Nighthawks: vrtuljak jednog motiva

Priča počinje jučer (u subotu), na HRT1. Išao je film Primary Colors. U sekvenci koju su višekratno istakli kao jedan od dojmljivih trenutaka filma, lik koji je "oko", iz čije se perspektive pripovijeda priča, gleda kroz prozor. Preko puta je jedan American diner. U sobi su svi u trenutku najcrnje krize (priča je o kandidatu za predsjednika SAD, o njegovoj kampanji, i o smeću koje protivnici iskopavaju jedni o drugima, jedni protiv drugih). Potpuno neobjašnjivo — osobito na malom ekranu našeg televizora, osobito u ekonomičnom tempu pripovijedanja kakav njeguju holivudski filmovi — kamera vozi prema tome dineru, vidimo da se zove Krispy Kreme, boje su zelene i svijetle usred najcrnje noći. U dineru, ispostavlja se, sjedi Predsjednički Kandidat zbog čije su nečiste prošlosti svi u sobi poludjeli — i razgovara s dežurnim konobarom/kuharom. O njemu, tome konobaru/kuharu, o njegovoj plaći, o njegovom nepostojećem zdravstvenom i o utakmicama na koledžu.

Čovjek koji je krajnje neodgovoran i krajnje plemenit; scena koja je kičasta do ljigavosti i istovremeno iskrena i još k tome parodična. Totalna zmešancija.



(Naknadna pretraga pokazuje da je Krispy Kreme firma koja zbilja postoji, i specijalizira se za krafne; krafnastost je, čini se, dobra kvalifikacija gore opisane scene.)

No daljnja pozadina svega — barem za mene — jest da je scena iz Primary Colors još jedna parafraza slike koja se (priznaje gugl nakon malo informativnog razgovora) zove Nighthawks (Edward Hopper, 1942). Ta kvintesencija samoće u sitne velegradske sate toliko je slavna da je iz nje eksplodirao čitav univerzum varijacija, uključujući i Toma Waitsa; usp. npr. ovu pretragu po tagu "nighthawks" na Flickru.

Nighthawks su, dakle, tema oko koje vam mogu — pokazuje se — isplesti cijelu štoriju o klasiku i ideji klasika, ili o motivu i njegovu putovanju kroz razne medije. Ali možete je, jednako zanimljivo, isplesti i sami.