3.2.05

Mala povijest

Jedan od urednika Horvatovog Preživjeti u Hrvatskoj '43--'45 dnevnika jučer je bio fin pa me nazvao. Napisao sam mu, naime, pisamce (pravo, na papiru!) i pitao za podatke o JH, o njegovim rukopisima i sl.

Gospodin je književni povjesničar, i nešto mlađi od mog tate: ergo, prethodna generacija. Na stranu detalji razgovora ugodnog. Sam je razgovor bio za mene prozorčić u svijet u kojem znanost izgleda drugačije. Drugačije od moga osobnog mita. Pa sam napregnuto porazmislio: po čemu drugačije?

Mislim da su dvije stvari: nepreciznost i nedohvatljivost. (Ovo nije kritika, premda zvuči loše. Mislim da su ovo facts njihovoga life.)

Nepreciznost znači da se stvari znaju "onako", otprilike. Nešto se zaboravi, nešto se malo fula, nešto se shvati površno, nešto se ne zna, nešto se ne vidi... Relativno mladi i nabrijani mozak --- sam još koje desetljeće udaljen od iste sudbine --- mora se truditi da to shvati ozbiljno.

Nedohvatljivost znači da su se stvari izgubile. I nema ih više. Horvat je umro, nekome je trebao njegov stan, bacili su sve papire: rukopise, pisma, slike... Nasljednici su, kad je tekst izlazio, debelim flomasterom prekrižili mjesta u dnevniku koja su smatrali nedoličnim ili (čak politički) opasnim. Ljudi koji su nešto znali poumirali su. I to je tako u životu --- kud god se okreneš: zid. Ako vidiš jednu rupicu, sretan si; niti ne razmišljaš o tome da možda čitav zid ne bi trebao postojati.

Pipam u mraku. Neka stoji kao skica za poantu koja slijedi (shvatite ovo kao bilješke).

Point: slutim da je za cijelu moju ideju --- ideal --- etiku --- saznatljivosti i točnosti zaslužna okolnost da imam: internet, kompjuter, baze podataka, bibliografske programe, XML, regularne izraze...

Jeftinoća virtualnosti i digitalnog svijeta omogućila je da se čak i u Hrvatskoj, čak-ni-banana-kolonijici, o znanosti počne razmišljati drugačije. Ona eksplicitnost, dosljednost, potpunost i dostupnost iz moga doktorata; to nije bilo izvedivo, pa nije ni postojalo u svijesti, za zemlju koja nikad nije bila niti njemački Reich, niti British Empire, niti Land of the Free. (Prava tvrda filologija može postojati samo u jako bogatim zemljama...)

1 komentar:

Melita kaže...

Mislim da su kjučne riječi jeftinoća i dostupnost. Točnost opet ovisi o snalažljivosti pojedinca. Internet tu zna biti začarana šuma.