Iz radionice

U četvrtak izlazi novi Zarez, a u njemu nogafilologa o susretu jednog govornika hrvatskog... s bugarskim jezikom!

Za nekoga tko živi u malom jeziku vrlo je čudan osjećaj doputovati u stranu zemlju u kojoj te razumiju. Upravo se to događa Hrvatima u Bugarskoj. Uz malo jezikoslovne mašte i uz znanje ćirilice, nakon graničnog prelaza Kalotina (između Srbije i Bugarske) pred nama se otvara pogolem nepoznat svijet u kojem istovremeno nismo i jesmo stranci; u kojem smo stranci možda nekih četrdeset posto manje. Shvaćate --- razumiju vas, i vi razumijete njih, mada pojma nemate o bugarskom, mada ste o tom jeziku dojučer znali valjda samo da postoji. Za razliku od teškom mukom stečene kompetencije u njemačkom, talijanskom, švedskom --- kompetenciju za bugarski govornici hrvatskog imaju automatski. I to opija. Takva situacija omogućava nam da shvatimo panslavenske zanose i vizije Šenoe i drugih devetnaestostoljetnih hrvatskih studenata u Pragu. Kad dođete nekamo gdje vas razumiju, gdje vas razumiju makar ništa o vama ne znali, osjećate se moćnije.