11.9.07

Berba

Berba u Bukovču 2006

Jučer je bila jedna berba. Komorna i, što se jednog berača tiče, zatajeno melankolična. Iz razloga koje Seneka i Epiktet ne bi odobravali: zbog dojma da je jedna od posljednjih takvih. Usprkos melankoliji, to ne izaziva tugu. Samo želju da se uživa što intenzivnije.

Enigmatičnost izraza prouzročena je više magičnim mišljenjem — da se ne bi obistinilo ono o čemu mislim — nego željom da se nešto sakrije (uostalom, najlakše je sakriti: samo ne napišeš).

Berbu 3. oktobra 2006. snimio .nele.

Broj komentara: 5:

Anonimno kaže...

....eee, ali treba pisati i sakriti, pa neka traže.

filologanoga kaže...

Onaj tko (kao noga f.) radi u "education industry" zna kako je šokantno sjetiti se pričice o zen-učiteljima, kojima učenici dolaze, a ovi ih ne žele poučavati. Kako je to moguće? Kaj nismo mi tu da trčimo za učenicima s tacnama i kanapeima, "Biste li, molim lijepo, sad izvoljeli onako malo naučiti si jedan nepravilni glagolček, ak nije preteško..."

Anonimno kaže...

To sad baš i nema veza, ali zamislite si gosp. inž. Filoloženože da na tacne pod svaki kanape podmetnete neko pitanjce ili temicu pa poslužite. To bi moglo rezultirati raznim vrstama kanapea, pa bi to bio gastronomski napredak, i tko zna šta još

filologanoga kaže...

Je, odmah se sjetim onog para koji u Monty Python's Meaning of Life u restoranu naručuju konverzaciju, pa s menija odaberu konverzaciju o filozofima. "O, zar svi filozofi počinju na slovo S?" — Oprosti, ali ispitni je rok, pa nisam baš prožet pedagoškim optimizmom.

Anonimno kaže...

Meaning of Life smo odgledali dvaput davno, jedanput u provincijskom kinu, drugi put u metropolskom. Oba puta genijalno i klasika i na kraju zamorno. Too much. Uspješnu pedagogiju želim :)