Sve više i više o sve manje i manje

Ljudi još uvijek čitaju. Dapače --- još uvijek čitaju Willa Duranta (Povijest filozofije, 1933). Barem to čini --- usred dobre muzike --- One Perfect Green Blanket:

"Sve što je ostalo bili su znanstvenik-specijalist, koji je znao "sve više i više o sve manje i manje toga", i filozof-spekulativac, koji je znao sve manje i manje o sve više i više toga. Specijalist je stavljao naočnjake da bi iz vidnog polja isključio čitav svijet i prilijepio nos na jednu jedinu točkicu. Perspektiva je bila izgubljena. 'Činjenice' su nadomjestile razumijevanje; znanje, rascijepljeno u tisuću izoliranih ulomaka, više nije donosilo mudrost. Svaka znanost, i svaka grana filozofije, razvijali su tehničku terminologiju razumljivo isključivo ezoteričnom krugu odanih poklonika; što su više ljudi učili o svijetu, to su manje bili sposobni izraziti svojim obrazovanim bližnjima što su to zapravo naučili. Ponor između života i znanja širio se sve više i više; oni koji su vladali nisu mogli razumjeti one koji su mislili, a oni koji su htjeli znati nisu mogli razumjeti one koji su znali. Okruženo nikad prije doživljenom učenošću, cvalo je neznanje, i biralo svoje uzorne primjerke da vladaju najvećim gradovima svijeta; okružene znanostima, podržavanim i čašćenim kao nikad prije, svakodnevno su se rađale nove religije, i stare su praznovjerice nanovo osvajale izgubljena područja. Običan se čovjek našao prinuđen da bira između znanstvenih vračeva koji mumljaju nerazumljivo-pesimistički, i teoloških vračeva koji mumljaju o nevjerojatnim nadama."

Kako to zvuči poput Tacita... poput Salustija... i još uvijek bolno uvjerljivo/aktualno...