6.10.07

Moraliziranje

Ukrao je autić dečku kraj kojeg je sjedio na muzičkom. Odmah nakon sata, tata je to skužio. Bilo je jako lako; sa šest godina, kad nešto skrivaju, čine to vrlo upadljivo. Krenuli su odmah natrag da autić vrate, ali nisu stigli na vrijeme. Tata mu je zabranio da se s ukradenim autićem igra, da ga uopće drži. Onda su počeli plač i jecanje. Usput su izašli na vidjelo razni, vrlo odrasli argumenti: "Ali nitko nije vidio!" "Nisam mogao odoljeti!" "Ja ću mu poslije dati drugi!" Rasprave i bure trajale su cijelim putem do doma.
Ne možeš. Ne smiješ. Krasti se ne smije, ako kradeš — lopov si. Lopov si dok ne vratiš što si ukrao. Moraš otići i vratiti jer tako treba.
Vrlo dramatični trenuci, ali i (za tatu) vrlo jednostavni. Jer znaš što treba učiniti u takvoj situaciji; dvojbe nema.
Tu je lako biti moralno ispravan.
Nisam mogao odoljeti.
Pamukovska koda: zamišljam Jonu kako čita ovaj zapis za trideset godina.


Transformere aranžirao revlimit.

2 komentara:

Anonimno kaže...

samo pozdrav!

Anonimno kaže...

i da..."
Valja razmisliti o tome jer, koliko se meni čini, ubrzo će studenti po učionicama gledati u ekrane notbuka ako performans ne bude zadovoljavajuć."---->pogodi što radi 30 od 80 studenata u učionici na obaveznom predavanju na fer-u?-DDDD