Klasici u klasama

Tijekom 1. st. pne, Rimljani su bili --- posve sluzbeno --- podijeljeni na sedam klasa. Dijelili su se prema imovini. Ovo je važno: danas je imovina, u načelu, privatan podatak, nešto u ravnini seksualnih preferencija. Kod Rimljana, "koliko je tko težak" bio je općepoznat, i općevažan, podatak. Najniža klasa bili su oni čija je imovina bila zanemariva; onda je dolazilo pet srednjih klasa, i, konačno, elita (tzv. equites). Zanimljiv je odnos između praga za ulazak u najvišu, petu klasu, i praga za ulazak u elitu. Za petu klasu Rimljani su morali imati 40.000 sestercija --- za ekvite deset puta više: 400.000.
I tada smo se zapitali --- koliko imovine morate imati danas u Hrvatskoj da biste bili dobrostojeći? Otvorili su se zanimljivi i poučni vidici.
Odgovarajući na pitanje --- ako imate, recimo, kuću, auto, ušteđevinu, sve to posve pristojno --- tako nešto vrijedi, rekli smo mi (posve napamet), 200.000 evra.
Sad zamislite deset puta više od toga.
Mimo samog odgovora na pitanje --- tko među nama ima 200.000 eura imovine? Ja svakako ne... a bome ni moji prijatelji i poznatija mi rodbina. Osobno, s nula imovine (osim auta iz '88), sumnjam da bih se kvalificirao makar u prvu srednju rimsku klasu.
Danas, uglavnom, nemamo imovine. Ono što imamo jest rad, potencijalna zarada (pod uvjetom da smo zdravi, marljivi, da imamo posla i vremena). Nije slučajno što plaća ne postoji kao kriterij u rimskim procjenama. Svi su zarađivali neke honorare, svi su se nečim prehranjivali. Ali to nije bilo ništa ozbiljno. Ozbiljna je bila --- imovina.
Gledano iz Ciceronova Rima, mi smo svi proleteri.