Otiđi!

U novinama čitam tvoje ime:
koncerti neki, nova uljudba.
Orkestar bruji, u dvorani muk,
činele zveče kao bijesne rime,
talasa se do lustera ta gudba:
cimbilimbi zuk-zuk-zuk.

Šta radiš ti tu, Fili, čežnjo moja?
Šta tuđe srce tvoje ovdje kuca?
Tu ideali drugoga su kraja,
tu nova zora samo za nas puca,
mi ne trebamo promičbene sljedbe,
mi ne trebamo tvoje svjetogledbe.

Otiđi, Fili! Srce mi se cijepa,
dok taj ti savjet dajem, molbu tu.
Odnesi moga srca, ako hoćeš, pol.
Smeta me ovdje tvoja glazba lijepa.
Odlaska tvoga svladati ću bol.
Pusti me samog u tom našem zlu.

Zbogom! Napusti barbarski naš kraj,
okreni leđa divljem plemenu,
što iskru kreše još na kremenu,
što gajde voli više nego citru,
kap šljivovice nego piva litru.
Dopusti samo zadnji zagrljaj!

17. XII. 1941.

Julije Benešić, Fili : kanconijer ili pjesmarica
u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti sv. 341, Zagreb: JAZU, 1965 (s. 461?487).

Nova runda NDH-pravopisanja
Vjesnikova trijezna (i pravopisno nesavršena) vijest
East Ethnia o tome