Crtica

"... a od svih društvenih znanosti u nas, doista, najbolje cvatu klasična filologija, deskriptivna i poredbena gramatika. Latinskim se ovdje bave civili još više od popova. Interesantno, u Sloveniji ne postoji ni jedan srednjoškolski klasičarski razred izvan sjemeništa, a u Zagrebu, klasičarski odjel ima svaka druga škola!"

Denis Kuljiš, "Bespuća hrvatske povjesnice" (prikaz knjige: Nikica Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990--1995, Golden Marketing -- Tehnička knjiga, Zagreb, 2005), Gordogan 7--9, proljeće-jesen 2005 (sic; tiskano u travnju 2006), s. 178.

Na temu

[Prije početka, u vezi s komentarom prošlog zapisa: ne smatram se nikakvim čuvarom hrvatskog jezika, niti njegovim "idealnim korisnikom". Mislim --- za razliku od jezičnih regulatora --- da je hrvatski jezik jedan odrastao fenomen, posve kadar da ide svojim putem i brine se sam za sebe. Ako se pritom malo razmrda, bože moj, errare humanum est...]

Znanstveni problem / hipoteza: izraz "na temu" je angliziranje u hrvatskom jeziku.

Eksperiment: provjeriti pojavu izraza "na temu" u Hrvatskoj jezičnoj mrežnoj riznici (grdi naziv, znam, ali nisam ga ja birao --- korpus je inače posve upotrebljiv) Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje HAZU.

Rezultati: u korpusu knjiga izraz "na temu" ima 12 pojavnica: Miroslav Krleža, Vladislav Kušan, Vladan Desnica, Ivan Slamnig, Ivo Frangeš, Eugen Pusić, Krešimir Nemec, Stjepan Hranjec, Stjepan Tomaš. Česta kolokacija: "varijacija na temu". Nekoliko primjera.
Krleža (Povratak Filipa Latinovicza): "da bližnjega treba ljubiti kao samoga sebe, na temu te osnovne misli mnogo je rezolucija izglasano za posljednja dva milenija"
V. Kušan (1941): "najviše domete postigao u ženskim aktovima i kompozicijama na temu materinstva"
--- U korpusu "tiskovina" ima 1058 pojava izraza "na temu". Izvor: "Vjesnik on-line", 2000--2006.

Hipoteza opovrgnuta ili potvrđena? Upišite sami.

Knjižne kletve

U srednjem su se vijeku ljutili na kradljivce knjiga. U nedostatku RFID čipova (koji aktiviraju alarm kad knjigu iznesete iz knjižnice ili knjižare), u rukopisne su kodekse ugrađivali knjižne kletve. Mali izbor (naš'o Gugle):

non videbit christum quisquis furabitur istum "Krista neće vidjeti tko god je ukrade" (Cod.Vat.Lat. 636)

Richardi Tissoti de sancto Ypolito supra dubium, qui sibi furabitur per collum suspendetur. "[Knjiga] Rikarda Tissota, svetog Hipolita o sumnji, tko mu je ukrade bit će za vrat obješen." (Universitätsbibliothek Salzburg, M I 256)

Non uideat christum quisquis furabitur istum. "Ne vidio Krista tko god je ukrade." (München, Bayerische St. [BITECA libid] 1104 [Collection] Cod. Hisp. (Cat.) [Call number] 59 [Previous call number] O.217.)

Qui furabitur librum istum. non videbit Iesum Christum. Sed ibit in Infernum. ad poenandum in aeternum. cum Turba Diabolorum. per omnia saecula saeculorum. "Tko ukrade ovu knjigu / neće vidjeti Isusa Krista / već će ić u pakao / da ga muče vječito / s gomilom đavola / u sve vijeke vjekova" (Bibliografia delle opere a stampa di Giambattista Marino.)

Jasno vam je da ovo pišem jer i mene muči jedna knjižna kletva.

Postoji, naime, odlična --- dragocjena --- knjiga Aleksandra Stipčevića, Socijalna povijest knjige u Hrvata (Zagreb: Školska knjiga, 2004). Knjiga je prepuna iznimno zanimljivih podataka za povijest pismenosti i pisanosti na prostoru Hrvatske, ali je puna i kojekakvih mana. Jedna od manjih (!) vezana je uz knjižne kletve.

Evo kako su predstavljene na stranicama 296 i 297 --- u tekstu i na reprodukciji preko čitave stranice (slike su ujedno i linkovi na flickr; ondje možete vidjeti i relevantne bilješke na samim fotkama):



Pa slika rukopisa iz zagrebačke Metropolitane:



Očito slova za koje bi Google "znao" da daju latinski furabitur (sa skraćenicom za -tur na kraju), čitaju i Stipčević, i njegov urednik, i recenzenti --- uredno kao furebit (jer se rimuje s videbit). Ali bez obzira na latinske rječnike i latinsku gramatiku, ako se već nećemo upuštati u analize kratica u latinskim rukopisima.

O Isusovu padežu da i ne govorimo.

I onda? Kako ću vjerovati ostalim podacima iz dragocjene, zanimljive, važne (i, usput, dozlaboga nacionalističke) knjige... ako je ona ondje gdje sam je ja sposoban provjeriti --- šokantno netočna?

Ima jedna narodna koja opisuje takve situacije: zlatom piše, xxxxxx pečati.

Eshili, naši suvremenici

Evo dijela iz jedne kazališne recenzije (Igor Ružić, Radio 101) o kojem bih htio razmisliti:

Međutim, Frljić Eshila koristi samo kao predtekst, kao područje mogućnosti, što mitski i mitologijom zasićeni antički komadi i jesu, osim ako ih se postavlja u togama poštujući metar i pripadajuću dramsku strukturu. Umjesto priče o Eshilu našem suvremeniku, kako je uvijek lakše postaviti takve komade, ovdje je riječ o spajanju različitih tekstova ali ne kroz sam scenski izgovoreni materijal, gdje tek oni koji znaju čuju ono što trebaju čuti, pa tek onda tu zapravo literarnu kompilaciju razumiju kao inscenacijsku namjeru i eventualno poruku. Naprotiv, ovdje se u antičku priču uvode suvremeni tekstovi kroz samu radnju, vodeći se logikom cjelokupnog scenskog zbivanja. Utoliko je Frljićevo kazalište zapravo i komunikativnije, jer bi samo uplitanje Brechta i Elfriede Jelinek u Eshila, zasićeno scenskom bukom i strogo kontroliranim bijesom, prošlo uglavnom nezapaženo.

Uh. Ovo vapi za pomnim čitanjem.

U Eshilu, naravno, imam vlastiti interes. Jedna bi Orestija trebala igrati na Dubrovačkim ljetnim igrama --- na ovome mjestu:



--- i zato je Orestija na mome stolu. Trenutačno, Hoefore.

Na Eshilu su Dubrovačke ljetne igre već lomile zube:

1988.Eshil: ORESTIJA (ORÉSTEIA)

Preveo: Tomislav Ladan
Festivalski dramski ansambl

AGAMEMNON (AGAMÉMNON)
Adaptacija teksta: Marin Carić i Hrvoje Ivanković
Redatelj: Marin Carić
Dramaturg: Hrvoje Ivanković
Scenograf: Zlatko Bourek
Kostimograf: Diana Kosec-Bourek
Koreograf: Damir Zlatar Frey
Scenska glazba: Neven Frangeš i pučki napjevi otoka Hvara

Kamenolom Dubac

premijera 17.8.

4 izvedbe

1988.ŽRTVA NA GROBU; EUMENIDE (KHO?PHÓROI; EUMENEÍDES)

Adaptacija teksta: Lada Kaštelan i Ivica Kunčević
Redatelj: Ivica Kunčević
Dramaturg: Lada Kaštelan
Scenska glazba: Neven Frangeš
Scenograf: Ivica Prlender
Kostimograf: Danica Dedijer
Koreograf: Miljenko Vikić

Držićeva poljana, ispred Kneževa dvora i Sponze

premijera 17.8.
4 izvedbe

Glasna filološka razmišljanja

(Klasični) filolozi rade s "klasičnim" tekstovima. To su tekstovi koje su ljudi intenzivno proučavali tijekom najmanje dvije tisuće godina.

Zbog toga su filolozi podložni dojmu da je sve već napravljeno. "Od negdje 1900. poznavanju grčke i rimske antike nema se više što dodati."

Ovo je, naravno, pretjerivanje. No vrijedi za jedno područje na kojem se upravo klasična filologija proslavila. Za kritička izdanja antičkih tekstova.

Kritičko je izdanje filološki ekvivalent nuklearnog akceleratora. Time se bave samo najveće face. Te se najveće face mogu nabrojati na prste.

Kritičko je izdanje ekvivalent akceleratora po još nečemu: skupo je (uglavnom što se tiče vremena i energije), i nije neophodno za svakodnevni rad, pa čak i za većinu istraživanja. Jezikom znanstvene birokracije, to je "temeljno istraživanje".

One 1900, ili u daljnjih pedesetak godina, napravljena su sva kritička izdanja klasičnih (i poklasičnih) grčkih i latinskih tekstova. Uspostavljeni su relevantni nizovi (Oxford Classical Texts, Teubner, Loeb); izvan njih vrlo je malo "života", tj. samostalnih kritičkih izdanja.

Ovdje se javlja interesantno pitanje --- koliko ima kritičkih izdanja koja nisu nastala u Britaniji, Njemačkoj, eventualno Španjolskoj i Italiji? I što nam to govori s kolonijalne točke gledišta?

No, natrag na temu. Filolozi su, dakle, odgajani u uvjerenju da su sva kritička izdanja već napravljena, da su ih napravile najveće face --- i da nema razloga baviti se tako nečime. Možda na nekom seminaru pročitamo malo kritičkog aparata, da vidimo kako se stvari rade, i to je sve. Onda pišemo tekstove o antičkoj kulturi i književnosti, ako smo jako ezoterični --- o gramatici.

Međutim.

Na jednom području kritička izdanja nisu napravljena.

Ne postoje u digitalnom mediju. Zovite ga elektroničkim, računalnim, kako hoćete.

Postoje korpusi antičkih tekstova (Perseus, TLG i PHI, Teubner, The Latin Library). Tekstovi u tim korpusima nemaju varijante. Nema kritičkih aparata.

Elektronskih (digitalnih) kritičkih izdanja antičkih tekstova, odn. tekstova na klasičnim jezicima, poznato mi je otprilike koliko stane na prste jedne ruke:

• The Online Critical Pseudepigrapha (pseudo-biblijski tekstovi)


• Aphrodisias in Late Antiquity: The Late Roman and Byzantine Inscriptions


• Vita sancte Eufrosine (srednjovjekovni)


• Klaudijan i Propercije, brevi apparatu critico instructi, ed. Michael Hendry


• MS83II der Dom und Dioezesanbibliothek Köln, rukopisna zbirka iz 798--805

... i to je, bojim se, sve (popis se ponešto i proširio u par dana od prvog objavljivanja ovog zapisa).

Postoje razni eksperimenti s oblikom i prezentacijom izdanja (Chicago Homer, Augustinove Ispovijesti) --- ali ništa vezano uz tekstologiju, rukopise, varijante; glavnina izdanja tretira tekst kao jedan, postojan i idealan.

Postoje kritička izdanja za čiju su pripremu korištena računala, elektronički mediji, poseban softver (CTE, TUSTEP). Ali ne i izdanja koja su digitalna i kao finalni rezultat.

Zašto je tako?

Moj odgovor: upravo zbog odgoja unutar struke. Kritičkim se izdanjima bave samo najveće face --- a one su, je li, stare; tehnologija je izvan njihovog područja interesa, točnije, tehnologija u kojoj su se proslavili jest tehnologija tiska i usamljenog istraživanja, kolacioniranja, meditiranja. Sva nova, eksperimentalna izdanja imaju tekstove koji su na neki način vulgata --- jedan tekst oko kojeg postoji konsenzus. Ono što interesira priređivače tih tekstova jesu drugi aspekti elektroničkog medija.

Nastavak slijedi?

Likovne umjetnosti

Vrijeme je nekom slikar, nekom kipar. Nekome dodaje --- kile, bore --- nekom oduzima --- suši, izoštrava.

Tajne

Svaka knjižnica ima svoje tajne. Znao je što radi Walter Benjamin, kad je morao bježati pred nacistima iz Francuske, svoje rukopise sakrio baš u Bibliotheque Nationale de France --- nema boljeg mjesta za skrivanje slamke nego u plastu sijena. Jednu od sitnih (i prljavih) tajni NSK Zagreb otkrivamo ovdje.

Radi se o alfabetizaciji.

Dakle, poštovani publikum, mislite li da ćete u Digitaliziranom katalogu NSK, koji je snimka "kartičnog" kataloga iste knjižnice do 1975, prezime Böhm (o s prijeglasom) naći negdje iza Bogdanović --- varate se. Smatra se da je Böhm = Boehm, čak i kad tako ne piše. Na tiskanim se karticama vidi i trag promjene svjetonazora: netko je naknadno dodavao "E" u otipkano "Böhm".



Možda se, naravno, radi o općeprihvaćenom knjižničnom standardu --- samo što to nama, običnim smrtnicima, nije poznato. No, bonus homo semper tiro.

Kulture, dvije do dve

Citat s FAQ na bib.irb.hr ("Hrvatska znanstvena bibliografija" na internetu):

Kakva je razlika između znanstvenog, stručnog i preglednog rada u časopisu?

Znanstveni članak je objavljeni opis izvornih (novih) rezultata istraživanja.

Stručni članak obrađuje poznato znanje i težište stavlja na njegovo širenje ili primjenu.

Pregledni članak sintetizira, sažima, analizira i prosuđuje objavljene radove o nekoj specifičnoj temi. Organiziranjem, objedinjavanjem i prosuđivanjem prethodno objavljenih materijala autor preglednog članka razmatra daljnje trendove istraživanja nastojeći pojasniti probleme. Pregledni članak varira od sasvim opisnog do vrlo prosuđujućeg.

Dakle... ako napišem tekst o tri latinistička rukopisa koji se čuvaju u inozemnim knjižnicama --- o rukopisima za koje "se zna", ali se ne zna u Hrvatskoj --- je li to znanstveni, ili stručni članak? Ako napišem tekst o tri rukopisa za koja se zna, ali za njih znaju samo izolirani knjižničari, a ja ta tri rukopisa dovedem u vezu --- je li to znanstveni, ili stručni članak? Da li je to primjena postojećeg znanja, ili nov rezultat istraživanja?

Kategorije koje su neupitne kad se radi o izotopima ili dalekim galaktikama postaju, je li, malo upitne kad se radi o proizvodima ljudskog duha.

U vezi s tim: C. P. Snow: Dvije kulture.



Je li to prevedeno na hrvatski? Jest i nije:

Autor: Snow, Charles Percy
Naslov: Dve kulture i ponovo o njima / Čarls Snou ; [preveo Aleksandar I. Spasić]
Impresum: Beograd : Narodni univerzitet "Braća Stamenković", 1971
Materijalni opis: 139 str. ; 17 cm
Nakladnička cjelina: Biblioteka XX vek ; 2
Napomene: Prijevod djela: The two cultures and a second look / Charles Percy Snow. - Str. [7]-20: Predgovor / Aleksandar I. Spasić. - Bibliografske bilješke: str. 136-139.
UDK: 001.2(042)
Signatura: SKS

Jesmo li to onda pročitali? Možda je vrijeme da čitamo opet.

Naljepnica: znanost.

Sunce, Sanader

Stojeći danas na Ilici, pred haustorom, čekajući tramvaj, pogledam ja nadesno a ono --- Ivo Sanader s gđom dr Mirjanom Sanader, psom i samo jednim ćelavcem sa slušalicom. Oko njih, buljuk ljudi koji uživaju u proljetnom danu. Kao i kod svih tih ljudi, i moj je refleks bio --- zanemariti ga. Pa smo ih svi složno, u pravome splitskom stilu, zanemarili, a oni su otkoračali dalje prema Trgu. Ako je to bila predizborna kampanja, bila je neuobičajeno diskretna, sugerirana možda tek iznimno uspravnim premijerovim držanjem (možda profesionalna deformacija, kao držanje nogu kod balerina). I definitivno nisu (za razliku od mene) išli kupovati gumicu za pipu.

Filologu odmah padnu na pamet Rim i Atena, kad neki BigShot poput Temistokla ili Pompeja prelazi preko Agore ili Foruma.

Malo kasnije, međutim, shvatimo da "spektakl" u velikoj mjeri ovisi o onome tko ga organizira. Da je gospodin S odlučio proći Ilicom s gomilom pratnje, s fotoreporterima koji blicaju i kamermanima koji hodaju unatrag pred njim --- svi bi ga gledali. Ovako, sunce je bilo zanimljivije. Svatko si sam spektakl pravi.

Markice i salvete: Sanader, politika, sunce, Hrvatska.

Humznan

Zahvaljujući Connect projektu društva znanost.org, ovog smo mjeseca pokrenuli mailing listu humznan, za razmjenu informacija s područja humanističkih znanosti u Hrvatskoj i o Hrvatskoj. Na listu se dosad prijavilo 37 ljudi.

Čemu ta lista? Naprosto zato što ljudi u humanističkim znanostima, ma koliko Hrvatska bila mala, ne znaju uvijek što rade njihove kolege; zato što ponekad otkrivamo toplu vodu, a rješenje je tu blizu; zato što naručujemo na međubibliotečnoj razmjeni iste knjige, umjesto da ih razmjenjujemo (kao salvete i sve što vole mladi); itd.

Ako nam se želite pridružiti, javite se na e-mail iz stupca desno.



znanost
hrvatska
mailing list

Monahov blog

Napisao sam (Ive Mihovilović rekao bi "izradio") za sljedeći Zarez tekst o znanstvenim blogovima. Da, imaju temat o blogu. Kao dodatak ide izbor znanstvenih blogova koji mene zanimaju (može se, jasno, naći i među zlatnim delišesima.



if:book. A Project of the Institute for the Future of the Book (engleski).

Infocult: Information, Culture, Policy, Education. Information: its culture, history, and role in teaching and learning. (engleski)

Text Analysis Developers Alliance: blog s konferencije 2005 (engleski)

Stéfan Sinclair Online, digitalna humanistika (engleski).

Archivalia: kako ime kaže (njemački).

Victor Davis Hanson's Private Papers: blog povjesničara i desničara. Čovjek-korporacija. Ali ne zove se "blog", jer je to neozbiljno (engleski).

Tradición Clásica: utjecaji antičke kulture na moderni Zapad --- bilješke, primjeri, komentari, rasprave (španjolski i engleski).

The Stoa Consortium. Serving news, projects, and links for digital classicists everywhere. (engleski)

pompilo: Diario esporádico de un profesor de griego (španjolski).

Notes from the Walter J. Ong Archive: A commonplace book for my work on the Walter J. Ong Collection, held by the Pius XII Memorial Library, Saint Louis University. (engleski)

Classico e Moderno. L'antichita greca e latina in rapporto alla quotidianita (talijanski)

Fuzzy (HULK blog), informatički i inženjerski (hrvatski)

Mračni blog (povremeno znanstveni, ali hrvatski)

Markice: zarez, blogovi, philology, academic blog

Strip

Napomena: vidio u knjižarama, a sad se uvjerio i na mreži: izdavačka kuća Mentor objavila je (mislim, krajem prošle, 2005) kapitalno teorijsko djelo o stripu: "Kako čitati strip", Scott McCloud. Kad sam prije par godina tražio stručnu literaturu (studenti su htjeli imati seminar o stripu), posvuda sam nailazio na tu knjigu.

Fora je, dakako, u tome što knjiga sama jest ono o čemu govori --- teorijska knjiga o stripu i sama je strip. (Zamislite teoriju romana koja je i sama roman... teoriju glazbe koja je i sama kompozicija... itd. Nije toliko nelogično koliko izgleda.) Sad, glavno je pitanje, dakako, koliko je sve to dobro?
Ajd da čitamo.
Pupafix! o tome (posebna čestitka zbog Astera Blistoka!).
Cut-n-paste iz dosadne recenzije kod Modernih vremena.
Dobar opis na morecomics.

Kaj se radi

Budući da su praznici, ovih se dana, logično, više bavim znanošću nego bilo čime drugim. Oh da, poslao sam u Zarez (čije je mrežno izdanje malo zamrlo) novu kolumnu, o biskupima, i o sličnosti Crkve i kapitalizma. Ali uglavnom ostavljam tragove na Marulus et al. blogu, i na svojim zlatni-delišes stranicama. Latinskoga uvr' glave.

Također, otkrivam da bi se čitav esej mogao napisati o razlikama, ideologiji i mitologiji (i mitologici) mjesta kao što je Booksa i mjesta kao što je Profil Megastore. Ali čemu pisati esej? Bolje sjesti! Jasno, onamo kamo vas srce više vuče.

Pseće markice:

booksa
zarez
del.icio.us
znanost
život

Iz praznine: Krleža

"Miroslav Krleža umro je dvadeset devetog decembra osamdeset prve, u jedan sat po ponoći"

U tom fantastično negatorskom prebrojavanju, u neprestanoj rezignaciji nad činjenicama cele jedne civilizacije, dobiće ova stotinu znakova šibe i poruge, a njeni reprezentanti, građanstvo u svom punom obimu, otkriće nam se kao rulja egocentrika sa sedamdesetsedam hiljada životnih pomagala. Grijalice, škotski pledovi od kamiline dlake, flakoni, bunde predstaviće se kao suvišni, bedasti, nepotrebni rekvizitarijum jednog sveta na umoru. A predmetnost, ornamentalno bogatstvo i industrijalizovano čovečanstvo s početka dvadesetog veka činili su na stvari dragocenu sumu dugog i tegobnog puta ove iste rase ljudi i žena, konačne rezultate jednog beskrajnog puta od kamene sekire naovamo. I te grijalice i ti flakoni i ti škotski pledovi behu izmišljeni od darovitih pronalazača, od vrsnih i spretnih majstora, behu stvoreni radom miliona ruku, a da se ni jedna od ovih pojedinosti, od ovih milijardi ljudskih pomagala nije pokazala sopstvenom negacijom samo zbog toga što je taj mundus rerum neravnomerno raspoređen ili što ga je u nečijem posedu bilo više no u drugih. Škotski pledovi izmišljeni su da bi se goli čovek ogrnuo na ovoj ledenoj i nepristupačnoj planeti, a grijalice, bilo električne ili ne, služile su i služiće istoj svrsi vekovima. Ta jednostranost Krležine optike osvetiće se ovom obimnom delu tako što će ga lišiti najvećeg broja pojedinosti, najšire skale detalja koji okružuju život civilizovane jedinke dvadesetog stoleća, a nedostatak malih i velikih mehanizama u ovim knjigama pokazao sam već ranije. Nema u ovoj biblioteci pojava, pojmova i stvari, u svoj leksikografskoj gunguli sudbina, događaja i istorije, najvećeg broja pronalazaka za koji je znala već viktorijanska Engleska, a ono malo kinematografske scenografije iz Adama i Eve (i koja na najlepši način dotiče činjenice aktuelne za ovu umetnost u godini 1922), skoro je sve što se kod Krleže može u tom smeru pronaći. Tokom šezdeset godina mukotrpnog i ustrajnog Krležinog rada nad mnogobrojnim rukopisima, doista su vaspostavljene raznovrsne galaksije, ali one su u svojim golemim celinama ostavile raznorodne prazne prostore, čiji će se golemi previdi otkrivati sve više.

Bora Ćosić, Poslovi, sumnje, snovi Miroslava Krleže, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1983, s. 91--92

Gledano iz 2005, najteže mi je zamisliti kako je mogao postojati Autoritet; pogotovo književni Autoritet (u vezi, bojim se, s općenitim zamišljanjem književnosti kao ozbiljne stvari). Kako se to moglo biti krležijanac. Pogledajte Ćosića: njegova je kritika Krleže iz 1983. oblikovana do nesnošljivosti krležijanskim stilom --- upravo onim što mene kod Krleže najviše nervira, tom mjernom jedinicom nedostatka osjećaja za mjeru --- i taj je stil Ćosiću ostao sve do danas. Autoritet: obožavamo ga čak i kad ga psujemo. Paralelu je moguće povući jedino s političarima. A danas --- spomenik-hrušt u Dubravkinom putu, za šetače s psima i djecom. I to je, nekako, za Krležu prikladno.

književnost
hrvatska
balkania

Impresije: Vrata do

ZKM, "Vrata do", režija Rene Medvešek, po priči Svjetlana Lacka Vidulića (iz zbirke Muke Mikuline).

Preporučujem.
Stvar je vrlo ozbiljna, a smijao sam se sve u šesnaest. I nisam bio jedini u gledalištu.
Modernizirani Krleža (barokni monolozi gdje se gnjilež i masni čvarci ponavljaju svakih pet rečenica), ali propušten kroz Medvešekov satirično-katarzični filter. U takvom se obliku može podnijeti.
Glumci zvuče prirodno. Nevjerojatno.
Gegovi odlični. Psovke tipa koji vodi radionicu za samopomoć --- to treba doživjeti!
Sukob "srednjovjekovne, balkanske hrvatske laži" (s masnim čvarcima, naravno) i interneta, globalizacije, vladavine medija. Krleža kojeg sam ja čitao nigdje nije smogao snage napraviti to tako jasno, tako čisto.
Onome tko gleda više televizije nego ja vjerojatno će biti još zabavnije; ja sam mnoge aluzije i parodije samo prepoznao, ne i dešifrirao.

Tagedija:
drama
Croatia
Hrvatska
kritika
društvo
Rene Medvešek
Svjetlan Lacko Vidulić

Da, ministre

Novi list od srijede, 21. prosinca, piše o "prvom inicijalnom testiranju" rezultata primjene Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS) u školama. Testiranje je proveo Institut za društvene znanosti "Ivo Pilar". Rezultati: djeca koja su od jeseni radila po HNOS-u postižu isto što i djeca "u redovnom školskom sustavu".

Reakcija Dragana Primorca, ministra znanosti, obrazovanja i sporta, na prezentaciji testiranja (prema NL):

"Evo, imam ovdje informacije da su učenici u tim [HNOS-ovskim] školama iznimno motivirani, zadovoljniji, bolje se izražavaju, popušta osjećaj pritiska."

Igramo se znanosti.

Cjepidlačit ću ovako jer je Primorac kolega znanstvenik, i to "tvrd", odn. egzaktan (hard science), i time se diči svakom mogućom prilikom.

Prvo se bavimo tvrdom znanošću: hipotezu (HNOS je bolji od redovnog sustava) provjeravamo eksperimentalno, tj. uzorkovanjem.

(Pritom veselo zanemarujemo vezu obrazovanja i vremena, činjenicu da kod učenja nema prečica i ekspres-rezultata.)

Onda doživljavamo nešto u laboratoriju posve uobičajeno: hipoteza je opovrgnuta.

Onda više nismo tvrdi znanstvenici, nego kažemo da "imam ovdje informacije".

Kakvo uzorkovanje, kakva statistika! Ja guram HNOS, ja imam informacije. Tim gore po činjenice!

obrazovanje
znanost
Hrvatska
Croatia

Hapsite me!

Kršim autorska prava. Možda i donekle. Stavio sam na flickr presnimke (tehnički, dakako, katastrofalne) fotografija Toše Dapca (1907--1970) i Vladimira Horvata (1891--1962). Da mi se lakše uđe u trag, sve sam uredno prijavio, dokumentirao autore i bibliografiju (iz Horvatove monografije obj. 1994, iz Dapčeve obj. iste godine).

Zašto sam to učinio. Prvo, smatram da su ove slike odlične, a nedostupne (ove su monografije sad već praktički nenabavljive, osim ako imate sreće u antikvarijatu); zato što su nedostupne, ostaju i nepoznate. Drugo, one su dio moje opsesije Zagrebom tridesetih (vidi: Josip Horvat, suvremenik V. Horvata i Dapca). Treće, zato što --- koliko ja, kao neobaviješteni laik, znam --- nitko u Hrvatskoj ne radi mnogo na transferu, ili arhiviranju, povijesnog fotografskog fonda u digitalni medij. Barem ne radi nešto čega bi internet bio svjestan.

Kad se pojavila nova tehnologija, pa su umjesto papirusa počeli koristiti pergamenu, propala su mnoga djela antičkih autora: sva ona koja nisu bila pravovremeno prepisana u kodekse od pergamene. Razmislite, uostalom, i sami --- možete li još uvijek slušati svoje gramofonske ploče (gdje nalazite igle kad vam se istroše)? A svoje magnetofonske vrpce?

Mala zemlja. Veliki talenti (za liriku i fotografiju, ako mene pitate). Nezanemariva inercija.

Zato kršim zakon.

fotografija
Hrvatska
Zagreb
tehnologija
transfer
copyright
history

Jonski: Šebijokapik

Šebijokapik. To je Jonin (4.5) termin za "Krašev" dućan u Ilici, preko puta Tomićeve ulice i uspinjače. I sjeća ga se; ja sam zaboravio kako ga je nazvao, a on me podsjetio.

children language

Ažurirano: Sapfo

Konačno sam dodao i kolumnu o Sapfinu novom fragmentu, Kolena ka su tancala (bila je u drugom formatu, jer sam je pisao u Sofiji). U međuvremenu, pikanterije radi, jedne su dnevne novine u svom prilogu za kulturu izvijestile o istom fragmentu i "po prvi put" ga prevele na hrvatski. Prije mene nihil, poslije mene potop.



sappho
philology
non-fiction
translation
greek

Kako sam ispao svinja

... zahvaljujući tipografiji?



Možete vidjeti u novom Zarezu. Malo se i ljutim na njih --- nisam to baš tako htio (kasno je sad...). Ovako ispada previše zločesto. A najlakše je biti zločest, kad ste filolog. Odium philologicum. Moje diskretne isprike metama filologiziranja.