Tijelo alegoreze

Alegoreza, nama tuđ način tumačenja svijeta prema kojem su jedni događaji i osobe znakovi drugih --- temeljno je načelo poetike Marka Marulića. Vrhunac je njegove alegoreze Tropologica Davidiadis expositio (Tropološko objašnjenje Davidijade), nekih 5500 riječi dug popratni tekst napisan oko 1517. zajedno s Davidijadom, sačuvan u istom autografu. Već duže vrijeme svjesni smo da Tropologica expositio ne treba promatrati kao "privjesak" uz ep, već kao njegovu ravnopravnu protutežu.

U članku koji sam netom završio istražujem raznolika jezična sredstva kojima Marulić u Tropologica expositio formulira uvijek slična alegorijska tumačenja. Činim to pomoću modela: pomoću posebno obilježene, strojno čitljive verzije teksta (korišten je XHTML sustav označavanja i opisivanja strukture; model je u cijelosti prezentiran na internetu, www.ffzg.hr/~njovanov/tropaleg, zajedno s radnim izdanjem samoga teksta). Polazište modeliranja bila je antička teorija alegoreze, no rezultati su me naveli da ovu teoriju upotpunim uvodeći Fregeovo semantičko razlikovanje značenja i referencije (Sinn - Bedeutung; sense - reference).

Pokazalo se da alegorijska objašnjenja možemo podijeliti na jednostavna i složena, pri čemu su razlikovni kriteriji struktura - individualne jezične izvedbe i raspored malog broja stalnih značenjskih elemenata - te jasnoća jezičnog izraza: koliko je čitaocu lako uspostaviti i argumentirati vezu "označitelja" (significans) i "označenog" (significatum) u pojedinom objašnjenju. U modelu je izoliran i ključan funkcionalni element koji uspostavlja tu vezu. Leksička izvedba tog elementa varira; Marulić vezu izriče i kao identitet, i kao poredbu, i kao vremensko poklapanje, i kao uzročno-posljedični odnos. Očito, svaka inačica izvedbe nosi ponešto drugačije značenje; promišljanje posljednje varijacije - odnosa uzroka i posljedice - otkriva da Marulić odnos unutar alegorije koncipira u smjeru obratnom od onog koji bismo mi očekivali; označeno se pokazuje kao uzrok označitelja.

Eve ga cijeli tekst!