Mance, homerski pjevač
Homerski pjevači, rapsodi — kao i bosanski guslari koje su istraživali Milman Parry i Albert Lord — improvizirali su. Kao što improviziraju jazz muzičari, samo što su to homerski pjevači radili riječima. E sad. Svatko tko se malo igrao improvizacijom zna da nema slobodne improvizacije; stvar je sličnija lego-kockicama — imaš elemente, i na licu mjesta ih u nešto slažeš. Što ih bolje poznaš, to se bolje igraš, i to ih elegantnije i kompliciranije slažeš.
Mance, koga sam jednom davno davno slušao u Močvari, takav je improvizator. On ne improvizira toliko glazbom, koliko riječima — s tim da kod njega riječi slijede tok misli, a tok misli je... improviziran? nepredvidiv? tekuć? Kako god okreneš — urnebesan. (On sam zove to "automatsko pjevanje".)
Umjetnost trenutka.
Mance, Višnja (mp3 s "Melodija sobe i predsoblja"): [X].
(Melodije sobe i predsoblja u montrealskom Jeanne-Mance parku fotkala zadcat.)
Skini si Ubuntu
2 komentara:
Uši zahvaljuju na malommancetu (kak je tak je). Ima tu i špajze. Više volim pjesme ljubavi i mržnje (na kanadskom).::))
E, a. Ne znam što bi reko Avdo (a tek Zenodot). Jesmo sigurni da "urnebesni" tok svijesti (i nije li svaki t.s. improviziran? Kako može da bidne tok svijesti, a predvidljiv?) ne može proizvesti bilo tko od nas - još ako je malo nadahnut njekim supstancama, a ne samo publikom - ako ne bilo tko, onda netko malko nadareniji i/ili načitaniji (ti?) ili pak manje opterećen znanjem i godinama (Jona?)? I di su legići-formule? Meni ovo malo slabo - ono, kuiš, nije Omir sve što peva po birtijama - pa me ti tuci...
A.
Objavi komentar