Josip Horvat, 28. kolovoza 1944.

28. --- Sparan dan. Bio [...] u HIBZ-u. Ujević veli da je Krbek otišao u šumu kao neki predstavnik desnice (?). [...] Bio na sunčanju sa ćakulama. Spavao i čitao Forsyte II, za koje se zanima Toto. Jedan od posljednjih velikih romana, čisto engleski i čisto čovječan. Danas, dakako, djeluje već kao historijski roman, što nije bilo slučaj još nazad nekoliko godina. Budi sjećanja na susret s Galsworthyjem u Beču 1929/30; publika jamačno ni ne sluti koliko su Forsyti lično djelo. Mislim da je slikar Jolyon autoportret G. --- Bio se šišati, sreo Friciku s kojom malo šetao razgovarajući o umjetnosti. Opet nesposoban, stvarno lijen za rad. Pardon, pročitao drugi priposlani dio Ćurčićeve rasprave o stećcima --- zaista dobra stvar, odnosno prva, pa već zbog tog dobro došla. Zapravo ni ne slutim koliko lijepo živim ove posljednje dane, dakako, u okviru mogućnosti. Čitam što hoću i kad hoću. Dani plandovanja, za kojima ću možda još i žaliti. A možda su i potrebni pred novim naporima. --- Čitavo popodne čitao Galsworthyja; kolika evolucija od Dickensa, a opet koliko srodnosti, mada je komponirano u drugoj skali, koliko je pronicavo uhvaćena jezgra engleskog duha. Iz tog romana naučimo sve što treba znati o Englezima, pogotovu o vodstvenoj klasi. A glupa cenzura zabranjuje tu knjigu. --- Između 10 i 1/2 11 kuća se dva puta stresla kao od potresa. U prvi mah pomislio da je negdje eksplodirao plin. Legao tek oko 1/2 12.