1848

Čitam drugi dio Horvatove 1848 (Nakladni zavod MH, Zagreb 1973). To je roman koji je izlazio kao podlistak u zagrebačkim novinama Obzor od 1928. do 1930 (godišta 69--71).

Zlatno doba podlistaka: roman izlazi tri godine u novinama, svaki dan.

Nego. Poglavlje "Krštenje kod Pakozda i Velencze", opis prve bitke između Mađara i Jelačićeve hrvatske vojske 1848 (link pokazuje kako su to Mađari doživjeli). Podsjećam vas: onda kad su Hrvati krenuli gušiti mađarsku protu-habsburšku revoluciju.



Zanimljiv odlomak malo prije ovog poglavlja:

Čim je Jelačić prešao Dravu, madžarska je vlada pokušala naći posredovanje i pomoć. Sam Batthyany pošao je do [habzburškog!] ministra rata Latoura moleći carsku vladu za pomoć u oružju protiv hrvatske provale. Latour odbi Batthyanyjeve zahtjeve.

--- iz čega slijedi da su Hrvati krenuli mađarsku revoluciju gušiti dobrovoljno, bez službene narudžbe i naloga Habsburga. Neslužbeno, svakako --- ali formalno, caru su ruke bile čiste (vjerojatno je i pravna situacija bila komplicirana, budući da su Hrvati bili u uniji s Mađarskom, a Habsburzi su samo bili izabrani kraljevi Regni Hungarici).

Ali poglavlje o kojem govorim --- koje sam danas čitao na kavi --- odlično je napisano. Rat iz perspektive običnog vojnika, koji k tome sve to prvi put doživljava (Horvatov ne glavni junak, ali okosnica i fokus knjige, mladi zagrebački plemić). Puno Tolstoja, dosta filmske tehnike, nešto malo Krleže --- očito je Fric svima njima debelo sjedio na glavi tih godina --- ali fino napisano: čita se bez daha. Šenoin Vladimir, sa sličnom '48 tematikom, recimo, potpuno je bezbojan --- tamo glavni lik samo "ode", napiše par pisama i vrati se ranjen ili tako nešto, i sapunica ide dalje. H je prema tome Saving Private Ryan (mislim na one sekvence borbe, ne na ljigu). Recimo, H se dosjetio da se bitka vodi na plemićkom imanju gdje je junak imao svoja prva "erotska iskustva" s dvije Mađarice, pa je to paralelno montirao...

(Pestiside zna da povijest nije gotova!)