30.6.10
28.6.10
Anth. Gr. 11, 434
ΛΟΥΚΙΑΝΟΥ
Lukijan
Grotius vertit
Anth. Gr. 11, 428
ΛΟΥΚΙΑΝΟΥ
Lukijan
Grotius vertit
26.6.10
Mnogojezična frka na fakultetu
Do godine 1849-e učio se na Reci jezik Magjarski. Ja sam bio prvi, kojega je bansko věće na Reku poslalo Hrvatskomu jeziku učit. I u Zagrebu ranije se je počeo učit jezik Magjarski nego li Hrvatski. Našemu jeziku prvi je počeo učit profesor Smodek, tada se iza dokončenoga prvoga leta prava iz Pešte u Zagreb povrativši, pokojnim Kolarom nagovoren, da učini čtogod za svoj narod. Ako se ne varaju, bilo je to godine 1833-e. On oprosi nekoliko profesorov da mu dopuste našemu jeziku javno učiti, a koji dan posle reče mi pokojni Rakovec, moj sužitnik, da su te Smodekove lekcije na akademičkoj dasci pribite, nu da Magjarski učenici (za razplod Magjarstva u Zagreb pošiljani) strašno žamore te govore, da iz toga ne bude ničta, i da se to vse istom na saboru Požunskom pretresti i rěšiti ima. Rekšu Rakovcu da ga je strah, da od ista od vsega toga t. j. namišljenih lekcii Smodekovih ničta ne bude, profesorom toga se žamora plašećim i po prilici od podanoga dopusta odstupečim — ja mu zavrnuh: „Učinimo čtogod!" Kad ga videh skučene glave kdě ramenima stišće, sgrabih ljut ono hartije na stolu te na dvanajst ju koliko li cedulic razkrojiv, u tri jezika nečto pisati stadoh, Hrvatski, Latinski i Nemački. Oficirsku sinu jezik mi Hrvatski nikako nije od ruke išao, Latinski traljavo, nu Němački dobro. Kad bude oko polnoći, a ja pred akademiju, te utiskoh one cedule u okno, dobro ne klipajuće. Kad u jutro, al moj prijatelj Drkos, Vukmanac, prvi u školu (bio je jurista i convictista, napisavši malo kašnje poznatu knjižicu: "Genius patriae supra dormientibus ejus filiis".) Uztreba mu hartije te razgledav se po školi upazi cedule kdě kroz okno štrlje. Pročitav ih (kako smo vikli) začudi se čemu li su naměnjene, te s njimi brže nazad u školu, te čitaj pred učeniki medjutim se skupivšimi. Ne umiju danas reči, čto je na vsakoj bilo, ele na triu bilo je ovako: "Hört! Einige Leute, die wohl wissen sollten, was lingua patria heisst, die haben gemeint, das wäre ungarisch! Wird nicht Europa unserer spotten?" (Tuj sam migao na pokojnoga kanonika Mihića, ravnatelja u konviktu, kojega moj prijatelj Drkos biaše oprosio da sme slušati "praelectiones e lingua patria" na čto mu ovaj začudjen: Quales? e lingua Hungarica?") Na drugoj: "Wer sind die Kroaten? friedliche Unterthanen in Friedenszeiten, tapfere Krieger in Kriegszeiten, Besieger der Avaren, Türken und Tartaren, also freie Männer, keine Ungarnknechte!" Opet na drugoj: "Ein jeder Mensch ist frei geboren, und jede Nazion hat das Recht, sobald sie von einer andern unrechtmässiger Weise bedrückt wird, sich los zu machen. Nord-Amerika hat sich von England, Sud-Amerika von Spanien losgemacht; auch uns hat kein unerbittliches Schicksal für immer an Ungarn gekettet, und wenn es darauf ankommt, nieder mit den Ungarn!" Iza toga čitanja nastala strahovita rvanja i skubanja med Hrvati i Madjari. Familias sa katedre viče: „Silentium dominationes" nu slabo je pomagalo, er gospodičići biahu poběsněli. Dozovu Henfnera, profesora naravnoga prava, Němca iz Spiša (= Scepusium, die Zips) čoveka tada puno obljubljena, nu ni on ničta ne opravi. Napokon dojde stari, ćelavi, buckasti Domin, nosa zakučasta, vas uzpiren, te k mladićem: "Quid putant, quid cogitant, quid denique rerum meditantur dominationes? quam terribile vel nomen revolutionis itd." Njegovom se besědom vatra malo prigasila, nu u srdcu omladine to još tinjalo, te po ulicah kděkad i buknulo, kad bi se namerila kosa na brus. One cedule zlokobnice netko i sašio svilenim koncem bělim i crvenim, jedan si je od drugoga prepisivao te po njih koječega našarali n. p. "laus et honor auctori" pak "evangelium nostrum" itd. Profesori nemogavše cedulic dokopat ni doznat tko ih je napisao, te uvidevše da je bilo grešno, čto su te lekcije samo izpod ruke i vsak po se dopustili, dokončaše zasesti k stolu te složno věćati, ima li se jezik Hrvatski učit ili ne. Čto su bili mudriaši i privrženici Magjarski, otih k tomu zasědu nije ni bilo, nu je preko običaja došao i stari grof Sermage, kanonik i nadzor školski. Koliko sam mogao dočuti, ovako se ljudi ozivali. Stari Männer, (kako li se pisao) rodom iz Salzburga, dobar profesor matematike i dobar pače predobar čověk, nu slab Latinjanin i slab vitija, prvi se proturio te podigav naočnjake ovako ju nu počteno (po Němački) blesnu: „Ich seh nicht ein, ich weiss nicht, ich begreifs nicht, warum sich die Kroaten von den Ungarn sollten schopfbeuteln lassen" itd. Iza njega Henfner zaručen s Hrvaticom (Latinski): da Hrvati nisu ni robovi ni sluge Magjarske, nego da su braća pod jednim zakonom i jednim ustavom, nu ipak tako, da i svoja osobita prava imadu; da su im velike zasluge ne samo za Ugrinsku krunu nego i za cělo carstvo, pače i za čitavu Jeropu: er su kroz tolike vekove i tolikim junačtvom i tolikom krvlju Turke odbijali; da s toga velika nesreća bude za Hrvate i za Ugre, ako se ta dva naroda svadita te s prijateljstva na omrazu prejdeta; da čim se Magjari izobražavaju i u narodnosti svojoj pokrepljuju, ni Hrvati zaostati ne smědu, te i njim narodnost svoju da je podignut i uzvisit; da je napokon Zagreb glavom Hrvatske zemlje, te akademija Zagrebačka najsgodnije mesto, kde se Hrvatski jezik da uči. — Iza Henfnera podviže se Degoricia, te krupnim glasom nu kratkim razumom ovako se ozva: „Quis docebit? Quando docebit? ubi docebit?" koje mu uprose prihvati sadanji biskup Bistrički, Mojses, tada mlad i vatren profesor filosofije, te mu ih suzbi ovako: "čto se vremena tiče kada da uči: čto nam je do toga? može, ako hoće, lepo o polnoći. čto se města tiče, kdě da uči: začto da ne uči tamo kdě se i muzika uči? te obere li ono vreme, kad ja u obližnjoj školi predaju jezik Grčki, bude mi milije da on tamo narodni jezik uči: jer niti ja njega mesti budu niti on mene; milije, reku, nego da mi ona židovčad uši zaglušava svojom svirkom. A čto se napokon onoga tiče koji da uči: znamo da je rodjen Hrvat i da se tim jezikom bavi, da si je u Pešti pribavio doktorat filosofije, da je mladić dobra vladanja, da ono čega još ne zna po vremenu i naučanju istom naučiti može, da za sad drugoga nejma, da to bez ikakve plaće te samo iz ljubavi narodnoga jezika čini, da je već doba da se taj jezik uči: to su razlozi s kojih sam ja tvrdo za to, da mu se to dopusti." Nadzor školski ote mu razloge pohvaliv i još koju pridodav, napokon se dokonča, da Smodek na akademiji Hrvatski uči.
Fran Kurelac, Fluminensia ili koječega na Rěci, Zagreb 1862.
Na stranu romantičarski preporodni zanosi (i usputna antisemitska zafrkancija): zanimljivo je detaljno prikazivanje tko i kada koristi latinski, ili druge jezike.
Slabljenje Gibbona
Pojavio se hrvatski prijevod prvog sveska djela Edwarda Gibbona (1737–1794), The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, po prvi put objavljenog između 1776. i 1788. Prevodilac je Marijan Boršić, izdavač je zagrebačka Naklada Stih. To je valjda prvi put da je Gibbon progovorio hrvatski.
A zove se ovako: Slabljenje i propast Rimskoga Carstva.
Nisam knjigu još vidio, ali prijevod naslova mi se ne sviđa. Carstvo koje slabi? Možda, ali je --- oprostite na igri riječi --- preslabo. Carstva propadaju ili se raspadaju. Metaforika ljudskog tijela postoji, znam ("slabljenje vida", "slabljenje organizma"), ali ne "prelazi rampu": jednostavno je u hrvatskom ne osjećam. Premalo je poetska, previše administrativna.
Nije ni srpski prijevod ništa bolji: "Opadanje i propast Rimskog carstva", kao da je carstvo rijeka (mada je knjiga čak i kod nas bitno jeftinija od hrvatske).
Možda je za Gibbona jednostavno prekasno. Trebalo ga je, sa svim zlobnim opaskama na račun Crkve, prevesti oko 1800.
Ja bih, inače, prčkajući, preveo "Povijest propasti i pada Rimskoga Carstva".
Nemamo, inače, ni Carlylea na hrvatskom (samo na srpskom, iz 1933, prema NSK), ni Mommsenovu rimsku povijest (samo u izboru na slovenskom, iz 1980), od Micheleta samo Vješticu iz 2003. Nije to važno zbog "fakata", koliko zbog učenja kako pisati.
Gildersleeve i Pindar
Tražio sam ovo neko vrijeme:
But Mezger has reinforced Westphal's theory by a discovery of his own. While committing the odes of Pindar to memory, he noticed the frequent recurrence of the same word, recurrent or close equivalent, in the corresponding parts of strophe and antistrophe, epode and epode. These recurrent words are all significant, all mark transitions, and were all intended as cues to aid the memory of the chorus and
to guide the thoughts of the hearers.
Pindar; Gildersleeve, Basil L. (Basil Lanneau), 1831-1924, The Olympian and Pythian odes (1885), New York, N.Y. : American Book Company
Evo Mezgera na kojeg misli Gildersleeve:
Das Vorhandensein von Responsionsworten in den pindarischen Gedichten hat sich dem Verf. von selbst aufgedrängt, da er jede einzelne Ode, ehe er sich an ihre Bearbeitung machte, auswendig lernte und wiederholt laut recitirte. Diesem Umstand glaubt er es auch zu verdanken, wenn es ihm hie und da gelungen sein sollte, die Gedanken des Dichters richtiger als die bisherigen Ausleger zu erfassen. Er möchte es darum allen, welche den grossen Lyriker gründlich verstehen lernen wollen, namentlich aber angehenden Philologen, dringend ans Herz legen, sich dieser verhältnissmässig geringen Mühe, die sich reich belohnt, nicht zu entziehen. Denn
erst wenn man sich den vollen Wortlaut eines Gedichtes so angeeignet hat, dass man ihn unabhängig vom Buch mit sich herumzutragen vermag, gewinnen die Gestalten des Dichters Leben, treten seine Gedanken klar und scharf hervor und zeigen sich die überaus zahlreichen Beziehungen, durch welche die einzelnen Theile eines jeden Gedichtes zu einem künstlerischen Ganzen verwebt sind.
Mezger, Friedrich (1832-1893), Pindars Siegeslieder (Leipzig, B. G. Teubner, 1880)
5.6.10
Petar Lucić, prevodilac
Salustije:
Concordia parvae res crescunt, discordia maxumae dilabuntur. (Bellum Iugurthinum 10,6)
Prepjevao, u drugoj polovici 16. st, Petar Lucić, i zapisao u svome rukopisnom zborniku Vartal, f. 324v (br. 109, s. 565 Kolumbićeva izdanja):
P(etar) L(ucij) istumači
U jedinstvu mala napridak imaju,
A u nesklad vela nazada padaju.
Mislim da je prijevod prilično duhovit (usp. discordia... dilabuntur: nesklad... nazada padaju; mala / vela je korištenje osebujnih potencijala hrvatskoga).
Drugi je Lucićev distih (slijedi odmah ispod, na istoj stranici) također stihovana verzija proznog teksta. Laktancije, De ira Dei:
Imo, inquit, si irascitur Deus, statim debuit uindicare, et pro merito quemque punire. Atenim si id faceret, nemo superesset. (Lact. ira 20)
Petar Lucić:
Isti
Da bi za svaki grih Bog na nas gnjiv pušćal,
U mal čas od nas svih nitkor ne bi ostal.
16.5.10
Umijeće sudjelovanja
Slijedi prijevod teksta s bloga "accidentals and substantives" (20. rujna 2004; poveznica: ovdje). Prijevod je, naravno, nastao u nastavne svrhe.
Umijeće sudjelovanja
Kad bi barem svatko od nas mogao pročitati (ili čak preletjeti) tekst i odmah ga elokventno elaborirati na zajedničkoj raspravi! Nekolicina sretnika posjeduje tu vještinu; većina je nas nema. Ali, samo hrabro! i vi možete briljirati u predavaonici. Trik je u svladavanju ezoteričnoga umijeća po imenu Sprezzatura: "savršeno istrenirana prirodnost" ili "uvježbana spontanost" kojom se odlikuju najtalentiraniji kozeri, debateri, političari, intelektualci, učitelji, javne osobe i svi ostali kojima je ozbiljna diskurzivnost u opisu posla. Nudimo par uputa:
1. Kad se spremate za nastavu, pročitajte zadani tekst jednom, bilježeći pritom na marginama komentare. Ova je djelatnost iznimno idiosinkratična. Črčkate posve osobno, i ne uzrujavajte se ako to nitko drugi ne bude mogao razumjeti.
2. Selektivno revidirajte tekst: vratite se odlomcima koji su za vas najznačajniji, najprivlačniji, najdojmljiviji. Uđite u stil i jezik tih mjesta. Na primjer: naučite napamet rečenicu ili odlomak koji vam se dopadaju. Cilj je doista se uhvatiti u koštac s tekstom, osvijestiti detalje i tehniku.
3. Uzmite rječnik i potražite ondje nepoznate riječi.
4. Tu počinje pravi izazov: pokušajte povezati odlomke koje ste revidirali. Potražite obrasce, ponavljanja: u mislima, tonu, jeziku, intenciji, imaginariju. Razradite vlastiti sustav referencija na marginama teksta kako biste (tijekom rasprave na nastavi ili dok pišete seminarski rad) lakše došli do tih povezanosti.
5. Prepoznavanje obrazaca je iznimno važno, ali ne zazirite ni od kontradikcija. Spremnost na suočavanje s kontradikcijama znak je sofisticirane misli. Obilježite u tekstu mjesta koja, po vašem mišljenju, opovrgavaju druge odlomke. Kako protumačiti te kontradikcije?
6. Bez oklijevanja posegnite za vanjskim znanjem tamo gdje treba: podsjeća li vas u tekstu koji razmatrate neka riječ, sintagma, rečenica, odlomak, poglavlje na neki drugi tekst (ili film, ili sliku, ili kompoziciju) s kojim ste se susreli drugdje? Vratite se tome drugom tekstu (filmu itd). Ako ima vremena, napravite par bilježaka, i onda razmislite kako biste to povezali sa zadanom lektirom.
7. (Najteže od svega:) Budite prorok! Predvidite (prije rasprave) tuđe reakcije, intrigiranost, interese vezane uz tekst o kojem je riječ. Razmislite kako biste se nadovezali na njihove komentare na satu. Sposobnost nadograđivanja reakcija kolega (ili profesora) znatno doprinosi kvaliteti sata.
8. Napokon, naučite kako općenite tvrdnje argumentirati dokazima iz teksta. Pokažite nama ostalima konkretan odlomak koji potvrđuje vašu tezu (marginalne bilješke neka vam pomognu na tom putu).
20.3.10
Dan poezije: Mrkonjić
Povodom svjetskog dana poezije, ili tako nečega, koji pada na prvi dan proljeća (21. ožujka), sa zadovoljstvom sam našao jednu antologiju Mrkonjićeve poezije na internetu, Nasumce na sunce (odabrao Tonko Maroević). Slobodno je dostupna među drugim elektroničkim knjigama. Što se mene tiče, Mrkonjić je bolji zafrkant od Slamniga (o drugome da ne govorimo). Evo jedna lokalna, za Bandića:
Potkovani grad (Z. Mrkonjić)
Kad god inženjera sjetim se Lenucija
prolazeći Zrinjevcem sve do Kolodvora,
mislim: to je bila najbolja solucija
da se orijentiramo k izgledima mora.
U Botaničkom prevaga secesije
pruža biljno zaleđe, hlad, hraništu knjige.
Kazalište pak vrhunac je progresije
koja scenom nagoni rječite kvadrige.
Trk modernog Zagreba Vi ste potkovali.
Ali samo jednom potkovom. I stoga se
grad hramljući oslanja na taj zeleni pralik.
Srećom. Danas tu bi nas pritezala petlja.
Pa nek se sve luči urbanizma pogase,
već ste našim šetnjama dali dosta svjetla.
Sunce na flickru: Voyageur Solitaire - mladjenovic n.
17.3.10
Ne grizu
Antonio Giganti, pratilac Lodovica Beccadellija u Dubrovniku, imao je oko 1560. posve bezvremene turističke probleme:
De irrito piscatu in litore Illyrico.
Quicunque es, gracili qui nuper arundine paruos
Captabas rigido e litore pisciculos:
Et nunc spe longa frustratus, arundine, et hamo
In mare proiectis, hinc stomachosus abis:
Siste gradum, nostrasque tuis adiunge querelas;
Nam caussa est tecum par mihi tristitiae.
Huc ego saepe miser descendi, nec fuit unquam
Pisciculum multis fallere posse dolis.
Ac mea ne posset culpari inscitia, tempus
Et loca piscandi quod minus apta legam,
Hic Sol me exoriens medioque ex axe reuisit,
Saepe laborantem me miseratus abit.
Atque antehac alios hoc ipso e litore uidi
Fiscellam multo pisce referre grauem.
Me mala sors unum gaudet discedere tristem,
Exultat semper questubus illa meis.
Hic te non ante inspexi, et fortasse laborem
Frustratum sentis nunc semel esse tuum.
At nobis, quoties ad litora uenimus, omnes
Iratos toties sensimus esse Deos.
Sicque operam amisi semper, sic tempus, et escam,
Hincque mihi caussa est maxima tristitiae.
Nunc age dic hospes tua nobis fata uicissim,
Vlterius fari me ira, dolorque uetat.
Quid mussas? num uox nimio compressa dolore
Deficit, et clare promere uerba negat?
Me miserum, rebar socium reperisse malorum,
Rursus decipior, barbara uerba sonat.
Haec quoque dii nobis adimunt solatia, nemo
Questubus ut possit testis adesse meis.
I tu, quaere, tuas ualeat qui audire querelas,
Hicque resultabunt aspera saxa meis.
Vos scopuli testes, quoties per dura cucurri
Litora, quam lassus saepe domum redii.
Interdum madidam, scissamque ab litore uestem,
Interdum offensos rettulimusque pedes.
Nunc primum didici, uetitum quam tendere contra
Arduus est homini difficilisque labor.
Quod nostris prudens oculis natura negauit,
Quid iam fallaci persequar arte miser?
Haec alios posthac teneat uesana cupido,
Quos rabida ingluuies, pauperiesue trahit.
Me canibus potius lepores agitare fugaces,
Et laxo damas fallere casse iuuet.
Aut pictis auibus uarias innectere fraudes,
Quas hominum solers repperit ingenium:
Per nitidos colles, nemora et per opaca, Metauri
Insignis uitrea qua fluit amnis aqua:
Sempronique fori qua parua suburbia cursu
Flexiuago atque agri pinguia culta rigat.
Salue, dulce forum, et tu salue nobile flumen,
Saluete, o patrii pulchra uireta soli.
En unquam mihi uestro oculos satiare lepore
Continget longis temporibusque frui?
Dii Patrii, uos et praesentia numina, montis
Quae iuga Semproni quaeque tenetis aquas:
Iam nostras audite preces, miserescite nostri,
Nos tandem Illyricis eripite e scopulis.
Tuque diu optatam lucem mihi, Phoebe, reducas,
Qua neuere meos fata domum reditus.
Rite illic uobis, Superi, prope fluminis undam
Persoluam toties debita uota libens.
Izvor: Giganti, Antonio: Carmina Antonii Gigantis Forosemproniensis exametra, elegiaca, lyrica, & hendecasyllaba.. Bononiae: apud Ioannem Rossium (MDXCV [1595]), p. 74-76. Dostupno via Google Book Search (hvala prijatelju koji je knjigu tamo pronašao)!
Bakałowicz
"Prijem kod Mecenata", Stefan Bakałowicz.
Fora. Podsjeća na Medovićev Bakanal (i Bukovca, i Csikosa Sesiju...).
Beccadellijev sonet o Dubrovniku
Per la partita da Ragusa.
Scogli, che di uaghezza i bei giardini
Vincete, che fiorire al mare a canto
Alcinoo facea con studio tanto,
Ch' a lodarli suegliò Greci et Latini,
Poich' a la terra il ciel uuol che m' inchini
Et renda a lei questo penoso manto,
Di che uestito, ho con fatica et pianto
Valli oscure passato et ghioghi alpini,
Lascioui, et duolmi; et con ardente core
Ragusa abbraccio, mia diletta sposa,
Specchio d' Illiria et suo pregio maggiore:
Pregando, che per lei pace gioiosa
Pioua il ciel largo sempre, et che l' honore
Suo l' ali spieghi, oue 'l sol alza et posa.
Ovaj je sonet, na odlasku iz Dubrovnika, složio Lodovico Beccadelli (bio je u Dbk biskup pet godina, do lipnja 1560). Kažu da su sonet prepjevali jednom Vladimir Nazor, drugi put Tonko Maroević. Nažalost, ne znam te prepjeve. Kao što ne znam ni dovoljno talijanski da bih razumio baš sve u sonetu.
Izvor: Michelangelove pjesme na archive.org (= Frey, Dichtungen), s. 278.
15.3.10
14.3.10
Redundancije nikad dosta
Jedan konceptualni blog: prijavio sam se za akciju "Jedan dan u životu digitalne humanistike". Gradnja identiteta s džojsovskim potencijalom.
13.3.10
Jean Bodin i Dubrovnik
Jean Bodin piše 1576. o Dubrovniku (prevodeći samoga sebe na latinski oko 1586):
Vt enim elephas non magis animal dici debet quam formica, sic Ragusia, ciuitatum fere omnium quae sunt in Europa minima, non minus Respublica dici debeat quam Turcarum aut Tartarorum aut etiam Hispanorum, quorum imperia iisdem finibus quibus solis cursus terminantur
(De republica Lib. I cap. II, p. 12)
Status Rhagusiorum
Nam Rhagusii, quos antiqui Epidaurios appellabant, post euersam a Gothis Epidaurum, Rhagusiam eodem proxime loco fundarunt, et cum ab Albanie regulis desciuissent, Aristocratiae formam ex nobilissimis ciuibus instituerunt, Venetiarum quodammodo exemplar secuti: quamquam nobilitatis decus ac dignitatem maiore quam Veneti studio prosequuntur: nam Venetorum patriciis cum plebeiis iura connubiorum communia sunt: Rhagusiorum patriciis non item: at ne Rhagusio quidem nobili peregrinam nobilem sibi despondere licet, nisi a Zarafi(!) aut Cantaro ciuitate originem duxerit, aureosque nummos mille in censum retulerit: sunt autem XXIIII gentes, nec plures in ea ciuitate honorum ac imperii participes, ex his gentibus familiae plures ducuntur, ex quibus magnum concilium trecentorium circiter optimatum coalescit, qui modo XX. annum attigerint: illic creatur Senatus LX. ciuium, consilij capiendi causa, ac prouocationum tum in priuatis iudiciis, si rem litemve trecentis aureis ampliusve aestimauerit: tum etiam in publicis, in quibus de ciuium capite, fama, fortunisve agitur: praeter secretius consilium XII virorum cum annuo principe, seu rectore ciuitatis, et quinque libellorum magistris, quos ipsi prouisores vocant: sex consules priuatorum iudiciorum, quinque publicorum, ac XXX. viri iudicandis appellationibus earum litium, quae trecentum aureorum summam non egrediuntur. Sunt et alii minores magistratus, de quibus suo loco. Certe quidem haec Respublica, omnium quas accepimus, purissimam et ab omni populari temperatione remotissimam Aristocratiam colit.
(lib. II cap. VI, p. 291-2)
tametsi enim paucissimi sunt admodum qui Rhagusiorum Rempublicam angustissimis finibus comprehensam moderantur; ex his tamen senatus sexaginta virorum constituitur: item ex senatorum collegio duodecimuiri ad Imperii arcana tractanda seliguntur.
(...)
Quae item collegia perpetuam potestatem habent, ea si mutanda veniant (vt fere in optimatum ac populari statu necesse est) collegas non simul, sed vicissim mutari commodius erit. vt Senatus Rhagusiorum, cui consilia Reipublicae ac iudicia rerum cpaitalium ex prouocatione tribuuntur: et cum aliquamdiu deposito magistratu domesticis rationibus ac studiis intenti fuerunt, rursus ad munera publica velut in orbem alacres redeunt.
(lib. IV)
Izvor: Google Book Search, s. 12, 291, 292.
Frankfurtsko izdanje iz 1594 (MATEO / CAMENA Historici & Politici): s. 10, s. 357 (= 222B), 365 (= 227C, administracija Dubrovnika), s. 689 (= 440B, rotiranje administratora).
5.3.10
Računalna poezija
Slučajno sam naišao na ovo (izvor). Mislim da je i nastalo slučajno. Sliči na poluprijevod (strojni prijevod?) Vergilijevih "malih pjesama", tzv. catalepton.
catalepton V (около 50 А. Chr. n.)
ITE Hinc, бессмысленный, ITE, rhetorum ампул,
inflata rhoeso не Achaico Верба,
и вы, Selique Tarquitique Varroque,
scholasticorum национальных madens pingui
ITE Hinc, бессмысленный iuventutis cymbalon.
тока, о Cura mearum, секст, curarum,
Vale, Сабина, IAM valete, Формоза.
наш рекламный beatos Vela увольнение Портус
Magni petentes Docta продиктовал Sironis
vitamque vindicabimus AB Omni Кура.
Camenae вашей компании ITE Hinc quoque. ITE разумный IAM,
Dulces Camenae - fatebimur Verum-Ланка,
Dulces fuisti -: и - tamen МЭС чартеров
revisitote, СЭД стыдливый и Raro.
Evo, za usporedbu, i originala:
V
Ite hinc, inanes, ite, rhetorum ampullae,
inflata rhoezo non Achaico verba;
et vos, Selique Tarquitique Varroque,
scholasticorum natio madens pingui,
ite hinc, inane cymbalon iuventutis;
tuque, o mearum cura, Sexte, curarum,
vale, Sabine; iam valete, formosi.
Nos ad beatos vela mittimus portus
magni petentes docta dicta Sironis,
vitamque ab omni vindicabimus cura.
ite hinc, Camenae, vos quoque ite iam sane,
dulces Camenae (nam fatebimur verum,
dulces fuistis), et tamen meas chartas
revisitote, sed pudenter et raro.
26.2.10
Dada i pingvini
Jesam li rekao da je na Dadinom kompjuteru Linux Mint? Tako je zgodan (isprobali smo razne distribucije, ova je najbolje odgovarala kompjuteru i korisnici) da joj malo i zavidim (kod mene trenutačno: Ubuntu + LXDE).
23.2.10
Mudre izreke
Biblija, Mudre izreke (Prov. 6, 9--10):
9 ἕως τίνος ὀκνηρέ κατάκεισαι πότε δὲ ἐξ ὕπνου ἐγερθήσῃ 10 ὀλίγον μὲν ὑπνοῖς ὀλίγον δὲ κάθησαι μικρὸν δὲ νυστάζεις ὀλίγον δὲ ἐναγκαλίζῃ χερσὶν στήθη
9 Usquequo, piger, dormies? quando consurges e somno tuo? 10 Paululum dormies, paululum dormitabis, paululum conseres manus ut dormias
9 A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? 10 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
Spoji točkice
Petar Lucić (Lučić, Lucij, latinski Petrus Lucius; Trogir, oko 1550. – Trogir, 30. siječnja 1614), trogirski plemić, zabavljao se prije više od 400 godina prevođenjem s latinskoga. U svome rukopisnom zborniku "Vartal" zabilježio je ovu pjesmu:
Kondicjuni od ispovidi. Po istomu. [tj. P. L.]
Bud ispovid česta, pura, virna, plačna,
Ponižena, čista, slobodna i jačna,
Poslušna, otajna, cila, sramežljiva,
Barza i očitna, umića, svadljiva.
Primijetit ćete da ispovijed ima šesnaest atributa. Lucić je preveo na hrvatski (dobro, čakavski) sljedeću mnemotehničku pjesmicu (a i sam ju je zabilježio u drugom svome rukopisnom kodeksu, tzv. Varia Dalmatica):
Conditiones confessionis
Sit simplex, humilis confessio, pura, fidelis,
Atque frequens, nuda, discreta, libens, uerecunda,
Integra, secreta et lachrymabilis, accelerata,
Fortis et accusans, et sit parere parata.
I ovdje ispovijed (confessio) ima šesnaest atributa. Njihovo prenošenje na hrvatski i smještanje u dvanaesterce očito je bilo neka vrsta verbalnog Sudokua. Sudoku čeka i nas: koji od šesnaest hrvatskih atributa odgovara kojemu od šesnaest latinskih?
Google Book Search, ribarsko prigovaranje
Google Book Search, usluga koja je jedan od važnih alata u mojoj filološkoj kutiji, nedavno je podvrgnut "kozmetičkoj" operaciji (službeno priopćenje, uzorit primjer "korporativnog poletnog stila", ovdje). Mijenjali su izgled i funkcije "Moje knjižnice" (alias My Library), zbirke u kojoj sam prikupljao naslove koji su mi važni ili zanimljivi.
Rezultati su uznemiravajući. Ljepota je pojela korisnost (nisam jedini koji to misli; a ima i knjižničara kojima to smeta).
Dizajneri su odlučili doslovno shvatiti metaforu "police za knjige" --- pa su sada "moje knjige" poredane u trake-police. Dosad sam knjigama (vrlo jednostavno) mogao dodjeljivati "oznake" (etikete, tagove). Otkako su oznake prevedene u "police", moram ih "stavljati" --- umjesto upisujući naziv --- "skrolanjem" po popisu (obzirom da je mojih etiketa bilo preko 200, imam i preko 200 polica; e, tu je već listanje i nepregledno i dugotrajno).
No, na to bih se i priviknuo. Konačno, ipak je to besplatna usluga, možemo biti zahvalni Googleu što uopće to možemo raditi.
Ali uvođenjem polica ukinuta je (zapravo sakrivena, ali o tom potom) mogućnost pretraživanja samo onih knjiga koje čine tu "Moju knjižnicu". Više nema prozorčića "Search My Library". Nestankom toga prozorčića moja je knjižnica postala --- kako da kažem --- obična knjižnica; tekst knjiga u njoj više nije jedinstven, više nije međusobno povezan, više nije more u kojem Google za mene ljubazno nalazi baš one škarpine, zubace i listove koji mi u tom času zatrebaju.
Jao, i jao.
I što sad? Šuti i trpi, jer ipak je stvar besplatna, i znak je Googleove milosti što je uopće možemo koristiti.
Google tvrdi da je pretraživanje i dalje moguće, ali upute na koje nas upućuju govore o "izvozu" knjižnice. Izvoz je tek usputno pretraživanje, tek na razini knjiga, ne i riječi u njima --- i tek ako ste programer, pa učas složite sučelje koje će iz rezultata vaditi samo ono što vam treba. Osim toga, recept koji ću navesti niže ne spominje se na citiranoj stranici. Uputa je više neka vrsta fige u džepu.
Ažuriranje: jednom je blogeru Google odgovorio da će "My Search" uskoro biti opet na raspolaganju. Ajde.
Recept za pretraživanje "Moje knjižnice", policama usprkos
Mogućnost pretraživanja, hvaljen budi Google, ipak nije nestala, samo je temeljito skrivena. Evo recepta.
Prvo. Recimo da želite u svojoj knjižnici pronaći knjige koje sadrže riječ / niz "initia". Ako ste ja, upisat ćete izravno u prozorčić svoga preglednika ovu adresu:
http://books.google.com/books?uid=9218853480902023189&q=initia
Tumačenje: iza ?uid= stoji broj koji je šifra moga korisničkog "računa"; iza &q= stoji niz koji tražim.
Drugo. Recimo da želite u svojoj knjižnici pronaći riječ / niz "initia" samo u knjigama koje imaju oznaku ("policu") "neolatin". Onda, ako ste ja, upišete izravno u prozorčić svoga preglednika ovakvu adresu:
http://books.google.com/books?uid=9218853480902023189&as_coll=1023&q=initia
Tumačenje: iza ?uid= stoji broj koji je šifra moga korisničkog "računa"; iza &as_coll= stoji broj koji je šifra police "neolatin"; iza &q= stoji niz koji tražim.
Je li Google Book Search odlučio podići razinu informatičke svijesti kod svojih korisnika? Ili su razlozi ovog "redizajna" prozaičniji (šifra: nema besplatnog ručka)?
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Skini si Ubuntu