Šolta, Zagreb, Split, Prvić, Šibenik, Zagreb, Sofija, Zagreb, Baška, Zagreb, Trst, Zagreb... filolozi su sjedilačko stanovništvo, a nekako je ovaj mjesec ispalo da sjedim u autu, vlaku, busu --- čak i na trajektu --- ali najmanje za radnim stolom. Fali vremena za refleksiju. Vrijeme je glavna moderna dragocjenost. Za one koji ga nemaju.
1. Knjige su za upotrebu.
2. Svakom čitatelju njegova knjiga.
3. Svakoj knjizi njezin čitatelj.
4. Uštedite čitatelju vrijeme.
5. Knjižnica je organizam koji raste.
Shiyali Ramamrita Ranganathan (9. kolovoza 1892, Shiyali, Tamil Nadu - 27. rujna 1972, Bangalore), indijski matematičar i knjižničar. Formulirao je gornjih pet zakona bibliotekarstva, te razvio prvi veliki analitičko-sintetički sustav klasifikacije. Smatran je ocem indijskog bibliotekarstva.
Wikipedija (engleska) o Ranganathanu...
Kako je danas Dadi rođendan (!!), tražeći za nju poklone, poklonio sam i sebi nešto: Nikola Batušić, Na rubu potkove: uspomene, Zagreb: Profil international, 2006 (Biblioteka Biografije i dnevnici).
Knjiga je opako zanimljiva, na svoj način provokativna. I loša. Koga ne zanima tematika --- intelektualni milje Zagreba od pedesetih do sedamdesetih, s neprestanim izletavanjima naprijed i natrag --- neće nimalo biti oduševljen time što je stvar esencija "Tko pjeva zlo ne misli" (knjigu inače možete pokloniti Dalmatincu koga želite iznimno iznervirati). Samo što su Fulir i društvo kleinbürgerlich, a Batušić --- Gavellin unuk, nećak intendanta HNK Slavka Batušića --- recimo, grossbürgerlich. Koliko je to moguće u zagrebačkim uvjetima. I zbog te "građanske" kvalitete njegov je svijet, istovremeno --- kako dobro primjećuje jedna kolegica --- kontrakultura u socijalističkoj Jugoslaviji: onih nekoliko bez kojih porušena i opustošena zemlja nije mogla, ali nisu bili njezini --- bili su sve protiv čega smo se (barem deklarativno) borili. Ah, da: bili su i ekonomski i politički razvlašteni, dakle, bez zuba.
Ali nije zato knjiga loša. Loša je zato što je causerie i time (možda namjerno) plitka --- svi su problemi maknuti u stranu, prepušteni čitaocu da ih naslućuje. Loša je i zbog "maštovite" kompozicije, zbog naglašene digresivnosti. I zbog viška podataka koji je dovode na rub razmetljivosti. I zbog viška kurziva. I naslov je loše odabran: osobno ne znam nijednog Zagrepčanina --- s izuzetkom arhitekata i kunsthistoričara --- kojeg riječ "potkova" podsjeća na Zagreb.
Međutim, kao svjedočanstvo o klimi jednog mikrokozma --- koji je postojao paralelno uz naš --- Batušićeva je knjiga vrijedna. I inspirativna.
Nastavak slijedi.
Odličan tekst Elvire Marinković Škomrlj iz Novog lista (koji je, nažalost, na internetu u cijelosti dostupan samo za pretplatnike) o posljedicama najnovijih kemijanja s upisima na sveučilišta/fakultete u Hrvatskoj možete pročitati i na forumu hrvatskih znanstvenika, CONNECT::Portalu:
"Blog je internetski dnevnik", obično se kaže. Tek mi je nedavno palo na pamet --- ne sjećam se da sam to igdje vidio --- da se dnevnik (u načelu) čita od početka prema kraju, od najstarijeg do najnovijeg, a blog obratno. Tu je kontinuitet sasvim drugačiji: najprije pročitamo da je netko u zatvoru, onda saznamo da su ga osudili, onda što se dogodilo... Redoslijed je možda više novinski, obrnuta piramida?
Predstava bila, dobro prošlo, Dubrovnik je ostao na mjestu.
Kako se radilo o predstavi na Dubrovačkim ljetnim igrama, novine su službouljudno odvojile komadićak prostora da poprate. Ocjene vrijednosti i vrijednost tih ocjena na stranu, zanimljivo je bilo čitati o tome što bi danas jedna izvedba antičke drame, pogotvo Eshilove, morala.
Uglavnom, morala bi "oživjeti mit". Morala bi "biti iskonska".
Želja za mitom. Zašto? Otkud? I kako izgleda mit u moderno doba? (Kao Jean Fabre, pretpostavljam.) U čemu je danas njegova snaga?
Sudeći po fotkama i vijestima sa stranica Dubrovačkih ljetnih igara (usput, imaju vrlo opušteno predstavljene podcastove), premijera Orestije se bliži. Ne znam koliko treme imaju Eshil, glumci i režiser, ali mene živo zanima kako će to ispasti. Ovdje je, inače, link na dio prijevoda koji je izašao u "Zarezu", i na tekstić o prijevodu iz programske knjižice uz predstavu (to su one skupe, lijepo dizajnirane brošurice za koje nikad nemam para).
Inače, koliko sam uspio vidjeti na jednoj zagrebačkoj probi na kojoj sam bio, tekst se dosta hrabro drži u hrvatskom glumištu.
Dubrovnik
Aeschylus
theatre
teatar
"... a od svih društvenih znanosti u nas, doista, najbolje cvatu klasična filologija, deskriptivna i poredbena gramatika. Latinskim se ovdje bave civili još više od popova. Interesantno, u Sloveniji ne postoji ni jedan srednjoškolski klasičarski razred izvan sjemeništa, a u Zagrebu, klasičarski odjel ima svaka druga škola!"
Denis Kuljiš, "Bespuća hrvatske povjesnice" (prikaz knjige: Nikica Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990--1995, Golden Marketing -- Tehnička knjiga, Zagreb, 2005), Gordogan 7--9, proljeće-jesen 2005 (sic; tiskano u travnju 2006), s. 178.
[Prije početka, u vezi s komentarom prošlog zapisa: ne smatram se nikakvim čuvarom hrvatskog jezika, niti njegovim "idealnim korisnikom". Mislim --- za razliku od jezičnih regulatora --- da je hrvatski jezik jedan odrastao fenomen, posve kadar da ide svojim putem i brine se sam za sebe. Ako se pritom malo razmrda, bože moj, errare humanum est...]
Znanstveni problem / hipoteza: izraz "na temu" je angliziranje u hrvatskom jeziku.
Eksperiment: provjeriti pojavu izraza "na temu" u Hrvatskoj jezičnoj mrežnoj riznici (grdi naziv, znam, ali nisam ga ja birao --- korpus je inače posve upotrebljiv) Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje HAZU.
Rezultati: u korpusu knjiga izraz "na temu" ima 12 pojavnica: Miroslav Krleža, Vladislav Kušan, Vladan Desnica, Ivan Slamnig, Ivo Frangeš, Eugen Pusić, Krešimir Nemec, Stjepan Hranjec, Stjepan Tomaš. Česta kolokacija: "varijacija na temu". Nekoliko primjera.
Krleža (Povratak Filipa Latinovicza): "da bližnjega treba ljubiti kao samoga sebe, na temu te osnovne misli mnogo je rezolucija izglasano za posljednja dva milenija"
V. Kušan (1941): "najviše domete postigao u ženskim aktovima i kompozicijama na temu materinstva"
--- U korpusu "tiskovina" ima 1058 pojava izraza "na temu". Izvor: "Vjesnik on-line", 2000--2006.
Hipoteza opovrgnuta ili potvrđena? Upišite sami.
U srednjem su se vijeku ljutili na kradljivce knjiga. U nedostatku RFID čipova (koji aktiviraju alarm kad knjigu iznesete iz knjižnice ili knjižare), u rukopisne su kodekse ugrađivali knjižne kletve. Mali izbor (naš'o Gugle):
non videbit christum quisquis furabitur istum "Krista neće vidjeti tko god je ukrade" (Cod.Vat.Lat. 636)
Richardi Tissoti de sancto Ypolito supra dubium, qui sibi furabitur per collum suspendetur. "[Knjiga] Rikarda Tissota, svetog Hipolita o sumnji, tko mu je ukrade bit će za vrat obješen." (Universitätsbibliothek Salzburg, M I 256)
Non uideat christum quisquis furabitur istum. "Ne vidio Krista tko god je ukrade." (München, Bayerische St. [BITECA libid] 1104 [Collection] Cod. Hisp. (Cat.) [Call number] 59 [Previous call number] O.217.)
Qui furabitur librum istum. non videbit Iesum Christum. Sed ibit in Infernum. ad poenandum in aeternum. cum Turba Diabolorum. per omnia saecula saeculorum. "Tko ukrade ovu knjigu / neće vidjeti Isusa Krista / već će ić u pakao / da ga muče vječito / s gomilom đavola / u sve vijeke vjekova" (Bibliografia delle opere a stampa di Giambattista Marino.)
Jasno vam je da ovo pišem jer i mene muči jedna knjižna kletva.
Postoji, naime, odlična --- dragocjena --- knjiga Aleksandra Stipčevića, Socijalna povijest knjige u Hrvata (Zagreb: Školska knjiga, 2004). Knjiga je prepuna iznimno zanimljivih podataka za povijest pismenosti i pisanosti na prostoru Hrvatske, ali je puna i kojekakvih mana. Jedna od manjih (!) vezana je uz knjižne kletve.
Evo kako su predstavljene na stranicama 296 i 297 --- u tekstu i na reprodukciji preko čitave stranice (slike su ujedno i linkovi na flickr; ondje možete vidjeti i relevantne bilješke na samim fotkama):
Pa slika rukopisa iz zagrebačke Metropolitane:
Očito slova za koje bi Google "znao" da daju latinski furabitur (sa skraćenicom za -tur na kraju), čitaju i Stipčević, i njegov urednik, i recenzenti --- uredno kao furebit (jer se rimuje s videbit). Ali bez obzira na latinske rječnike i latinsku gramatiku, ako se već nećemo upuštati u analize kratica u latinskim rukopisima.
O Isusovu padežu da i ne govorimo.
I onda? Kako ću vjerovati ostalim podacima iz dragocjene, zanimljive, važne (i, usput, dozlaboga nacionalističke) knjige... ako je ona ondje gdje sam je ja sposoban provjeriti --- šokantno netočna?
Ima jedna narodna koja opisuje takve situacije: zlatom piše, xxxxxx pečati.
Evo dijela iz jedne kazališne recenzije (Igor Ružić, Radio 101) o kojem bih htio razmisliti:
Međutim, Frljić Eshila koristi samo kao predtekst, kao područje mogućnosti, što mitski i mitologijom zasićeni antički komadi i jesu, osim ako ih se postavlja u togama poštujući metar i pripadajuću dramsku strukturu. Umjesto priče o Eshilu našem suvremeniku, kako je uvijek lakše postaviti takve komade, ovdje je riječ o spajanju različitih tekstova ali ne kroz sam scenski izgovoreni materijal, gdje tek oni koji znaju čuju ono što trebaju čuti, pa tek onda tu zapravo literarnu kompilaciju razumiju kao inscenacijsku namjeru i eventualno poruku. Naprotiv, ovdje se u antičku priču uvode suvremeni tekstovi kroz samu radnju, vodeći se logikom cjelokupnog scenskog zbivanja. Utoliko je Frljićevo kazalište zapravo i komunikativnije, jer bi samo uplitanje Brechta i Elfriede Jelinek u Eshila, zasićeno scenskom bukom i strogo kontroliranim bijesom, prošlo uglavnom nezapaženo.
1988.Eshil: ORESTIJA (ORÉSTEIA)
Preveo: Tomislav Ladan
Festivalski dramski ansambl
AGAMEMNON (AGAMÉMNON)
Adaptacija teksta: Marin Carić i Hrvoje Ivanković
Redatelj: Marin Carić
Dramaturg: Hrvoje Ivanković
Scenograf: Zlatko Bourek
Kostimograf: Diana Kosec-Bourek
Koreograf: Damir Zlatar Frey
Scenska glazba: Neven Frangeš i pučki napjevi otoka Hvara
Kamenolom Dubac
premijera 17.8.
4 izvedbe
1988.ŽRTVA NA GROBU; EUMENIDE (KHO?PHÓROI; EUMENEÍDES)
Adaptacija teksta: Lada Kaštelan i Ivica Kunčević
Redatelj: Ivica Kunčević
Dramaturg: Lada Kaštelan
Scenska glazba: Neven Frangeš
Scenograf: Ivica Prlender
Kostimograf: Danica Dedijer
Koreograf: Miljenko Vikić
Držićeva poljana, ispred Kneževa dvora i Sponze
premijera 17.8.
4 izvedbe
(Klasični) filolozi rade s "klasičnim" tekstovima. To su tekstovi koje su ljudi intenzivno proučavali tijekom najmanje dvije tisuće godina.
Zbog toga su filolozi podložni dojmu da je sve već napravljeno. "Od negdje 1900. poznavanju grčke i rimske antike nema se više što dodati."
Ovo je, naravno, pretjerivanje. No vrijedi za jedno područje na kojem se upravo klasična filologija proslavila. Za kritička izdanja antičkih tekstova.
Kritičko je izdanje filološki ekvivalent nuklearnog akceleratora. Time se bave samo najveće face. Te se najveće face mogu nabrojati na prste.
Kritičko je izdanje ekvivalent akceleratora po još nečemu: skupo je (uglavnom što se tiče vremena i energije), i nije neophodno za svakodnevni rad, pa čak i za većinu istraživanja. Jezikom znanstvene birokracije, to je "temeljno istraživanje".
One 1900, ili u daljnjih pedesetak godina, napravljena su sva kritička izdanja klasičnih (i poklasičnih) grčkih i latinskih tekstova. Uspostavljeni su relevantni nizovi (Oxford Classical Texts, Teubner, Loeb); izvan njih vrlo je malo "života", tj. samostalnih kritičkih izdanja.
Ovdje se javlja interesantno pitanje --- koliko ima kritičkih izdanja koja nisu nastala u Britaniji, Njemačkoj, eventualno Španjolskoj i Italiji? I što nam to govori s kolonijalne točke gledišta?
No, natrag na temu. Filolozi su, dakle, odgajani u uvjerenju da su sva kritička izdanja već napravljena, da su ih napravile najveće face --- i da nema razloga baviti se tako nečime. Možda na nekom seminaru pročitamo malo kritičkog aparata, da vidimo kako se stvari rade, i to je sve. Onda pišemo tekstove o antičkoj kulturi i književnosti, ako smo jako ezoterični --- o gramatici.
Međutim.
Na jednom području kritička izdanja nisu napravljena.
Ne postoje u digitalnom mediju. Zovite ga elektroničkim, računalnim, kako hoćete.
Postoje korpusi antičkih tekstova (Perseus, TLG i PHI, Teubner, The Latin Library). Tekstovi u tim korpusima nemaju varijante. Nema kritičkih aparata.
Elektronskih (digitalnih) kritičkih izdanja antičkih tekstova, odn. tekstova na klasičnim jezicima, poznato mi je otprilike koliko stane na prste jedne ruke:
Vrijeme je nekom slikar, nekom kipar. Nekome dodaje --- kile, bore --- nekom oduzima --- suši, izoštrava.
Svaka knjižnica ima svoje tajne. Znao je što radi Walter Benjamin, kad je morao bježati pred nacistima iz Francuske, svoje rukopise sakrio baš u Bibliotheque Nationale de France --- nema boljeg mjesta za skrivanje slamke nego u plastu sijena. Jednu od sitnih (i prljavih) tajni NSK Zagreb otkrivamo ovdje.
Radi se o alfabetizaciji.
Dakle, poštovani publikum, mislite li da ćete u Digitaliziranom katalogu NSK, koji je snimka "kartičnog" kataloga iste knjižnice do 1975, prezime Böhm (o s prijeglasom) naći negdje iza Bogdanović --- varate se. Smatra se da je Böhm = Boehm, čak i kad tako ne piše. Na tiskanim se karticama vidi i trag promjene svjetonazora: netko je naknadno dodavao "E" u otipkano "Böhm". 
Možda se, naravno, radi o općeprihvaćenom knjižničnom standardu --- samo što to nama, običnim smrtnicima, nije poznato. No, bonus homo semper tiro.
Citat s FAQ na bib.irb.hr ("Hrvatska znanstvena bibliografija" na internetu):
Kakva je razlika između znanstvenog, stručnog i preglednog rada u časopisu?
Znanstveni članak je objavljeni opis izvornih (novih) rezultata istraživanja.
Stručni članak obrađuje poznato znanje i težište stavlja na njegovo širenje ili primjenu.
Pregledni članak sintetizira, sažima, analizira i prosuđuje objavljene radove o nekoj specifičnoj temi. Organiziranjem, objedinjavanjem i prosuđivanjem prethodno objavljenih materijala autor preglednog članka razmatra daljnje trendove istraživanja nastojeći pojasniti probleme. Pregledni članak varira od sasvim opisnog do vrlo prosuđujućeg.
Dakle... ako napišem tekst o tri latinistička rukopisa koji se čuvaju u inozemnim knjižnicama --- o rukopisima za koje "se zna", ali se ne zna u Hrvatskoj --- je li to znanstveni, ili stručni članak? Ako napišem tekst o tri rukopisa za koja se zna, ali za njih znaju samo izolirani knjižničari, a ja ta tri rukopisa dovedem u vezu --- je li to znanstveni, ili stručni članak? Da li je to primjena postojećeg znanja, ili nov rezultat istraživanja?
Kategorije koje su neupitne kad se radi o izotopima ili dalekim galaktikama postaju, je li, malo upitne kad se radi o proizvodima ljudskog duha.
U vezi s tim: C. P. Snow: Dvije kulture.
Je li to prevedeno na hrvatski? Jest i nije:
Autor: Snow, Charles Percy
Naslov: Dve kulture i ponovo o njima / Čarls Snou ; [preveo Aleksandar I. Spasić]
Impresum: Beograd : Narodni univerzitet "Braća Stamenković", 1971
Materijalni opis: 139 str. ; 17 cm
Nakladnička cjelina: Biblioteka XX vek ; 2
Napomene: Prijevod djela: The two cultures and a second look / Charles Percy Snow. - Str. [7]-20: Predgovor / Aleksandar I. Spasić. - Bibliografske bilješke: str. 136-139.
UDK: 001.2(042)
Signatura: SKS
Jesmo li to onda pročitali? Možda je vrijeme da čitamo opet.
Naljepnica: znanost.
Stojeći danas na Ilici, pred haustorom, čekajući tramvaj, pogledam ja nadesno a ono --- Ivo Sanader s gđom dr Mirjanom Sanader, psom i samo jednim ćelavcem sa slušalicom. Oko njih, buljuk ljudi koji uživaju u proljetnom danu. Kao i kod svih tih ljudi, i moj je refleks bio --- zanemariti ga. Pa smo ih svi složno, u pravome splitskom stilu, zanemarili, a oni su otkoračali dalje prema Trgu. Ako je to bila predizborna kampanja, bila je neuobičajeno diskretna, sugerirana možda tek iznimno uspravnim premijerovim držanjem (možda profesionalna deformacija, kao držanje nogu kod balerina). I definitivno nisu (za razliku od mene) išli kupovati gumicu za pipu.
Filologu odmah padnu na pamet Rim i Atena, kad neki BigShot poput Temistokla ili Pompeja prelazi preko Agore ili Foruma.
Malo kasnije, međutim, shvatimo da "spektakl" u velikoj mjeri ovisi o onome tko ga organizira. Da je gospodin S odlučio proći Ilicom s gomilom pratnje, s fotoreporterima koji blicaju i kamermanima koji hodaju unatrag pred njim --- svi bi ga gledali. Ovako, sunce je bilo zanimljivije. Svatko si sam spektakl pravi.
Markice i salvete: Sanader, politika, sunce, Hrvatska.
Zahvaljujući Connect projektu društva znanost.org, ovog smo mjeseca pokrenuli mailing listu humznan, za razmjenu informacija s područja humanističkih znanosti u Hrvatskoj i o Hrvatskoj. Na listu se dosad prijavilo 37 ljudi.
Čemu ta lista? Naprosto zato što ljudi u humanističkim znanostima, ma koliko Hrvatska bila mala, ne znaju uvijek što rade njihove kolege; zato što ponekad otkrivamo toplu vodu, a rješenje je tu blizu; zato što naručujemo na međubibliotečnoj razmjeni iste knjige, umjesto da ih razmjenjujemo (kao salvete i sve što vole mladi); itd.
Ako nam se želite pridružiti, javite se na e-mail iz stupca desno.
znanost
hrvatska
mailing list
Napisao sam (Ive Mihovilović rekao bi "izradio") za sljedeći Zarez tekst o znanstvenim blogovima. Da, imaju temat o blogu. Kao dodatak ide izbor znanstvenih blogova koji mene zanimaju (može se, jasno, naći i među zlatnim delišesima.
if:book. A Project of the Institute for the Future of the Book (engleski).
Infocult: Information, Culture, Policy, Education. Information: its culture, history, and role in teaching and learning. (engleski)
Text Analysis Developers Alliance: blog s konferencije 2005 (engleski)
Stéfan Sinclair Online, digitalna humanistika (engleski).
Archivalia: kako ime kaže (njemački).
Victor Davis Hanson's Private Papers: blog povjesničara i desničara. Čovjek-korporacija. Ali ne zove se "blog", jer je to neozbiljno (engleski).
Tradición Clásica: utjecaji antičke kulture na moderni Zapad --- bilješke, primjeri, komentari, rasprave (španjolski i engleski).
The Stoa Consortium. Serving news, projects, and links for digital classicists everywhere. (engleski)
pompilo: Diario esporádico de un profesor de griego (španjolski).
Notes from the Walter J. Ong Archive: A commonplace book for my work on the Walter J. Ong Collection, held by the Pius XII Memorial Library, Saint Louis University. (engleski)
Classico e Moderno. L'antichita greca e latina in rapporto alla quotidianita (talijanski)
Fuzzy (HULK blog), informatički i inženjerski (hrvatski)
Mračni blog (povremeno znanstveni, ali hrvatski)
Markice: zarez, blogovi, philology, academic blog
Napomena: vidio u knjižarama, a sad se uvjerio i na mreži: izdavačka kuća Mentor objavila je (mislim, krajem prošle, 2005) kapitalno teorijsko djelo o stripu: "Kako čitati strip", Scott McCloud. Kad sam prije par godina tražio stručnu literaturu (studenti su htjeli imati seminar o stripu), posvuda sam nailazio na tu knjigu. 
Fora je, dakako, u tome što knjiga sama jest ono o čemu govori --- teorijska knjiga o stripu i sama je strip. (Zamislite teoriju romana koja je i sama roman... teoriju glazbe koja je i sama kompozicija... itd. Nije toliko nelogično koliko izgleda.) Sad, glavno je pitanje, dakako, koliko je sve to dobro?
Ajd da čitamo.
Pupafix! o tome (posebna čestitka zbog Astera Blistoka!).
Cut-n-paste iz dosadne recenzije kod Modernih vremena.
Dobar opis na morecomics.
Budući da su praznici, ovih se dana, logično, više bavim znanošću nego bilo čime drugim. Oh da, poslao sam u Zarez (čije je mrežno izdanje malo zamrlo) novu kolumnu, o biskupima, i o sličnosti Crkve i kapitalizma. Ali uglavnom ostavljam tragove na Marulus et al. blogu, i na svojim zlatni-delišes stranicama. Latinskoga uvr' glave.
Također, otkrivam da bi se čitav esej mogao napisati o razlikama, ideologiji i mitologiji (i mitologici) mjesta kao što je Booksa i mjesta kao što je Profil Megastore. Ali čemu pisati esej? Bolje sjesti! Jasno, onamo kamo vas srce više vuče.
Croatiae auctores Latini in rete / Hrvatski latinisti na internetu
Bibliografija Noge filologa (s tekstovima tu i tamo!)
Booksa i ja se volimo malo javno, malo tajno.
Skini si Ubuntu