1.11.11

Sjetna večer

Osim među lampionima, proveo sam današnji dan među vlastitim starim kolumnama, sređujući bibliografiju (vratio sam se iz Zareza natovaren svežnjevima novina — novine za koje svaka dva tjedna pišem nisam stigao pročitati od svibnja). Bibliografija "Noge filologa" još uvijek je puna lakuna, ali postoji na BibSonomy: [X].

Sad još treba dodati i tekstove.

16.10.11

Kadamitas

Kad sam pronašao ovu riječ u latinskom rječniku (na internetu), mislio sam da je nešto krivo. Onda se ispostavilo da je Pompej hiperkorektno govorio i pisao kadamitas umjesto calamitas, "jer je to starinski". Možda je oskički. Vidi što kažu u Google Books.

15.10.11

Tko je izgradio Tebu (15.O)

Bert Brecht uz 15.O. Pjesma koje se dobro povremeno sjetiti.


Wer baute das siebentorige Theben?
In den Büchern stehen die Namen von Königen.
Haben die Könige die Felsbrocken herbeigeschleppt?
Und das mehrmals zerstörte Babylon

Wer baute es so viele Male auf?
In welchen Häusern des goldstrahlenden Limas wohnten die Bauleute?
Wohin gingen an dem Abend, wo die Chinesische Mauer fertig war die Maurer?
Das große Rom ist voll von Triumphbögen. Wer errichtete sie?

Über wen triumphierten die Cäsaren?
Hatte das vielbesungene Byzanz nur Paläste für seine Bewohner?
Selbst in dem sagenhaften Atlantis brüllten in der Nacht, wo das Meer es verschlang
Die Ersaufenden nach ihren Sklaven.

Der junge Alexander eroberte Indien.
Er allein?
Cäsar schlug die Gallier.
Hatte er nicht wenigstens einen Koch bei sich?

Philipp von Spanien weinte, als seine Flotte untergegangen war. Weinte sonst niemand?
Friedrich der Zweite siegte im Siebenjährigen Krieg.
Wer siegte außer ihm?
Jede Seite ein Sieg.

Wer kochte den Siegesschmaus?
Alle zehn Jahre ein großer Mann.
Wer bezahlte die Spesen?
So viele Berichte. So viele Fragen.

Izvor: ingeb.org

Tipografija

Moj je djed, kaže obiteljska legenda, bio tiskar ili grafički radnik. Čini se, međutim, da se nije baš dugo tim zanatom bavio (bio je i šef reklamnog ureda, i trgovac -- biznisi su mu uglavnom propadali).

Spominjem to zato što sada i sam slažem knjigu (doduše svoju), i učim hrpu računalno-tiskarskih štoseva: kako (softverski) slagati navodnike u hrvatskom tekstu, kako natjerati bibliografiju u format koji je kod nas uobičajen, kako tješiti udovice i siročad.

Sam svoj slagar.

13.10.11

Slučajna poezija, nastavak

Otvaranje Mjeseca.

(Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
i
Knjižnice grada Zagreba

pozivaju vas 14. listopada na
Svečano otvorenje Mjeseca hrvatske knjige 2011.

koje se održava u restoranu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
Hrvatske bratske zajednice 4.)

Otvorenje Mjeseca. (I to svečano.)

17.9.11

Borba protiv hipoteza

(Znanstveno) pisanje je borba protiv hipoteza. Ne kamo one hoće, nego kamo ja hoću.

15.9.11

Vrste pameti

1. Majstori: spretni s rukama, znaju rješavati probleme
2. Inženjeri: znaju rješavati probleme
3. Filozofi: znaju vidjeti probleme (čak i tamo gdje ih drugi ne bi vidjeli)

Današnji citat

U sridu:


(Ecc. 12:12) Faciendi plures libros nullus est finis.

(Citat je, inače, iz zgodnog servisa Vulgatae Versus.)

11.9.11

1974, s. 31


Dakako, sada bi najlakše bilo primijeniti tu hipotezu na različite planove i nivoe "Zastava", posebno na lik Kamila Emeričkog, pa iz romana uzeti ono što hipotezi konvenira. Umjesto istraživanja imali bismo prividno verificiranu hipotezu, umjesto dubinskog prodora u roman imali bismo možda vještu, ali površno izvedenu analizu. Jedini postupak koji hipotezu može učvrstiti, a konkretnu strukturu "Zastava" rastvoriti, sastoji se u slijedećem: hipoteza može i smije pomoći strukturalnoj analizi, ali ta analiza mora imati svoju samostalnost i otvorenost, što znači da s jedne strane mora slijediti opća načela strukturalne analize, a s druge strane mora ostati otvorena prema predmetu kojem je namijenjena.

(Stanko Lasić, Struktura Krležinih "Zastava", Zagreb: Liber, 1974, s. 31)

Usput: drugi poseban članak o "Zastavama" na Wikipediji pripada sasvim drugačijim zastavama.

4.9.11

Errata

Na stranicama Hrvatske biskupske konferencije postoji elektronsko izdanje Biblije. Po svemu sudeći (impresum nisam uspio naći) radi se o verziji Jeruzalemske Biblije Kršćanske stvarnosti.

U izdanju na stranicama HBK nedostaje jedan redak u Matejevu evanđelju: Mt 28,13 (uvjerite se sami; ja sam provjerio u tiskanom izdanju).

Pokušao sam to javiti uredništvu stranica HBK. E-mail adrese za kontakt, nažalost, nema (teško je i ustanoviti čiju bi adresu trebalo tražiti). Pokušao sam im javiti preko uredništva portala Glasa koncila, ali tamo se server srušio dok sam slao poruku webmasteru preko mrežnog obrasca. Ne znam je li poruka poslana.

Zločest bi komentar bio: kao da je manjak retka u Bibliji (ili, općenito, bilo kakva greška koju primijeti netko sa strane) za HBK stvar od sekundarne važnosti.

2.9.11

Statistička

Matematika je druga zemlja. Drugi kontinent, o čijoj geografiji imam samo mutne predodžbe. Tamo se stvari rade drugačije, tamo se živi drugačije.

Ima još takvih kontinenata.

22.8.11

Slučajna poezija

Vidio na internetu:

Buy equations from God.

24.1.11

Cezar i Sula

Kod F. Trankvila Andreisa (Dialogus Sylla, 1527) svađaju se Cezar i Sula. Evo što Cezar kreše Suli:


Quoniam uideris te Libero patri aut Herculi facere parem, peruelim, Sylla, mihi explices primo, si minus tangebare diuitiis (ut ipse iactas) quid bello ciuili proscribebas, quid rapiebas bona ciuium? parum fuit sanguine crudelitatem exsaturasse, nisi etiam in bona inuasisses: an quo delicatius philosophareris necesse erat amplissimis aedificiis dedaleas uillas extruere ac sumptuosam comparare supellectilem?

15.1.11

Fedra i Hipolit

Čitajući živahan putopis don Frane Bulića po Saloni oko 1900, čovjek poželi svašta vidjeti. Na primjer, sarkofag s reljefom Fedre i Hipolita.

To, naravno, nije lako.

Splitski arheološki muzej ima minijaturnu, bijednu sličicu. Divna Sebastià Giralt ima na Flickru puno veću, ali (nažalost) neoštru. Komercijalna je najbolja, ali košta.

Sarcòfag amb Fedra i Hipòlit, Museu Arqueològic, Split

10.1.11

Latinizam

Latinizam je učinio, da smo polje naše književnosti zanemarili. Latinizam je uzrok, što i sada jošte književnost naša tako rdjavo napreduje.

Antun Nemčić, Putositnice (1845).

Izvor: Izabrana djela (Zagreb 1898, ur. M. Šrepel) na archive.org. Usp. isto u Riznici hrvatskog jezika.

Drago serce moje

Baltazar Adam Krčelić Matiji Nikoli Mesiću, iz Bologne, 29. svibnja 1736.



In aeternum amen.
Frater omnium semper amantissime cordialissime.

Perlectis gratiosissimis Suis Litteris, illud mihi charissimum fuit quod me continuo amet, atque a me se amari desideret. de quo nihil velim dubitet. dubius ego ancepsve sum: num Matthias plus amet Balthasarem? vel Balthasar Matthiam? et cum id mihi resolui postulo, tum certiorem facis, quod et mihi auditu volupe fuerit, quod placuerint Sibi, et Port di Spagna et alia a me missa, etsi doleam Phisiognomistam nostrum reuolutum ab alio fuisse. Sed patientia sufficit mihi, quod eundem D. T. aquisiuerit. Ego laudes superis bene valeo et reliqui omnes. Morabor hic duobus adhuc annis, quibus saepius oro me consoletur Suis et litteris et oblatis servitiis, nam semper hic suum inveniet ego. Dux Mutinae ad statum suum se recepit. Velike regale ovde je ostavil: marchioni Zambeccari jeden persten, koji valja 15 jezer, praeter alios sex equos nobilissimos; servis autem domini Zambeccari 200 doppi i drugem svakojačkem, koteri ga pohajat i visituvat jesu hodili. Pacis puncta credo quod intellexerit. Huc Bononiam sic impressa venerunt: ducatus Parmae, Placentiae est imperatoris, uti et Mediolanum cum ducatu Hetruriae post mortem principis ejusdem; Hyspano cessit Sicilia et Neapolis; Gallo universa Lotharingia; Stanislao corona et / sceptrum Poloniae, Sabaudo autem sufficit gratia caesaris. Haec quidem ita hic impraessa sunt, sed credo melius nota sunt domino fratri, et praeter haec nihil est, quod significare possem Tibi, amantissime frater. tempus habemus optimum, annumque speramus fertilissimum. Reverendissimus D. Rector hodie pro Descensu supplicat. Rogo te cum novum Rectorem sciveris, mihi eum significes. Pro Port di Spagna sufficiunt Ruspet 3. Nam D. Marra nos deceperat. Cum in aliis officinis non constent nisi Ruspet 3. Nunc autem raptissime scribens finio iisdem, quibus Tu ultimas datas ad me; et praeterea fac valeas et vivas diu, et si amari vis ama, hoc enim potissimum amoris remedium docet Seneca: Ut ameris, ama; Augustinus: Securitas securitate fovetur, ita amore conciliatur amor ; Nazianzenus : Dogma naturae est, ut amatus ames; quare Tibi me ad sacras preces commendo. 29. Maii 1736. Bononiae.

Tuus totus, sicut et Tu totus
meus, Balthasar m. p.

P. S. Dragi moj brate i drago serce moje, ovo Ti sub rosa pišem i nebi rad, da bi gdo ovo zeznal: preporučam Ti da se dobro okol gosp. Mattachicha drži i njemu se vulagaj, gdegode moreš služiti, vučini, i pazi da mu se ne zameriš, ar velika Tvoja sreča more Te onde dohititi. I gospodin Rector omnibus modis aget da Ti (si matrimonium sanctum inire cupis) obeča kčer pokojnoga Mattachicha po kojoj, kak čujem, več od 40 jezer dobiti bi mogel. Haec Tibi sub rosa et arcana cum amico Tuo et Tibi omnia bona cupienti colloquia. Brazzo bononiski Ti pošiljam.

Izvornik: Arhiv HAZU, sig. XV 25 / B V 93-100. Faksimil u knjizi: Teodora Shek Brnardić: Svijet Baltazara Adama Krčelića : obrazovanje na razmeđu tridentskoga katolicizma i katoličkoga prosvjetiteljstva Zagreb: Hrvatski institut za povijest (2010)


U vijeke vjekova amen.

Brate, od sviju vazda najmiliji, najsrdačniji!

Pročitavši bratovo vrlo ljubazno pismo, bilo mi je silno drago da me neprekidno ljubi i da želi da ga i ja ljubim, u što bih htio da bude siguran. Mene muči sumnja i dvojba ljubi li Matija više Baltazara ili Baltazar Matiju? I kada to želim riješiti, tada dajem na znanje da je i meni bilo ugodno čuti da mu se svidio i "port di Spagna" i drugo što sam mu poslao premda žalim što je našeg fiziognomista netko drugi otvorio, no meni je dostatno strpljenje da je došao do gospodina brata. Ja sam, Bogu hvala, dobro kao i svi ostali. Ostat ću ovdje još dvije godine, za to vrijeme molim brata da me češće tješi i svojim pismima i iskazanim služenjem; ja ću ovdje uvijek biti za njega.

/

Vojvoda od Modene uputio se u svoju državu. Velike regale ovde je ostavil: markizu Zambeccariju jeden prsten koj valja 15 jezer. Između ostalog šest najplemenitijih konja. Slugama pak gospodina Zambeccarija 200 dopija i drugem vsakojačkem, koteriga pohajat i visituvat jesu hodili. Vjerujem da je brat saznao točke mira. Ovamo u Bolognu dospjele su ovako tiskane: vojvodstvo Parme i Piacenze pripada Caru, kao i Milano s vojvodstvom Toskane poslije smrti njezinog vojvode. Španjolcu se odstupa Sicilija i Napulj, Francuzu cijela Lorraine. Stanislavu kruna i žezlo Poljske, dok je Savojcu dostatna Careva milost. To je ovdje tako tiskano, no vjerujem da gospodin brat o tome više zna; osim toga nema ničega što bih ti mogao javiti, najmiliji brate.

Vrijeme nam je izvrsno. Prečasni gospodin rektor danas je podnio molbu za odlazak. Molim te da mi smjesta javiš kad doznaš tko je novi rektor. Za "port di Spagna" dosta je 3 rušpita. naime, gospodin Mazza nas je prevario jer u drugim prodavaonicama koštaju samo 3 rušpita. Sada pak vrlo brzo pištem i završavam onime što si mi ti posljednje poručio; i osim toga trudi se da budeš dobro i da dugo živiš, te ako hoćeš biti voljen, voli, kako o tom najmoćnijem lijeku naučava Seneka: "Voli da budeš voljen". Augustin: "Sigurnost se njeguje sigurnošću, a tako se i ljubav stječe ljubavlju." Nazijanski: "Načelo je prirode da voljen voliš". Stoga se tebi preporučujem za svete molitve. U Bologni, 29. svibnja 1736. Sasvim tvoj, kao što si i ti sasvim moj, Baltazar, vlastoručno.

P. S. Dragi moj brate i drago serce moje, ovo Ti sub rosa pišem i ne bi rad da bi gdo ovo zeznal: preporučam Ti da se dobro okol gosp. Matačiča drži i njemu se vulagaj, gdegoder moreš služiti, vučini, i pazi da mu se ne zameriš, ar velika Tvoja sreča more Te onde dohititi. I gospodin Rector na sve će se načine zalagati da Ti (ako želiš sklopiti sveti brak) obeča kčer pokojnoga Matačiča po kojoj, kak čujem, več od 40 jezer dobiti bi mogel. Ovo je razgovor u povjerenju i tajnosti s tvojim prijateljem koji ti želi sve dobro. Brazzo bononiski Ti pošiljam.

Izvornik: Shek Brnardić, n. dj, , s. 194–196. Prevela autorica knjige.

5.1.11

Epitaphium Sercii Polensis

uiatores optimi uel aduenae siue bini siue singuli inceditis siue turmatim quod magis erit gratiae offirmate gressum nec miremini si moramini aliquantisper dicaculus equidem fui succintus sermo dari uobis non potest ut iuuat uobiscum esse ac ab ore meo pendulos detinere ut iuuit semper Saxum hoc uos uocat Quid inquam ut uiuus assueui prudens inprudens mortuus item uos fallo Nam non uos uocat quod uacat ore uerum is quoius cinis hic latet olim quomodo potuit nunc huc uos uocari uoluit ualuitque. Haec olim sua uoluntas uolentis uos legere hoc scriptum: uah, quid loquor! immo sculptum: quam aegre Veritas adhuc se mecum conciliat! nam neque hic atramentum, uel papyrus, aut membrana ulla, sed malleolo et celte litteratus silex, silens Quid hic latet, quod ego efferri et effari gestio? Sercius Polensis parasitus, histrio uester festiuissimus hic cubo. Hoc unum quidem tandem sponte dictum, uerum est: si quis dubitat, hanc olfaciat humum. Olet enim temetum, et florem uini ueteris, quo satur satis uiuens uixi. At si uexi uitam, tam uobis gratam, quam notam urbi et orbi, non minus munus a uobis impetrem oportet. Adeste mihi, et fauete, edictoque huic uos subscribite, et obsignate. Si quis sibi uesicam onustam senserit, domum suam onus hoc reportet in cloacam: si uero festinus fuerit, citerior uel ulterior hoc loco pro religione se euacuet. Qui non paruerit, haec mulcta illi esto: Teste altero careat. Canes quoque caesi fustibus et saxis, edictum hoc sentiant. Affuistis, fauistis et obsignastis, uideo quam uos risum dare sitio huic sentio dictum uoluisse quid hoc est, quod tam faciliter istuc procedit Veritas profecto contagione mei sitit ipsa et mihi ipsi supparasitatur, quae ultro potum inuocata aduenit. Nunc si urbani perhiberi uultis, et ueritati supparasitanti et arenti meo cineri cantharo piaculum uinarium festinate: post ualete, abite in rem uestram, uiatores optimi; his nugis, truffis, ambagibusque meis condonate posthumis.


Poštovani putnici ili prolaznici, pristupali vi udvoje ili sami - ili u skupinama, što će biti još draže - ustavite korak, i nemojte se ljutiti što ću malo tupiti; uvijek sam bio jezičav, pa ne mogu krasnorječiti kratko. Jako je ugodno družiti se s vama i držati, kao i uvijek, vašu pažnju prikovanom. Zove vas evo ovaj kamen - pardon, to ja po svom običaju, kao i za života, htio-ne htio, i mrtav vrdam. Jer ne zove vas ono što nema usta, nego onaj čiji se prah ovdje krije; kako je nekoć mogao, tako vas je sada htio pozvati, a to je i uspio. Evo, dakle, davne želje onog tko je poželio da pročitate ovaj zapis - opa, što pričam! nije zapisano, nego je uklesano; slabo mi ide druženje s Istinom! Nema tu ni tinte ni papirusa ni papira nikakvoga, već je to čekićem i dlijetom opismenjen kamen, inače mutav kao riba. A što se to tu onda skriva da me tako tjera obznanjivati i objavljivati? Sergije Puljanin, parazit, vaš omiljeni glumac; ja sam taj koji ovdje leži. I eto napokon barem jednog dragovoljnog, a istinitog priznanja: tko ne vjeruje, neka zemlju pomiriše. Lijepo se čuje na bljuvanjak i buke staroga vina, budući da sam za života živio poškropljen kapljicom. Pa ako sam proživio život vama drag, a bijelome svijetu znan, smijem zatražiti od vas jednakovrijedan uzvrat. Uza me stojte i uz mene budite, na ovaj se edikt potpišite i pečatom ga potvrdite. Osjeti li tko da mu je mjehur pun, neka taj teret izvoli odnijeti svojoj kući u zahod; ako bi mu se baš žurilo, neka se olakša od ovoga mjesta lijevo ili desno, već kako vjera propisuje. Tko se toga ne bude pridržavao, evo mu globe: testament neka sastavlja bez testisa. Edikt imaju usvojiti i psi, pobliže poučeni batinama i kamenicama. Pristupili ste, uza me bili, zapečatili, vidim; kako se smijete, pijem - opa! primjećujem, htio sam reći. A zašto nam Istina tako hitro prilazi? Sigurno se od mene zarazila pa bi i sama malo pila, potparazitira meni parazitu, došla je na čašicu a nitko je nije zvao. E sad, ako želite ispasti galantni, i Istini-potparazitkinji i mome suhom pepelu žurno iz demižona prinesite vinsku ljevanicu; poslije, poštovani putnici, zbogom, idite vi lijepo u svoja mjesta, i oprostite na ovim mojim postumnim trtljanjima, trikovima i trabunjanjima.



Izvor: CIL, 5, 1 (1872), Histria / falsae: Pola 1. (To će reći, među falsifikatima.)

"Na neobično velikom kamenu", "kod Salone, dalmatinskog grada", "prema Jakovu Baduariju, Mlečaninu, kasnije splitskom nadbiskupu".

Brojne pretiske ovog šaljivog lažnog natpisa i literaturu o njemu vidi po natuknici sergiuspolensis na BibSonomy.

Ostalo u Zarezu.

3.1.11

Teška pitanja, nastavak

Još malo za zbirku:


Anyway, I would ask you to briefly and clearly describe what new kind of
knowledge is possible here.

"Kratko i jasno opišite kakvu novu vrstu znanja omogućuje [vaš postupak itd]."

2.1.11

Leburna

Grizem vlastiti rep:


Dis Manibus.
positus est hic Leburna
magister mimariorum
qui vicxit annos plus
minus centum
aliquoties mortuus
sum set sic nunquam
opto vos ad superos bene
ualerae

"Pokoj vječni. Ovdje počiva Leburna, režiser (ili: prvak mimičara?), koji je živio sto godina, više-manje. Dosta sam puta umro, al nikad ovak. Vama živima želim zdravlje."

Natpis (od crvenog vapnenca, CIL III 3980) nađen je prije 1823. u Sisku (rimskoj Sisciji), u vinogradu "des Kaufmannes Paul Bitroff", ubrzo prenesen u Mađarski narodni muzej u Budimpešti, gdje se i danas nalazi. U srpnju 1825, kad je o njemu pisala Therese von Artner, natpis je još bio čitav; sad mu fali lijevi donji kut.

Izvor: 10. lipnja 2004.

Također na theatrum.de. Stranica na Ubi erat lupa (sa slikom).