaro, 04/12/2008
ΤΟΥ ΑΥΤΟΥ (ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ, 11.312)
Οὐδενὸς ἐνθάδε νῦν τεθνηκότος, ὦ παροδῖτα,
Μάρκος ὁ ποιητὴς ᾠκοδόμηκε τάφον
καὶ γράψας ἐπίγραμμα μονόστιχον ὧδ' ἐχάραξε·
“Κλαύσατε δωδεκέτη Μάξιμον ἐξ Ἐφέσου.”
οὐδὲ γὰρ εἶδον ἐγώ τινα Μάξιμον· εἰς δ' ἐπίδειξιν
ποιητοῦ κλαίειν τοῖς παριοῦσι λέγω.
Lukilije (11, 312)
Nitko, o prolazniče, ne počiva tu,
gdje pjesnik je Marko izgradio grob
i gdje, složivši stih za natpis, uklesa ovako:
"Požalite dvanaest godina Efežanina Maksima."
Ja nikakvog Maksima vidio nisam, ali u slavu
pjesnikovu, prolaznici, izvolite žaliti.Vertit Grotius
Quem cernis tumulum ne quid fallare, viator,
Vatis opus Marci nullius ossa tegit.
Sed tanti Marco fuit unum scribere versum:
Flete; situs puer hic Maximus ex Epheso.
Maximus hic notus nulli; sed ut ipse poeta
Credatur, frustra nos lacrimare jubet.
ΛΟΥΚΙΑΝΟΥ (11.431)
Εἰ ταχὺς εἰς τὸ φαγεῖν καὶ πρὸς δρόμον ἀμβλὺς ὑπάρχεις,
τοῖς ποσί σου τρῶγε καὶ τρέχε τῷ στόματι.Lukijan (11, 431)
Ako si brz pri jelu a na utrci spor,
nogama onda grizi a trči ustima ti.Vertit Hugo Grotius (anno 1630)
Manducare celer cum sis et currere tardus,
Manduca pedibus, curre sed ore tuo.
You ever see a house burning up in the night, way to hell and gone out there on the plains? (...) The year I lived in that junk trailer in the Crazy Woman Creek drainage I thought Josanna Stiles was like that, the house on fire in the night that you could only watch. The reason for it seemed to be the strung-out, buzzed country and the little running grass fires of the heart, the kind that usually die out on their own but in some people soar into uncontrollable conflagration.Annie Proulx, "A Lonely Coast"
Croatiae auctores Latini in rete / Hrvatski latinisti na internetu
Bibliografija Noge filologa (s tekstovima tu i tamo!)
Booksa i ja se volimo malo javno, malo tajno.
Skini si Ubuntu