Nije sve u parama, ima nešto i u lovi

Kave s Dadom postaju sve živahnije.

Danas smo, eto, razgovarali o takozvanoj reformi visokog školstva koja se više-manje događa u Hrvatskoj. Ministar je o tome govorio jučer u Novom listu. (Vidim sad da nema na internetu, pa ću dodati izvatke čim stignem.)

nogafilologa u svome je manje virtualnom životu, kao što shvaćate, dio visokoobrazovnog sistema. I to onaj dio koji harrassa studente, a ne onaj drugi kraj batine. Rekla bi moja draga Nataša: "s akademskim zaleđem."

Bit je hrvatske reforme prosta ko pasulj, i svodi se na jednu riječ: pare. Država bi najradije da visoko obrazovanje traje u najvećem broju slučajeva 3 godine, da nakon toga ljudi --- kao baccalaurei ili po novohrvatski "prvostupnici" --- odu raditi, a da dodatne dvije godine --- i M. A. diploma --- ostanu za one koji su zbilja ozbiljni. Slična priča kao u hrvatskom zdravstvu: štednja. Ćao socijalna država --- mi u akademskom svijetu živjeli smo dosad u ugodnoj zavjetrini (zato jer smo relativno mali i beznačajni), živjeli smo još uvijek u socijalizmu, za razliku od svih onih radnika koje otpuštaju da bi im firme prodali kao poslovni prostor ili građevinski teren.

To je OK, to razumijem.

Ali usred svega toga --- da nam gorka pilula postane slađa, po Horacijevom receptu --- navalili su pedagoški optimisti tumačiti nam: te evropejština (mada je sustav zapravo preslikan američki), te će takav sistem biti zapravo znanstveno i obrazovno bolji, te da on podržava i omogućava multidisciplinarnost, studentsku mobilnost, te da će renesansni umovi sada moći slušati nešto s prava, nešto s filozofije, nešto s ekonomije... Onda su došli daljnji pedagoški misionari, pa počeli propovijedati da se istim sustavom rasterećuju jadni preopterećeni studenti, u biti školarci koji se briju i nose push-up grudnjake...

Tako da je slavna reforma htjela u isti čas napraviti tri kontradiktorne stvari: štediti, poboljšati i rasteretiti.

Dajte onda ne muljajte. Izdajte naređenje: štedite! i štedit ćemo, služimo narodu. A ne: štedite i budite bolji i budite pristupačniji prosječnim studentima. To je ili hipokrizija, ili glava u oblacima. Ili neznanje i nepromišljenost ili zločestoća.

Zvučim reakcionarno. Čak i staro. Zabrinuto za vlastitu guzicu. Nama bi trebala biti važna znanost, zar ne --- da smo htjeli zarađivati novce i lagodno živjeti izabrali bismo druge poslove. Ali znanost --- kao i dobro učenje, kao i talenti --- uvijek nastaje mimo sistema, po privatnoj inicijativi, na neki način kontra sistema, ma kakav taj sistem bio. Ostalo je prosjek, cost / benefit --- a zadovoljni nisu ni jedni ni drugi.

"Nema besplatnog ručka!" (država sveučilišnim profesorima)
"Nema besplatnog ručka!" (profesori državi)

Za Technorati dosje: balkania