25.9.07

Mance, homerski pjevač

Homerski pjevači, rapsodi — kao i bosanski guslari koje su istraživali Milman Parry i Albert Lord — improvizirali su. Kao što improviziraju jazz muzičari, samo što su to homerski pjevači radili riječima. E sad. Svatko tko se malo igrao improvizacijom zna da nema slobodne improvizacije; stvar je sličnija lego-kockicama — imaš elemente, i na licu mjesta ih u nešto slažeš. Što ih bolje poznaš, to se bolje igraš, i to ih elegantnije i kompliciranije slažeš.

Mance, koga sam jednom davno davno slušao u Močvari, takav je improvizator. On ne improvizira toliko glazbom, koliko riječima — s tim da kod njega riječi slijede tok misli, a tok misli je... improviziran? nepredvidiv? tekuć? Kako god okreneš — urnebesan. (On sam zove to "automatsko pjevanje".)

Umjetnost trenutka.

Mance, Višnja (mp3 s "Melodija sobe i predsoblja"): [X].

Mance i improvizacija
(Melodije sobe i predsoblja u montrealskom Jeanne-Mance parku fotkala zadcat.)

2 komentara:

Anonimno kaže...

Uši zahvaljuju na malommancetu (kak je tak je). Ima tu i špajze. Više volim pjesme ljubavi i mržnje (na kanadskom).::))

Anonimno kaže...

E, a. Ne znam što bi reko Avdo (a tek Zenodot). Jesmo sigurni da "urnebesni" tok svijesti (i nije li svaki t.s. improviziran? Kako može da bidne tok svijesti, a predvidljiv?) ne može proizvesti bilo tko od nas - još ako je malo nadahnut njekim supstancama, a ne samo publikom - ako ne bilo tko, onda netko malko nadareniji i/ili načitaniji (ti?) ili pak manje opterećen znanjem i godinama (Jona?)? I di su legići-formule? Meni ovo malo slabo - ono, kuiš, nije Omir sve što peva po birtijama - pa me ti tuci...

A.