Interlinearni prijevod 2

Scena iz predstave je ovdje (.avi format, 27MB, desni klik mišem pa download / save as, pa otvorite nečim za gledanje videa...).


Mercurius ― Quin quae dixisti modo
omnia ementitu's: equidem Sosia Amphitruonis sum.
nam noctu hac soluta est navis nostra e portu Persico,
et ubi Pterela rex regnavit oppidum expugnavimus,
et legiones Teloboarum vi pugnando cepimus,
et ipsus Amphitruo optruncavit regem Pterelam in proelio.

MERKURIJE ― E brate, što si netom rekao,
sve si skroz izmislio (ementitu's); jer ja (equidem) sam Sosija, rob Amfitruona.
Jer ove noći naš je brod isplovio (soluta est) iz luke Persik,
i grad u kojem kralj Pterela vladao je sad je naš (expugnavimus),
i vojsku telobojsku (legiones Teloboarum) mi smo u bici (vi pugnando) porazili,
i Amfitruon osobno (ipsus) u dvoboju (in proelio!) zakla (optruncavit) Pterelu kralja.

Sosia ― Egomet mihi non credo, cum illaec autumare illum audio;
hic quidem cérte quae illic sunt res gestae memorat memoriter.
sed quid ais? quid Amphitruoni a Telobois datum est?

SOSIJA ― Sam sebi ne vjerujem dok slušam to što taj tu govori (illaec autumare illum);
baš o onome što tamo se zbivalo izvještava izvjesno (memorat memoriter).
Ali, slušaj ti (quid ais?), što je Amfitruon od Telobojaca dobio na dar?

Mercurius ― Pterela rex qui potitare solitus est patera aurea.

MERKURIJE ― Zlatan pehar (patera aurea) iz kog je, zna se (solitus est!), pio Pterela poglavnik (rex).

Sosia ― Elocutus est. ubi patera nunc est?

SOSIJA ― Eto ti na! A gdje je sad pehar?

Mercurius ― in cistula;
Amphitruonis obsignata signo est.

MERKURIJE ― U koferu malom (cistula),
zapečaćenom (obsignata est) Amfitruonovim pečatom.

Sosia ― Signi dic quid est?

SOSIJA ― A što je na pečatu?

Mercurius ― Cum quadrigis Sol exoriens. quid me captas, carnufex?

MERKURIJE ― Sunce na izlasku s četveropregom svojim. Što me navlačiš, majmune?

Sosia ― Argumentis vicit, aliud nomen quaerundum est mihi.

SOSIJA ― Dokazi govore, trebam tražiti drugo ime.

Interlinearni prijevod 1

(iz handouta, u stilu Roberta Bethunea)

Scena iz predstave je ovdje (.avi format, 35MB, desni klik mišem pa download / save as, pa otvorite nečim za gledanje videa...).

Κλυταιμήστρα ― Τροίαν Ἀχαιοὶ τῇδ’ ἔχουσ’ ἐν ἡμέρᾳ.
οἶμαι βοὴν ἄμεικτον ἐν πόλει πρέπειν.
ὄξος τ’ ἄλειφά τ’ ἐγχέας ταὐτῷ κύτει
διχοστατοῦντ’ ἄν, οὐ φίλω, προσεννέποις.

Klitemestra ― Na današnji dan su Grci ( Ἀχαιοὶ) u Troji (Τροίαν ἔχουσ’).
I mora da (οἶμαι πρέπειν) grad ispunjaju krici (βοὴν)
dviju nespojivih vrsta (ἄμεικτον) ― daj (ἐγχέας) octa i ulja
u isti vrč, i ostat će zasebno (διχοστατοῦντ’ ἄν): suživota nema.

καὶ τῶν ἁλόντων καὶ κρατησάντων δίχα
φθογγὰς ἀκούειν ἔστι συμφορᾶς διπλῆς.

Tako i osvojenih (ἁλόντων) i osvajača (κρατησάντων) — jasno se dade
razlučiti (δίχα ἀκούειν) glase: zbog razlike sudbe (συμφορᾶς διπλῆς).

οἱ μὲν γὰρ ἀμφὶ σώμασιν πεπτωκότες
ἀνδρῶν κασιγνήτων τε καὶ φυταλμίων
παῖδες γερόντων οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου
δέρης ἀποιμώζουσι φιλτάτων μόρον·
τοὺς δ’ αὖτε νυκτίπλαγκτος ἐκ μάχης πόνος
νήστεις πρὸς ἀρίστοισιν ὧν ἔχει πόλις
τάσσει, πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον,
ἀλλ’ ὡς ἕκαστος ἔσπασεν τύχης πάλον.

Jer jedni padaju preko leševa (ἀμφὶ σώμασιν)
muževa, braće — roditelji stari preko
djece (svinjarije, i ne samo tekstološke!) — i grla koja više slobodna nisu (οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου)
udes najdražih plaču (ἀποιμώζουσι).
Druge dotle (αὖτε) umor (πόνος), nakon cjelonoćne (νυκτίπλαγκτος) borbe (μάχης),
vuče ka najboljem što grad ponuditi može (ὧν ἔχει πόλις),
na činove sad se ne gleda (πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον = "non prout sua cuique vice assignata erant"),
tko što izvuče — izvuče (ὡς ἕκαστος ἔσπασεν).

ἐν <δ’> αἰχμαλώτοις Τρωικοῖς οἰκήμασιν
ναίουσιν ἤδη, τῶν ὑπαιθρίων πάγων
δρόσων τ’ ἀπαλλαγέντες, ὡς δ’ εὐδαίμονες
ἀφύλακτον εὑδήσουσι πᾶσαν εὐφρόνην.

Trojanske kuće osvojene (αἰχμαλώτοις) već su useljene (ἐν <δ’>... ναίουσιν ἤδη),
dosta je (ἀπαλλαγέντες) mraza i rose nebeske (ὑπαιθρίων!);
kakvo blaženstvo (ὡς δ’ εὐδαίμονες) — spavati
bez dužnosti stražarske (ἀφύλακτον)
čitavu noć.

Troja je pala

(Izlaganje u nastajanju)

Prijevod 1

GRAĐANI

Ponovi još jedanput svoje riječi,
molim te.

KLITEMNESTRA

Grci su danas u Troji.
Urlici, krici, posvuda.

Kao kad u istu posudu uliješ
ulje i ocat,
ne mogu se pomiješati.

Tako je to i sa pobjednicima
i pobijeđenima.
Različiti
povici i različita sudbina.

Jedni se na mrtva tijela
svojih dragih
bacaju,
a drugi,
nakon bitke,
gladni,
traže hranu po gradu,
bez reda,
kamo ih slučaj nanese.
A onda se usele u zauzete
trojanske kuće
i spavaju,
nalik sretnim ljudima,
čitavu noć,
bez straže,
pod krovom,
na toplom.

Samo da zbog želje za zlatom
ne počine
kakvo
svetogrđe.

Treba se još, naime,
vratiti kući.

Ako i ne zgriješe
prema bogovima,
mogla bi ih doseći
još budna
bol nekog mrtvaca.

Ili kakva potpuno neočekivana nevolja.

To ti ja kažem, žena.
Dobro je.
Mnogo je toga dobro za mene.

Prijevod 2

Kor

Odmah ću, gospođo, boštvu zahvaliti;
a riječi bih čuo, njima se divio,
s usana tvojih, ponovo, rado.


Klitemestra

Na današnji dan su Grci u Troji.
I mora da grad ispunjaju krici
dviju nespojivih vrsta --- daj octa i ulja
u isti vrč, i ostat će zasebno: suživota nema.
Tako i osvojenih i osvajača — jasno se dade
razlučiti glase: zbog razlike sudbe.
Jer jedni padaju preko leševa
muževa, braće — roditelji stari preko
djece — i grla koja više slobodna nisu
udes najdražih plaču.
Druge dotle umor, nakon cjelonoćne borbe,
vuče ka najboljem što grad ponuditi može,
na činove sad se ne gleda,
tko što izvuče — izvuče.
Trojanske kuće osvojene već su useljene,
dosta je mraza i rose nebeske;
kakvo blaženstvo — spavati
bez dužnosti stražarske
čitavu noć.
A budu li štovali lokalne bogove
i svetinje svladane zemlje,
neće se pobjeda u poraz pretvoriti.
O, da ne spopadne vojsku, dok na plijen juriša,
želja da ruše što ne treba dirati!
Jer još će im trebati sreća za povratak kući,
drugo poluvrijeme još treba odsvirati.
Sve ako nam vojska i prođe bez grijeha protiv božanstva,
progoniti bi je mogla patnja poraženih —
i mimo zala novih...
Ovoliko ti imam reći kao žena;
no neka nadjača dobro, bez sjena!
Takva mi draga je sreća --- svačim i svime obdarena.

Eshil

Χορός

θεοῖς μὲν αὖθις, ὦ γύναι, προσεύξομαι.
λόγους δ’ ἀκοῦσαι τούσδε κἀποθαυμάσαι
διηνεκῶς θέλοιμ’ ἂν ὡς λέγοις πάλιν.

Κλυταιμήστρα

Τροίαν Ἀχαιοὶ τῇδ’ ἔχουσ’ ἐν ἡμέρᾳ.
οἶμαι βοὴν ἄμεικτον ἐν πόλει πρέπειν.
ὄξος τ’ ἄλειφά τ’ ἐγχέας ταὐτῷ κύτει
διχοστατοῦντ’ ἄν, οὐ φίλω, προσεννέποις.
καὶ τῶν ἁλόντων καὶ κρατησάντων δίχα
φθογγὰς ἀκούειν ἔστι συμφορᾶς διπλῆς.
οἱ μὲν γὰρ ἀμφὶ σώμασιν πεπτωκότες
ἀνδρῶν κασιγνήτων τε καὶ φυταλμίων
παῖδες γερόντων οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου
δέρης ἀποιμώζουσι φιλτάτων μόρον·
τοὺς δ’ αὖτε νυκτίπλαγκτος ἐκ μάχης πόνος
νήστεις πρὸς ἀρίστοισιν ὧν ἔχει πόλις
τάσσει, πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον,
ἀλλ’ ὡς ἕκαστος ἔσπασεν τύχης πάλον.
ἐν <δ’> αἰχμαλώτοις Τρωικοῖς οἰκήμασιν
ναίουσιν ἤδη, τῶν ὑπαιθρίων πάγων
δρόσων τ’ ἀπαλλαγέντες, ὡς δ’ εὐδαίμονες
ἀφύλακτον εὑδήσουσι πᾶσαν εὐφρόνην.

εἰ δ’ εὖ σέβουσι τοὺς πολισσούχους θεοὺς
τοὺς τῆς ἁλούσης γῆς θεῶν θ’ ἱδρύματα,
οὔ τἂν ἑλόντες αὖθις ἀνθαλοῖεν ἄν.
ἔρως δὲ μή τις πρότερον ἐμπίπτῃ στρατῷ
πορθεῖν ἃ μὴ χρή, κέρδεσιν νικωμένους.
δεῖ γὰρ πρὸς οἴκους νοστίμου σωτηρίας
κάμψαι διαύλου θάτερον κῶλον πάλιν·
θεοῖς δ’ ἀναμπλάκητος εἰ μόλοι στρατός,
ἐγρηγορὸς τὸ πῆμα τῶν ὀλωλότων
γένοιτ’ ἄν, εἰ πρόσπαια μὴ τύχοι κακά.
τοιαῦτά τοι γυναικὸς ἐξ ἐμοῦ κλύεις·
τὸ δ’ εὖ κρατοίη μὴ διχορρόπως ἰδεῖν.
πολλῶν γὰρ ἐσθλῶν τήνδ’ ὄνησιν εἱλόμην.

Taršanski grafiti

Važnost izlučevina u politici. (Strabon piše o Atenodoru iz Tarza i njegovu pokušaju da sredi lokalnu vlast.)

κατιών τε εἰς τὴν πατρίδα ἤδη γηραιὸς κατέλυσε τὴν καθεστῶσαν πολιτείαν κακῶς φερομένην ὑπό τε ἄλλων καὶ Βοήθου, κακοῦ μὲν ποιητοῦ κακοῦ δὲ πολίτου, δημοκοπίαις ἰσχύσαντος τὸ πλέον. ἐπῆρε δ’ αὐτὸν καὶ Ἀντώνιος κατ’ ἀρχὰς ἀποδεξάμενος τὸ γραφὲν εἰς τὴν ἐν Φιλίπποις νίκην ἔπος, καὶ ἔτι μᾶλλον ἡ εὐχέρεια ἡ ἐπιπολάζουσα παρὰ τοῖς Ταρσεῦσιν ὥστ’ ἀπαύστως σχεδιάζειν παρὰ χρῆμα πρὸς τὴν δεδομένην ὑπόθεσιν· καὶ δὴ καὶ γυμνασιαρχίαν ὑποσχόμενος Ταρσεῦσι τοῦτον ἀντὶ γυμνασιάρχου κατέστησε, καὶ τὰ ἀναλώματα ἐπίστευσεν αὐτῷ. ἐφωράθη δὲ νοσφισάμενος τά τε ἄλλα καὶ τοὔλαιον· ἐλεγχόμενος δ’ ὑπὸ τῶν κατηγόρων ἐπὶ τοῦ Ἀντωνίου παρῃτεῖτο τὴν ὀργήν, σὺν ἄλλοις καὶ ταῦτα λέγων ὅτι “ὥσπερ Ὅμηρος ἐξύμνησεν Ἀχιλλέα καὶ Ἀγαμέμνονα καὶ Ὀδυσσέα, οὕτως ἐγὼ σέ· οὐ δίκαιος οὖν εἰμι εἰς τοιαύτας ἄγεσθαι διαβολὰς ἐπὶ σοῦ.” παραλαβὼν οὖν ὁ κατήγορος τὸν λόγον “ἀλλ’ Ὅμηρος μέν” ἔφη ἔλαιον Ἀγαμέμνονος οὐκ ἔκλεψεν, ἀλλ’ οὐδὲ Ἀχιλλέως, σὺ δέ· ὥστε δώσεις δίκην.” διακρουσάμενος δ’ οὖν θεραπείαις τισὶ τὴν ὀργὴν οὐδὲν ἧττον διετέλεσεν ἄγων καὶ φέρων τὴν πόλιν μέχρι τῆς καταστροφῆς τοῦ Ἀντωνίου. τοιαύτην δὲ τὴν πόλιν καταλαβὼν ὁ Ἀθηνόδωρος τέως μὲν ἐπεχείρει λόγῳ μετάγειν κἀκεῖνον καὶ τοὺς συστασιώτας· ὡς δ’ οὐκ ἀπείχοντο ὕβρεως οὐδεμιᾶς, ἐχρήσατο τῇ δοθείσῃ ὑπὸ τοῦ Καίσαρος ἐξουσίᾳ καὶ ἐξέβαλεν αὐτοὺς καταγνοὺς φυγήν. οἱ δὲ πρῶτον μὲν κατετοιχογράφησαν αὐτοῦ τοιαῦτα ἔργα νέων, βουλαὶ δὲ μέσων, πορδαὶ δὲ γερόντων. ἐπεὶ δ’ ἐκεῖνος ἐν παιδιᾶς μέρει δεξάμενος ἐκέλευσε παρεπιγράψαι “βρονταὶ δὲ γερόντων,” καταφρονήσας τις τοῦ ἐπιεικοῦς εὔλυτον τὸ κοιλίδιον ἔχων προσέρρανε πολὺ τῇ θύρᾳ καὶ τῷ τοίχῳ νύκτωρ παριὼν τὴν οἰκίαν· ὁ δὲ τῆς στάσεως κατηγορῶν ἐν ἐκκλησίᾳ “τὴν νόσον τῆς πόλεως” ἔφη “καὶ τὴν καχεξίαν πολλαχόθεν σκοπεῖν ἔξεστι, καὶ δὴ καὶ ἐκ τῶν διαχωρημάτων.”


Strabon, 14, 5, 14.

Jedna ukradena

Telo od svakega dana

Zašto sam tijelo, svaki, svaki dan?
pita je moj sin niku večer
dokle san mu trla obraz od riži na belo.
A da ča biš ti još sti bit, kovan tela, moj sin?
Ne znam, a ti?
Jesi ti tijelo svaki dan?
Nike dane san duša, a nike dane trag od tića
sapa od oriha i šparugin udor.
Nike dane san vrata eli vokno
napa san isto i glogov trn
anke besida, dimnjak i dim
pina od vala i šestilj do zida
i, ja, steši san telo svaki, svaki dan
baren pensan.

Onda dobro.


(Evelina Rudan, Breki i ćuki, Rijeka 2008.)

kovan = osim; udor = miris; šestilj = vrsta drveta; steši = isto (veli autorica, a šta je napa, nije nam rekla)

Poesia accidentale

(iz studentske zadaće — trebali su prevoditi latinske fraze — s minimalnim izmjenama:)

povijest svih vremena
doći na vrijeme
odmah
na određeni dan
visjeti o koncu
ne časiti ni časa
sačuvati vjeru (do posljednjeg trenutka)
jedan jedini put
proživjeti
početak proljeća
svaki dan
približava se noć
usred noći
pala je mračna noć

Brzo pretraživanje, iliti: opa bato!

Opera, mrežni preglednik koji volim koristiti (zato što je Dada operna pjevačica?), ima opciju brzog pretraživanja (Fast Search):

Pored prozora s adresom (address bar -- prevodim napamet, NJ) nalazi se polje za pretraživanje. Kliknite u tom polju, napišite riječ ili riječi koje želite naći, pritisnite Enter. U otvorenom prozoru pojavljuju se rezultati. Pomoću "padajućeg izbornika" možete mijenjati tražilice.

Pretraživati možete i iz samog prozora s adresom, pomoću kratica. Na primjer, kako tražiti "noga" na Googletu: "g noga" + Enter.

E, ali sada počinje pravi seks:

Popis dostupnih kratica za tražilice može se vidjeti preko opcija Tools > Preferences > Search. Moguće je dodati novu kraticu: kliknite na "Add", upišite podatke za tražilicu. Opera to omogućava i na jednostavniji način:
1. otvorite internetsku stranicu na kojoj je bilo koji / željeni formular za pretraživanje (za mene npr. Perseusovo izdanje latinsko-engleskog rječnika Lewisa i Shorta, u čikaškoj (PhiloLogic) verziji
2. kliknite desnom tipkom miša u odabranom polju za pretraživanje (ako ih ima više; ja sam odabrao pretraživanje čitavog teksta LS rječnika)
3. odaberite iz izbornika "Create search"
4. definirajte kraticu po želji (moja je "ls")

Nakon toga --- voilà! --- pretražujete jednostavnim odabirom u "padajućem izborniku" za tražilice, ili upisom definirane kratice u "polje s adresom" ispred riječi koju želite naći ("ls declivis").

Radi s bilo kojim poljem za pretraživanje, bilo gdje na internetu! Provjerio ja!

Ludo, brale. To je sve što mogu reći. Opcija vjerojatno postoji već dugo (ima li je i Firefox?), ali ja za nju nisam znao.

Kalimah

Polomih se da nađem slavni Kalimahov citat Aet. frag. 1.21–24 Pf, koji je Vergilije preveo / preoblikovao "pastorem, Tityre, pinguis / pascere oportet ouis, deductum dicere carmen" (Ecl VI 4-5). Evo ga zato ovdje, nakon lova diljem interneta.

καὶ γὰρ ὅτ]ε πρ[ώ]τιστον ἐμοῖς ἐπὶ δέλτον ἔθηκα
γούνασι]ν, Ἀ[πό]λλων εἶπεν ὅ μοι Λύκιος·
’.......]...ἀοιδέ, τὸ μὲν θύος ὅττι πάχιστον
θρέψαι, τὴ]ν̣ Μοῦσαν δ' ὠγαθὲ λεπταλέην·

Scribendo

... a new beginning, a raid on the inarticulate
With shabby equipment always deteriorating
In the general mess of imprecision of feeling,
Undisciplined squads of emotion. And what there is to conquer
By strength and submission, has already been discovered
Once or twice, or several times, by men whom one cannot hope
To emulate—but there is no competition—
There is only the fight to recover what has been lost
And found and lost again and again: and now, under conditions
That seem unpropitious. But perhaps neither gain nor loss.
For us, there is only the trying. The rest is not our business.

Naravno, TS Eliot, East Coker

Ažurirano: prijevod ključnih stihova, danas, na putu od točke A do točke B:

s opremom-kramom vječno u raspadanju
u totalnom kaosu nepreciznosti u osjećanju

Nacionalna povijest u prijevodu

I think a society in which people can do and say what they want will also tend to be one in which the most efficient solutions win, rather than those sponsored by the most influential people. Authoritarian countries become corrupt; corrupt countries become poor; and poor countries are weak.

Paul Graham, Hackers & Painters

Klasici u prijevodu

Lisa Jarnot prevodila je Homera. Daje zanimljive intervjue (Jarnot — za Homera ćemo tek vidjeti):

Q: Wouldn't it be cool if there were zoos filled only with poets?

Actually there was a failed experiment at the 1904 World's Fair in St. Louis. The Poets' Pen was alongside the Eskimo Village (where there were 9 eskimo families with their dogs and a bear). Most people remember that Rilke was briefly on display here (children were allowed admission to touch Rilke's hair for a nickel). But few people know that this is where Pablo Neruda and Louis Zukofsky were born-- two of the first poets to be born in captivity in the twentieth century.

Izvor: Happy Bra, kolovoz 2005.

Homer Lise Jarnot: izvadak.

Tandem iz Jaruna venit Pavliša fiaker

Arma virumque cano.

Aestus erat, ljudi sudabant, vrane ziabant,
Ipse senex Hranjec prae žedja, praeque vrućina
Bogme perivisset, nisi dobro vince bibisset.
Zagrabiae nemoguć tantos perferre calores
Ad peregrinandum se vu Zagorje resolvit.
Illa volens još pred smrtjum loca grata videre,
In quibus u dobroj volji cmokare puellas
Atque snehas olim bene podkovare solebat.
Ergo parabat na put sve, što je potrebno.
Prot podagri grandes iz škrljačine coturni
Prot gonagri caligae jarčina e pelle sašite,
Una kučma, unum bekeš cum duplice bunda,
Cuncta proti prehladjenju contraque catharum
Pro victu skrb su vzele stare semper amicae
Jula makovnjačam spekla mu, Dora pogačam;
Librarumque decem lepa Neža prekuhala šunkicu,
Ast kosmatačam čuturam plusquam unius urnae
Implevit vrhom generoso Jalžica vinom.
(...)

Ovo je početak postumno objavljene makaronske (latinsko-kajkavske) pjesme Franje Milašinovića, zagrebačkog kanonika (rođen prije dvjesto godina, 1808, u Trakošćanu; umro u Zagrebu, 1883), "jednog od posljednjih hrvatskih latinista", pisca pohvalnih i žalbenih govora te prigodnih pjesama, čestog učesnika u novinskim polemikama. Milašinović je i autor političke protumađarske satire-parafraze Ovidijevih Metamorfoza i Vergilijeve Eneide: Martini Sarcastii, Pseudo-Nasonis Illyrici Metamorphosis unica (1842).

Avanture Jožka Hranjeca pratite ovdje: X.

NB

Akcentološka napomena: metrička pravila školskog skandiranja heksametra (završetak: Tatata-Tata) očito traže da se naglašava prekuhála šunkícu, krajnje antištokavski, radikalno kajkavski.

Zaumne reklame

Iz desnog stupca gmaila:

www.ples.hr Plesni portal

Sportski, rekreativni, trbušni, narodni ples, Ples sa zvijezdama

Tajna tehnologije

Taj čovjek je fantastičan:

Technology had made it possible to create wealth faster than you could steal it.

Ima i knjigu: Hackers & Painters (O'Reilly, 2004).

Glas publike

utorak, 08.03.2005.

sta sve čovjek mora da trpi........

sinoć sam bio u hnk. gledao euripidove tragedije. kao idemo se malo uzdizat kulturno. umejesto toga sam se spustio mozdano. samo jos u vlaku vise ljudi spava. uglavnom ljudi nakon 15 minuta bjeze van. ja se jos drzim, reko krka pa nisi ti seljacina. 45 minuta je u tijeku, oko mene dvije vrste gledatelja oni koji spavaju ili oni koji gledaju na sat. kraj prvog cina nakon sat i pol, pale se svjetla. gledatelji odusevljeni, al ne predstavom več krajem. pauza od nekih 15 minuta. zavrsavam u "blatu" na piću. par boema drze svoje monologe. i ujević bi bio zadovoljan nasljednicima. bio je jedan koji je imao strasan cug, i jedan koji je prepisao pozu iz kazališta. valjda je bio jako umoran. uglavnom, samo bi se lud vratio na drugi čin. i da zavrsim, ko uspije odgledati predstavu "euripidove tragedije heraklo i alkestida" ja plačam vino u baru preko puta.

videoteka

malo me drug "prometna nesreca" potako da napisem ovo. nije me uvrijedio sa svojim tekstom, nego me samo podsjetio na nesto sto cu sada napisati. opisujuci moj posjet kazalistu samo sam se na svoj nacin osvrnio na tu tragediju grčku, koju smatram preteskom za gledanje(nama kološarima i propalim studentima, putnicima bez para....).
naime o čemu se radi. u videoteci u kojoj posudjujem filmove, radi djevojka koja lijepo izgleda, pa recimo relativno i bistra. ne zelim pričati o njenom obrazovanju jer ga jednostavno nema,pogotovo ga nema iz drustvenih znanosti(sociologija,psihologija....), ali se zato uzela za pravo napraviti slijedeće:

-oprosti b, jel dobar ovaj film? upitam
-joj to ti je drama, nece ti se svidjeti!!!
-a ovo? pokazem joj kutiju.
-ne to ti je triler, i film ti je radjen u retrospektivi. sve nekako ide naopačke. drugim rjecima neces to razumjeti.
-ok!!! kazem, vec mi sumljivo, jer ona misli da sam ja retargiran ili???
-e b, a ovo?
-joj to niti ja nisam skuzila, pretesko je .
znaci ako ona nije skuzila necu niti ja.
i na kraju pokazem opet neku dramu, a ona ce na to:
-joj nije niti to za tebe!!!! sta si zapeo za te drame.
- ej b, jesu za mene gutačice sjemena i rambo!! pička mu materina.
i jednostavno odem iz videoteke.

Izvor: Spojenaobrva

Nismo dizajnirani za ovo

Nismo dizajnirani za ovo. Nisu nas za ovo napravili. Nisu nas napravili da po cijele dane sjedimo za stolom, da unosimo u sebe brda hrane, brda šećera, litre kave. Nisu nas napravili — veli Paul Graham — niti da imamo šefove i radimo u čoporima od po nekoliko stotina ljudi. Nisu nas napravili niti da radimo repetitivne poslove, da pišemo šablonske dopise.

Toma Akvinski, koji je u sobici danima razmišljao i pisao o modusima božanskog i anđeoskog postojanja, bio je ogroman i imao stotinjak kila (što je u njegovo doba bilo ravno današnjim dvjestotinjak); ima Danijel Dragojević zapis o tome u "Cvjetnom trgu".

Nismo dizajnirani za ovo.

Ali opet (kritika Grahama), čovjek nije samo ono za što je dizajniran. On se može i promijeniti; on je "mašina" koja može samu sebe preprogramirati.

(Kako sam ja "dizajniran", u svijetu lovaca i sakupljača ne bih preživio ni mjesec dana.)

Ali opet, kad sjedneš za taj stol i mozak počne raditi, ako počne...

I sad: što se može mijenjati, a što ne? Koja je promjena podnošljiva, koja nije?

Siva područja: mjesta gdje je tinta razlivena, crta razmazana.

Praxis

Arhiv Praxisa na internetu je, slobodno dostupan — mislim, od kolovoza 2007. Je li Praxis mit? Samo je jedan način da se to provjeri.

Interpretiranje i programiranje

Interpretiranje književnosti:

Many Unix utilities (grep, sed, sort, and so on) are typically used as filter programs—they read input and then write some variation on it to the output.

Tim Maher, Minimal Perl for Linux and Unix People

Ovidije:

Over the years, I have heard many sweeping statements about computer science. Opinions like, "All computation is simply fancy bit manipulation," "Computers are really just sophisticated number crunchers," or "Everything a computer does can be understood in terms of symbol manipulation" are true to some extent. However, I would like to make a sweeping generalization of my own: "Every problem we solve with software can be understood in terms of transformations." Mastery of computer science is mastery of transformation. Transformation is what CPUs do, it is what algorithms do, and it is what software developers do. And transformation is what XSLT does...

Sal Mangano, XSLT Cookbook

Ni kanjac ni pirka

ALPHESTES piscis ab inveniendo, nescio quare dictus, Cynaedus quoque quasi praeposterae libidinis studiosus (fama est semper binos capi, et alterum alteri ad caudam comitem videri) vocatur.

In Descriptione variatur ab auctoribus si calorem secteris. Veteres omnino cerei coloris, purpurascentes tamen, quibusdam in partibus faciunt. Plinius solos piscium luteos esse testatur. Apud Rondoletium et Bellonium corpore est Pagro strictiore, figura Moenis similis, pedali magnitudine, dentibus serratis caninis similibus, dorso purpureo, ceteris partibus luteis, squamis in gyrum crenatis, multa scabritie horrentibus, A cervice ad caudam spinas tenui membrana connexas, unde mona/kanqos, habet.

Aldrovandus Cinaedum totum fere Pagri modo rubentem, et aureis, argenteisque maculis exiguis,
rotundis respersum, quam Illyrici Sebenicenses Cagnizam quasi Catullientem vocant, profert: dat tamen et alium tergore amethistino, lateribus fere caetuleis, ventre candicante punctis caeruleis notato, pinnis tergoris et retro anum viridentibus, illa etiam maculis rotundis viridibus insignita, Ceterae pinnae et cauda ex aureo rubescunt.

Izvor: Jonston, Jan. Historiae Naturalis De Piscibus Et Cetis Libri V. Frankfurt am Main: Haeredes Matth. Meriani, [1650]. (MATEO / CAMENA)

Po šavovima

Nema se vremena, nema.

Brzo se studira, brzo.

Podsjeća na braću Strugacke: ponedjeljak počinje u subotu.

Antifilologija

“I can relate, but what the heck are they saying?”




Kljuca me to ko zubobolja.

Utorak

Opet je bilo: "Dobrodošli na najveći i najbolji fakultet u ovom dijelu Europe!".

Bilo je i: "Ovo je najbolje financirani fakultet! Je, je! Sedamsto zaposlenih! Pedeset studijskih smjerova!"

I: "Zaboravite sve što su vam o studiranju pričali tate i mame, ovo je nešto sasvim drugo... Vi ćete brzo studirati... Generacija koja je sada diplomirala nema ni dana apsolventskog staža... Je, je..."

I, naravno: "Sve imate na internetu."

Je, je.

Bio sam kulisa za te majmunarije.

Utješno je bilo da ljudi nisu baš jako popušili tu spiku. Lani su na "najveći i najbolji" pljeskali.

Više je bolje.

A glorificiranje interneta... Ajmo zamisliti ovakvo hvaljenje: "Čitav fakultet ima mobitele! Možete nazvati svakog profesora!" Ili: "Na našem faksu ima knjiga! Sve vam u njima piše!"

Nakon toga, kasno navečer, na svakom katu zbunjeni brucoši oko studomata.



Filozofski flickr: sanja.

Hacheck

Hrvatski pravopis na internetu najlakše je provjeravati putem Hachecka (ironično, taj alat prebiva na FERu). Već sam ga imao u svojim (zlatnim) delišesima, pa zaboravio; otud ova bilješka.

Krleža o lektiri

V dežđljivoj markloj noči Ovidijuša je dobro čitati,
kod tega vraga vračtvo za vuloge pitati:
podagram tollere nescit medicina.
Ak te žiga v kostmi, popij pehar vina,
kaj vino je još navek najbolša medicina!
Ja sem svoja jajca odsedel v Firence
i cerkvenim knjigam pregrizaval herpte.
Nabubal sem se prevučene recepte.
i Svetim Ocom krunil lavorične vence.
Kaj imam od tega?

(Balade Petrice Kerempuha)

Bilješka

"Što bismo htjeli dobiti od zbirke tekstova [stare hrvatske književnosti]?"



Prvo, dostupnost: da možemo te tekstove uopće čitati (contra NSK, gdje tekstove čuvaju od nas da bi ih sačuvali za sljedeće nas). Drugo, pretraživost: kao da imaju indekse, da možemo po tekstovima kopati. Treće, metapodatke: koje izdanje? koji rukopis? koje razdoblje? koji žanr? koja vrsta stiha? (kad to imamo, možemo tražiti "sve Marulićeve epigrame gdje spominje riječ amor).

Ali četvrto — ono što nam treba nakon toga — jest mogućnost da ti tekstovi "razgovaraju" s drugima:

• latinski s hrvatskima ("kako se na hrvatskom, a kako na latinskom pjeva o ljubavi u epigramima")


• hrvatsko-latinski s rimsko-latinskima (i Biblijom!), ili s npr. grčkima ("kakve ekloge piše Kunić, a kakve Vergilije")


• ... (itd, itd)

Olovke u boji na flickru: Tasumi1968.

Schadewaldt

Nun, heute wissen wir, daß die Griechen selbst das "Paradeigmatische", das sie überall verfolgten, durchaus nicht in dem Sinne verplichtender Vorbilder und Muster gefaßt haben, sondern in dem Sinne von Modellen, die ihrem Wesen nach gerade nicht zu enger Nachahmung verbinden, sondern vielmehr auffordern zu schöpferisch-sinngemäßer Fortgestaltung. In Gestaltungen der Kunst, des Wortes und des Gedankens haben die Griechen höchst instruktive Modelle des Seienden hingestellt: Modelle des Kosmos und fast aller Erscheinungsformen des Seins in der Natur, Modelle vom Menschen mit Leib und Seele, Denken, Staat, Schicksal, Modelle des Übersinnlichen und Göttlichen. Vor allem vermöge dieser ihm tief im Wesen liegenden Modellgestaltung hat das Griechentum so produktiv, traditionsbildend auf das spätere Europa gewirkt. Und diese zu sinngemäßer Fortgestaltung aufrufenden Modelle der Griechen eben sind es, die heute den Naturforscher so gut wie den Dichter zu den Griechen ziehen. Nicht "Regeln" gibt die Antike, sie gibt richtungsweisende Impulse.

(...)

Das Griechentum ist (...) die Entelechie Europas, nämlich die lebendige geprägte Grundform, die sich (so wie mannigfach in der Natur) in ständiger Metamorphose verwandelt und durch alle ihre Verwandlungen hindurch gerade beharrt. — Suchen wir uns heute dieser lebendigen griechischen Grundform und ihrer Elemente neu zu vergewissern, so geht es dabei um alles andere als um das Abstauben irgendeiner "Vergangenheit". Es geht dabei um den Gewinn einer echten Gegenwärtigkeit. Mit einem bloßen Bejahen des Tages, einem frischfröhlichen Zukunftswollen ist man nict eigentlich gegenwärtig, sondern nur zu oft lediglich ephemer.

(...)

In diesem Sinne aber ist die produktive Rechenschaftsabgabe über die griechische Entelechie unserer europäischen Kultur, das Herauserkennen jener griechischen "Zettel" in unserem Kulturgewebe, ein Erfordernis unseres kulturellen Selbstverständnisses und damit Erfordernis von etwas, was uns gerade heute so bitter nötig ist: Orientierung unser selbst in unserer hinreißenden Zeit. Es geht für jeden, der in seiner Zeit steht, darum, daß er wirklich stehe in seiner Zeit, und nicht bloß hörig ist und "folgt", sondern sie zu seinem Teil gestaltet, meistert. Dieses verlangt eine Freiheit, die sich neben jene anderen heute mit tiefem Rect proklamierten Freiheiten stellt, die Freiheit vom Hunger, von der Angst, Freiheit des Wortes und des Glaubens: ich meine die zusätzliche Freiheit von der Zeit, die auch erst recht Freiheit zur Zeit ist. Diese Freiheit ist das Wesen der "Bildung", wie wir das Wort heute zu verstehen haben.

Schadewaldt, W. "Heimweh nach Hellas heute?" (1958) in: Hellas und Hesperien II, Zürich 1970.

Jesenje boje na flickru: T Hall.

Piljevina, i to sračimska

Ima pjesma Mavra Vetranovića po imenu "Pjesanca Plutonu". Ovako počinje:

Sračimski i rimski boj iskusit tko je rad,
Lukan je pisal toj, Lukana išti sad

U komentaru (izdanja Pet stoljeća hrv. knjiž) vele pak ovako:

sračimski - koji pripada Sracinima, odnosno Saracenima, Arapima

Ne pripadam, nažalost, među one sretnike koji imaju kraj radnog stola Akademijin Rječnik hrvatskog jezika (sa slavnim sveskom "Četa — Djavli"), pa ne znam kako su "sračimski" objasnili u tome djelu. Međutim, poznavanje rimske književnosti kakvo očekujemo od studenata drugog semestra latinskoga govori da je Lukan pisao o rimsko-rimskom, tj. građanskom ratu (Cezar vs. Pompej). Kaki sad Saraceni?

Dobrohotna interpretacija bila bi da je "saracenskim" Vetranović htio, malo anakrono, izreći "sjevernoafrički". Dio rimskog građanskog rata zaista se odigrava u Africi; to je, međutim, dojmljiv, ali ne i glavni dio. Ne onaj po kome se događaj, i Lukanov ep, obično pamte i apostrofiraju.

Drugo tumačenje je, dakako, da Vetranović nije znao o čemu se radi kod Lukana. Količina antičkih aluzija u njegovim djelima (kao i uvid u ranonovovjekovni obrazovni sustav) čini to malo vjerojatnim.

Bit će da se u prepisivanjima dogodila neka svinjarija. Posao za tekstologe.

Inače, evo kako drugi mrtvi hrvatski pjesnici pišu o rimskom građanskom ratu. Najprije, u drugom dijelu "Dobrih nauka", Marulić (upadljivo slično "Pjesanci Plutonu"):

Hoteć zemlju težat, Virgili počni štit;
hoteći zel'ja znat, Macer će te učit;
ako l' te deleta slišati batalje,
Lukan ti jih kanta, počan od Težalje;
ako li ćeš ljubav od bludnih žen imit,
Ovidija pročtav, hoć ju steći umit

U "Osmanu" Gunduo pamti grčko Farsalsko polje, gdje je bila ključna bitka:

Nu glas više s bojne zgode
od imena leti tvoga,
jer on carske vojevode
a ti razbi cara istoga.
Ali crnac, ko sve prođe
grčke strane bliže i dalje,
uputi se prešno i dođe
na ravnine od Farsalje,
gdi u vremena njegda stara
boj veliki oni posta
od Pompea do Čezara,
svemu svijetu štetan dosta.

Brne Karnarutić podsjeća da je Farsalsko polje u Tesaliji:

Triba j’ biti hitru vojvodi, jimat svist
Ter se ne dat vitru gibati kako list,
Da kuno posluje da vreda stvori stvar
Ter da ne osluje kakono lin tovar.
Zač nigda bi Cesar barz sridu Težalje,
Parvi bi rinski(!) car komu svit čast šalje;
Zač Sipion bdeći po svojih s’obzira,
Dvi vojske ne mneći dobivši rastira.

Popevka iz "Cithara Octochorda" razmišlja više o Cezaru:

Gde je Šamšon, vitez jaki? gde Herkuleš on veliki?
Aleksander gde je zmožni, vsemu svetu zapovedni,
Komu suženj be Darijuš, Peržijanci i Egiptuš?
Gde Julijuš, cesar prvi, kî se vozi z oroslani,
Kî vumori Pompejuša i gospoctvo vze varaša?