Evo me u posteju

Nova akvizicija u našoj biblioteci: Đermano Senjanović, Evo me u posteju, Zagreb: Durieux, 2007. Knjiga toliko nježno uronjena u prošlost — mada ne nostalgična — da mi suze idu na oči dok je čitam. I dok čitam kako Ćićo pazi svoga starog tatu, dakako.

Svaku malo mi se javi šjora Petromila i oće na silu da dan njezine ricete. A ča ću ih davat kad su one za siromaje, a danas više siromaji nima.

(Ćićo ka Šimica, "Fažol i manistra")

Nije što ja volim Ćiću, ali ovo je hrvatska proza kakvu ne treba propustit. Ukoliko ste u godinama za nju.

Historijska čitanka

Od 1919. dalje niču najraznovrsnija poduzeća, u Zagrebu i po pokrajini se osnivaju novi novčani zavodi, javljaju novi financijeri i osnivači industrija. U nedogled su se širile perspektive konjunkture, barem u poredbi s predratnim vremenima. Kad je konjunktura pala, propao je i veći dio tih poduzeća. Trgovački registri iz tih će godina ostati ne samo političko-ekonomski, nego možda još više psihološki i etički dokumenti vremena. Tadašnji su privrednici vjerovali da se može ponoviti biblijsko čudo o prehrani tisuća s par hljebova i ribica. S neznatnim kapitalima nekonsolidirane valute u serijama su se osnivala dioničarska poduzeća. Glavnica novih dioničarskih društava obično bijahu paketi dionica par mjeseci starijih poduzeća, a prometni kapital kredit banke, čiji su ljudi bili osnivači i članovi ravnateljstva novih firmi. Kapital pak banaka ulagan u poslove u velikoj mjeri bijaše prištednja bezbroja sitnih štediša. U konjunkturi su članovi ravnateljstava tih industrijskih i trgovinskih poduzeća ubirali znatne tantijeme (aritmetički visoke brojke kojima je vrijednost danomice padala uslijed inflacije). Katkad su zaradile i banke, no u konačnom su obračunu bile stalno na gubitku. U slučaju neuspjeha poduzeća gubici su se često prebacivali na račun banke, a ne na osobni račun formalnih osnivača. Sav je tadašnji privredni mehanizam bio sračunat na to da u najkraćem roku izbaci najvišu dobit.

Josip Horvat, ZAPISCI IZ NEPOVRATA: Hrvatski mikrokozam između dva rata, 1947. [prvo izdanje 1983.]

(snimio seriykotik1970)

Scila i Haribda vrednovanja

Čitajući kleine Schriften Stanka Lasića (Bibliografiju i Članke, razgovore i pisma), imao sam prilike razmišljati o jednom "klasičnom" problemu književnosti: o njezinom vrednovanju. Činim to nerado: instinkt mi govori da to nije moje područje, to je za one s kritičarskim nervom. Kasniji se Lasić doima poprilično zaokupljen pitanjima "koliko nešto vrijedi" i "što treba čitati" — a, uostalom, mora se priznati da to i jest način na koji ljudi obično razmišljaju o književnosti. Ako si specijalist za književnost — ajde miki, reci nam jel to šta valja, a ako valja, zašto valja!

S druge strane, književnost na kojoj u znoju lica svoga zarađujem za kruh, DVD-ove i otplatu stambenog kredita nalazi se nekako onkraj pitanja vrijednosti. Jasno je da hrvatski latinisti nisu ni Dante, ni Shakespeare, ni Goethe, a bome ni Katul ili Horacije. A opet ima u njima nešto fascinantno.

Profesionalna deformacija? Cicero pro domo sua?

Mislim da je tu umjesna jedna nezgrapna analogija. Fizičari koji istražuju subatomske čestice ne traže da se svi ostali bave tim česticama, kao ni molekularni biolozi koji analiziraju kemijske procese u mitohondrijima (mada svi imaju subatomske čestice i mitohondrije). Tako i ja sa svojim hrvatskim latinistima i ostalima koje moja kolegica od milja zove minoresi.

Moj je zadatak — biti ronilac, ili kopač. Samo kopanje i ronjenje, međutim, zabavniji su za onoga koji to radi, nego za one koji promatraju. Stoga — ne brinite; ako ronim i kopam za novce poreznih obveznika, neću od njih očekivati da se onome što prevrćem bezuvjetno dive. Ali kad iskopam nešto zanimljivo, javit ću vam. I detaljno vam pokazati zašto je to zanimljivo.




(A ono što vidim dok ronim fascinantno je jer je to drugi svijet.)

(Flickr: Erwin Kodiat.)

Svjedočanstvo poezije

Yet only an awareness of the dangers menacing what we love allows us to sense the dimension of time and to feel in everything we see and touch the presence of past generations.

No, samo nam svijest o opasnostima koje ugrožavaju ono što volimo dozvoljava da osjetimo dimenziju vremena, da u svemu što vidimo i dotičemo osjetimo prisutnost prošlih generacija.

Czeslaw Milosz, 1981 (The witness of poetry, Harvard University Press)

Kolegica na poslu

Sljedeći četvrtak je promocija Noge filologa (Booksa, Zagreb, 20 sati). Dada pjeva Jana Nováka. Ja razmišljam što ću reći, i kako da to sve izgleda, a na if:book mi pokažu kako to radi kolegica (urnebesno!).

Mi smo prvaci!

Οὗτοι οἱ λόγοι ἀσύνακτοι ‘ἐγώ σου πλουσιώτερός εἰμι, ἐγώ σου ἄρα κρείσσων’· ‘ἐγώ σου λογιώτερος, ἐγώ σου ἄρα κρείσσων’. ἐκεῖνοι δὲ μᾶλλον συνακτικοί ‘ἐγώ σου πλουσιώτερός εἰμι, ἡ ἐμὴ ἄρα κτῆσις τῆς σῆς κρείσσων’· ‘ἐγώ σου λογιώτερος, ἡ ἐμὴ ἄρα λέξις τῆς σῆς κρείσσων’. σὺ δέ γε οὔτε κτῆσις εἶ οὔτε λέξις.

Ovakvi su zaključci nespojivi: "Ja sam bogatiji od tebe, ja sam, dakle, bolji od tebe"; "Ja sam rječitiji od tebe, ja sam, dakle, bolji od tebe". Ovakvi su već bolje spojivi: "Ja sam bogatiji od tebe, moj je, dakle, imetak bolji od tvoga"; "Ja sam rječitiji od tebe, moj je, dakle, govor bolji od tvoga." A ti nisi ni imetak ni govor.

Epiktet, Enchiridion (Priručnik), 44

(Flickrao SebishOR.)

Dvije kulture, dio 85: moralitet

Imao sam kolegu, kasnije prijatelja, koji je studirao matematiku, mislim i fiziku, a kako se zatim našao kao astronom u zvjezdarnici do danas mi je ostalo nejasno. Njegov se "Observatoir" nalazio nedaleko od mog stana pa smo se često viđali jer mi je bio drag i jer me je fascinirao njegov rad. Nisam puno razumio od njegovih formula ali sam vidio kako se sve što je dotaknuo uklapalo u metodološku cjelinu koju je jednostavno naslijedio od drugih umova dodavši neke svoje detalje. Kako sam mu zavidio. Živio je sa svojim predšasnicima, zvijezdama i nekakvim spisima, u koje je redovno bilježio zapažanja iz dana u dan, iz godine u godinu, objavljujući o tome studije i knjige što bi mi ih poklanjao. Bio je daleko od politike, daleko od mojih rascjepa i lomova, a još dalje od moje ontologije, antiteza i strukturalnog paralelograma. Kad sam mu tumačio Strukturu Krležinih "Zastava" i skice u vezi s Mladim Krležom vidio sam da ga je to zanimalo, ali mi se činilo da je hladan i rezerviran prema mojim arhetipovima koji se grčevito bore ne bi li stigli do Rješenja, napadajući jedni druge i dijeleći istu sudbinu koju im je logika strukture nametnula. Obolio je od raka na plućima, dolazio sam k njemu u bolnicu i on me je molio da mu pričam o svojim "heurističkim shemama" (kako je poput Ive Vidana shvatio moju ontologiju), jer se u njima "nalazi život" a ne u njegovim zvijezdama, analizama, dopunjavanjima postignutog i u pedantnom bilježenju onoga što bi vidio. Mislio sam da se šali. Nije se šalio. On je meni zavidio na mojim napetostima, opsesijama i nesigurnostima upravo onako kao što sam ja njemu zavidio na njegovom miru, redu i udaljenosti od života. Na pogrebu, u malom selu, njegovom rodnom mjestu, bilo nas je desetak. Nestao je, ušao u kolonu onih koji su dodali svoj kamenčić veličanstvenoj zgradi znanosti o zvijezdama.

Stanko Lasić, Članci, razgovori, pisma, Zagreb: Gordogan, 2004, s. 19–20.

Moralna dilema hrvatske znanosti

Na CONNECT:Portalu, mjestu gdje pripadnici hrvatske znanstvene zajednice iskušavaju svoje sposobnosti dijaloga, pokrenuta je rasprava o moralnoj dvojbi: Adris grupa najavila je osnivanje ZAKLADE ADRIS, korporativne zaklade s najvećim budžetom u ovom dijelu Europe. S obzirom da je ovo javna zaklada duhanske industrije — koliko je etično koristiti sredstva iz njihovog profita?

Raspravu pratim s najvećim interesom. Na ovakvim se mjestima vidi tko smo, gdje smo, što možemo ili ne.

Wikipedija o klasičnoj filologiji

Hrvatska Wikipedija (prema kojoj osjećam oduševljenje i gnušanje istovremeno — slika Hrvatske u malom, svaki put ustanovim) ima odličan članak o klasičnoj filologiji, nažalost anonimnog autora. Bravo!


Facultad de Filología: dustpuppy!

Google Books kolumna

Već mi se duže vrijeme mota po glavi tekst o Google Book Search i njegovom (potencijalnom) utjecaju na Hrvatsku. Sad sam od toga napravio Nogu filologa za sljedeći Zarez.

Evo leada:

Google skenira milijune knjiga i čini ih pretraživima na Mreži — Totalno luda stvar koja nas pretvara u internetske znanstvenike — Uvjet lagodne upotrebe: znati što više mrtvih jezika — Arheološki slojevi hrvatske kulture — Zašto je Michigan bliži od Trnja — Je li bolje biti lijen sada ili jadan kasnije? — Puno paranoje i puno tople vode

Kao internetski dodatak, ovdje se nalaze moji kompletni pabirci iz Google Book Searcha, pri del.icio.us servisu. A pišući kolumnu, najviše sam naučio od if:book bloga na temu Google Book Searcha (odlično pisano!).

Kad će li se NSK Zagreb predati Googleu na milost i nemilost... već jednom?