Life during wartime

Bora, na Science & Politics, razmišljao je o suprotstavljenim stranama u današnjoj Americi. Između ostalog:

"Da bi oni [koje S&P zove "Regresivci"] privremeno zaustavili povijesne silnice koje ih neumoljivo guraju na smetlište historije, Regresivci moraju:
a) naći moćnu zemlju (SAD --- obavljeno), b) preuzeti vladu (obavljeno), c) preuzeti pravni sustav (skoro obavljeno), d) preuzeti vojsku (skoro obavljeno), e) preuzeti medije (obavljeno), f) preuzeti škole (nije obavljeno --- jedva na početku).

Žele li preživjeti još jednu generaciju moraju izvesti točku f. Horowitz, kreacionisti, pobornici striktnog laičkog uzdržavanja, kršćanske kućne škole, promicatelji NCLB-a [ovo ne znam], sjemeništa, Bob Jones University, Discovery Institute, borci protiv kontracepcije... sve su to kraci mnogokrake strategije preuzimanja obrazovnog sustava kako bi osigurali vlastitu reprodukciju / replikaciju u narednoj generaciji.

[...]

Moramo razumjeti da se radi o jedinstvenoj Sili i boriti se protiv nje kao takve; ne protiv jedne po jedne točke (tu uzdržavanje, tamo kreacionizam), nego protiv cjeline.

Kad god govorite o bilo kojem od njihovih "pitanja" morate ga povezati sa svime drugim: raspravljate li o kreacionistima, pobrinite se da publika od vas čuje, višekratno, da se ne radi samo o Prirodnoj Selekciji, nego i o abortusu, militarizmu, protuzakonitim ratovima, uhođenju američkih građana (Patriot Act), Klerikalnoj Desnici, mržnji prema homoseksualcima, zabrani kontracepcije, ubojicama liječnika, anti-znanstvenosti, anti-stvarnosti, anti-modernosti, anti-racionalnosti, anti-Prosvjetiteljstvu, anti-jednakosti, o umjetnom održavanju leša Terry Schiavo, o podrivanju demokracije, o manipulaciji sudovima, uništavanju okoliša, pogrešnom obrazovanju djece, ukidanju socijalnog i zdravstvenog osiguranja, novoj ljubavi Republikanaca prema Velikoj Upravi, lažima Fox Newsa, strahu i mržnji prema svima i svakome, itd itd itd. Pobrinite se, ponavljajući i ponavljajući, da publika prepozna veze opet i opet."

Preveo sam ovo iz dva razloga. Prvo, da se bolje vide rezonancije --- podudarnosti s lokalnom hrvatskom stvarnošću, podudarnosti koje mogu izgledati i zapanjujuće. Drugo, da se bolje vidi ideja "sve je to povezano". Ovo je važna stvar, opet, i ovdje --- onaj tko može time baratati ima na svojoj strani jedan fin alat.

Uza sve to, i priznajući S&P odličan uvid u različita gledanja na hijerarhije uzroka i posljedica (kako je jedan događaj nužno posljedica više uzroka, i kako je to ljudima teško pojmiti i predočiti) --- mislim da je binarna opozicija napredne/reakcionarne snage (pazite kako to zvuči u prijevodu!), ma koliko politički korisna, i sama malo prejednostavna. A brine me i taj "life during wartime" ton, onaj isti koji čujem u "domaćim" politički svjesnim tekstovima i komentarima --- mada je na S&P on više poziv na mobilizaciju, a "tu" zvuči malo... rezignirano...? No, dakle, brine me. Možda bi me i trebalo brinuti.

Kaj velite?

Umjetnička akcija

Dečki u Murteru se igraju, i zaključili su da im baš na Uskrs baš smeta spomeničić u čijoj su sjeni valjda odrasli. Međutim, imaju performerskih sklonosti; minirani spomenik em još stoji, em je veća fora nego što je bio cijeli (djelomično se to vidi i na ovoj slici iz Novog lista, slomljeni je raskorak još efektniji u tiskanom izdanju), em je ovime stekao dodatne slojeve značenja --- bolje utjelovljuje trenutačno stanje antifašizma u Hrvatskoj!

Čestitke i kiparu na odličnim statičkim proračunima!

Whoa! Novine!

Čovječe, koje je ovo potencijalno uzbudljivo vrijeme za raditi novine... Ne mislim na sadržaj; mislim na medij. Čitajući Tom Waitsovu listu 20+ najdražih ploča (hvala tofuhut, even though you're Faist-obsessed) naišao sam na Observer Blog --- koliko mogu shvatiti, jedan od blogova/rubrika uz britanski Guardian (Waits, kojega su očito piknuli u žicu, naravno ima preko 20 ploča, i priču nastavlja na blogu). Prčkajući po flickru, gdje su slike u središtu pažnje, shvatio sam koliko su zapostavljene u onome što danas prolazi kao "mrežno izdanje" novina (ne pitajte me za "24 sata", jer me to ne privlači čak ni u svrhe znanstvenog istraživanja. Sorry). Novine koje počnu učiti od blogova, novine koje daju slikama dolično mjesto u svojim mrežnim izdanjima --- to će bit face. Dolje thumbnails!
Jasno, vi ćete reć: kako to prodat? Ali što prodaje novine? Čitanost i popularnost i imago? Ili kiosk i pretplata? Ili knjige po 29kn i DVD filmovi?

Spuzvopjesma

Spongia
Istovarila filologanoga.
Spongia
Ipsa grauis non sum, sed aquae mihi pondus inhaeret
Viscera tota tument patulis diffusa cauernis
Intus lympha, sed non se sponte refundit.

Što će reć:

Spužva
Sama teška nisam, ali vode težina za me prianja,
Sva mi je utroba nabrekla, gdje širokim se tunelima
razlila tekućina, ali se sama izliti neće.

Priča:
Ova pjesmica nalazi se na jednoj od dvjestotinjak stranica rukopisa zvanog Varia Dalmatica. Rukopis se čuva u Znanstvenoj knjižnici u Zadru, snimio sam ga ove veljače. Beskrajno je zanimljiv jer se radi o zbirci u koju su tijekom 16. st. Trogirani Petar Lucić i njegov sin Ivan (poznat kao povjesničar i patron Lučićeve ulice, gdje se nalazi the institucija) zapisivali kojekakve pjesme lokalnih autora --- iz Trogira, Splita, Šibenika; tako da književni povjesničar s nešto mašte ima na raspolaganju svojevrsni pregled šesnaestostoljetnih dalmatinskih blogerskih aktivnosti (Vartal je sličan primjer na hrvatskom, ali puno pobožniji od VD).
Pjesmica o spužvi jedna je iz niza zagonetki (ili opisa stvari, sličnih Marcijalovoj knjizi Xenia) s početka rukopisa. Ne znamo autora tih zagonetki --- prvi listovi VD fale --- ali moja je radna hipoteza da se radi o sastavcima za školsku upotrebu, da ih je složio neki profesor kako bi njegovi (nesretni) đaci vježbali parafraziranje.

Environmentally aware

Environmentally aware
Istovarila filologanoga.

Jednom smo Jona i ja išli bacati plastične flaše. Zatekli smo željenu rupu na preko 2m visine. Održivi razvoj traži žrtve. Ili inteligenciju?
(Ili su zaboravili spustiti masku za kaveze od flaša, ili su masku veseljaci naknadno gurnuli gore.)

Zovi broj Nareza!

U br. 151 igrajte se naslovima:

Samo nas šok može smiriti otKako je Trešnjevka postala Brooklyn s Antunom Maračićem i Tahirom Mujičićem je "Humano rješenje" najsurovijeg mučenja ovisnika tvrde Novi društveni poduzetnici Kako se Monsieur O. privremeno očutjeo razlomkom uz More kao kompleks mogućnosti Proklete avlije s Ljubicom Wagner, Pinom Ivančićem i Michelom Nebenzahlom koji su možda Djeca trajne ali pomalo umorne slobode snimajući Kardiogram ?ljubavi? između mita i nasilja nastaje Oršusov kodeks ? stvoriti javnost.
Tko je kome okrenuo leđa?
Ruska škola u postkomunističko vrijeme --- Pratilac na putovanju vlakom! Bitak pri smrti je Pulp titl? Grob u zraku ? paradoksalna apoteoza mada Čovjek nije ptica lansira ga Politika i moć znanosti Tražeći nove crte kojima bih se podvukao ja, Triptihmiš Sjekao sam masline i Saddama tumačeći Antropologiju životinja kao paradoksalnu nužnost.

TEMA BROJA: Jezikometni derbi

Kroacija i participacija Neven Jovanović

Razgovor s Dubravkom Škiljanom Rade Dragojević i Jelena Svilar

Pravopis je konvencija Iva Grgić

Hrvatski pravopis i srpski fantom Predrag Matvejević

Fetišizam hrvatskog pravopisa Boris Beck

Razgovor s Ivanom Lovrenovićem Katarina Luketić

Postava i pričuve Sinan Gudžević

Prikladno za vrtiće i škole!

Glas s druge strane

I misliš si tako ti: postoje dvije Hrvatske. Jedni su državotvorni, drugi državotrovni. Jedni su korijenski, drugi free-form. Jedni slušaju Thompsona, drugi TBF. Jedni čitaju Zarez, drugi Hrvatsko slovo. Jedni vole mrziti Srbe, drugi mole srbiti vrze. Jedni ne razgovaraju s drugima.

I onda vidiš da je u Americi isto. Samo malo drugačije.

Glas s druge strane --- onaj koji zna da je Amerika u ratu s jasnim razlogom, usprkos svim nepravdama i patnjama: Victor Hanson (piše, dakako, političku blogokolumnu). On je, da stvar bude ljepša, antički povjesničar i klasični filolog; evo priče o njegovom uspjehu. Radi na nečemu što se zove --- ne, nije iz Alana Forda, nego sa Stanforda --- The Hoover Institution on War, Revolution and Peace, Stanford University. Napisao je Hanson odličnu knjigu o ratu i zemljoradnji u antičkoj Grčkoj --- tako sam na njega nabasao. I naučio riječ peaceniks --- koji Amerikance vrebaju čak i u dječjem vrtiću.

Druga Amerika. Ili prva?

Ali --- barem (katkad) u slučaju Hansona --- dojmljivo elokventnija, kultiviranija, zanimljivija od druge/prve Hrvatske.

Montaža atrakcija

U novinama koje inače ne čitam čitam razgovor s novom ravnateljicom Zagrebačkog kazališta mladih. Ona je tu da raskrsti s poetikom prethodnog ravnatelja, koji je prikazivao brehtijanski neugodne spektakle poput "Velikog meštra sviju hulja" (po Krleži) i "Petog evanđelja" (po dnevniku Ilije Jakovljevića iz Jasenovca). No, da bi joj bilo lakše, ona svoj program prikazuje kao svjetski trend:

"Teatar tako više nije mjesto s kojega se može mijenjati izgled svijeta, nego prostor u kojem se može drhtati zajedno. Riječ [je] o rehabilitaciji emocija i to u društvu u kojem vladaju diktati tržišta, hladni racionalizam i cyber-logika, o povratku sentimentalizma na pozornice..."

Walter Benjamin, "Umjetničko djelo u doba mehaničke reprodukcije", ("Das Kunstwerk im Zeitalter seiner technischen Reproduzierbarkeit", 1936.) --- prevodim, silom prilika, po engleskom prijevodu:

"Fašizam pokušava organizirati novostvorene proleterske mase, a da ne naškodi strukturi vlasništva koju mase žele ukinuti. Svoj spas fašizam vidi u pružanju masama ne onoga što je njihovo pravo, već prilike da se izraze."

Internet i humanistika

Moj je fakultetski kolega književni povjesničar; u travnju će mu biti uručena Herderova nagrada. Evala mu. Tim povodom ima intervju u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji (nažalost, u dijelu izvan elektronskog izdanja). Kolega je profesor novije hrvatske književnosti na Odsjeku za kroatistiku.

Rekao je, među ostalim:

"Što se studenata tiče, u svakoj generaciji ima ih nekoliko iznimnih, no nekako mi se čini da među tim mladim ljudima vlada apatija, strah od budućnosti, što je posljedica i velike krize koja vlada u humanističkim znanostima. Također, gimnazije su nam dosta lošije nego prije, studenti dolaze s lošijim znanjem, bez obzira na Internet, koji je više vezan uz neke druge stvari nego uz humanistiku i književnost."

Projekt Gutenberg

Fragments of the Passagenwerk --- A meander through the Arcades project of Walter Benjamin

Anine piskarije (vidi linkove!)

Elektronska naklada Bulaja

Voice of the Shuttle humanistički portal

Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu

etc
etc
etc

Kad bolje razmislim, ovaj je intervju posve opravdano izostavljen iz elektronskog izdanja.

Jezikoslovlje au naturel

balkania

o Hrvatskom školskom pravopisu i njegovoj važnosti: napudci za što veće i bolje hrvatovanje:

Osamostaljenje Republike Hrvatske omogućilo je hrvatskomu jeziku samostalan i prirodan jezični razvoj, neovisan o političkim, društvenim i inim pritiscima. Hrvatski je jezik ugrađen u temelje hrvatskoga nacionalnog i jezičnog identiteta, no standardni se jezik međutim ne može nikada dokraja naučiti. Stoga je proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika i njegova standarda osnovnom zadaćom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, "O jeziku")

Hrvatski jezik konstitutivni je čimbenik hrvatskoga nacionalnog identiteta. Nema Hrvata koji ne će, nabrajajući čime se u svojoj domovini ponosi, spomenuti i materinski jezik. Dakle, odnos pojedinca, a od osamostaljenja 1990. godine i države, prema jeziku postaje afirmativan. Svi žele pravilno govoriti i pisati hrvatski te jača zanimanje za jezikoslovna pitanja uopće. Iako, dakle, društveni preduvjeti omogućuju razvitak pismenosti u Hrvata u svim područjima javnoga djelovanja - školstvu, medijima, državnoj upravi - stanje jezika vidljivo na javnim stupovima i u reklamama svjedoči o tome da u hrvatskom društvu i danas prevladava nepismenost i nebriga o jeziku te da ne postoji svijest o vlastitoj nepismenosti. (Stipe Kekez, "Jezik na javnim stupovima i u reklamama")

Spomenuti autori izradili su dakle novi pravopis koji sadrži iste odredbe kao i veliki Hrvatski pravopis, samo je, navodno, jednostavniji, kraći i pedagoški prilagođen. Novina koju donosi jest da ne sadrži jezične dvostrukosti kao što su "vredniji" i "vrijedniji" koje su se, prema riječima koautorice Sande Ham, uvukle u hrvatski pravopis nakon Novosadskog dogovora. (Deutsche Welle)

Zanimljivo je dodati kako su autori pravopisa o njemu zatražili stručno mišljenje od vodećih hrvatskih jezikoslovaca s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji mu nisu dali pozitivnu ocjenu. Pravopis je, međutim, dobio pozitivno mišljenje povjerenstva oformljenog pri Ministarstvu znanosti, te je na osnovu toga i preporučen. (Deutsche Welle)

Uklanjanje s hrvatskoga jezika nehrvatskih naslaga, što Hrvatski školski pravopis i čini, nije povratak u prošlost, nego je hrvatska sadašnjost, trenutak u kojem živimo. (Sanda Ham, Vjesnik)

To nisu novosadska rješenja nego tradicijska hrvatska rješenja. Ne mislim na stara rješenja, ali na ona koja odgovaraju sustavu hrvatskog jezika. Te reakcije me ni malo ne čude. Mislim da će to biti bunt na još sigurno mjesec-dva. (Sanda Ham Dragi Hedlu)

Uzmite na primjer pridjev vrijedan i stavite ga u komparativ. Glasi vredniji. Nisam čula na televiziji, ili na radiju, da je neko rekao vredniji već godinama. Isto tako nisam čula unapređivati već unaprijeđivati. Nisam čula prenos nogometne utakmice nego prijenos. O tome je riječ. (Sanda Ham Dragi Hedlu)

Mislim da se otpor pisanju ne ću javlja kod onih koji nisu inače naklonjeni novom pravopisu zbog navike. Navika je u pravopisu i u jeziku velika stvar i nju je teško narušiti. Kada vam poremete ritam disanja, sve vam poremete. (Sanda Ham Dragi Hedlu)

Nešto je tiše o Hrvatskom pravopisu polemizirala struka zatvorena u svoje časopise i uz pokoji medijski izlet u dnevni ili tjedni tisak. Kritike se sustručnjaka mogu ukratko svesti na jedno, na kritiku dvostrukih rješenja: dvostrukosti u Hrvatskom pravopisu izrazom su metodološke nedosljednosti i kao takve unose pravopisnu nesigurnost, donose pravopisnu zbrku, narušavaju i onemogućuju pismenost. (Sanda Ham, 2001, Hrvatsko slovo)

Strogim kritičarima Hrvatskoga pravopisa nije vrijedilo to što je autorski trojac uporno ponavljao da su dvostrukosti prijelazno razdoblje, razdoblje u kojem se postupno nude nova rješenja, razdoblje u kojem nam se daje vremena da prihvatimo ili ne prihvatimo nova rješenja; nije vrijedilo ni to što su nova rješenja bila nastavak hrvatske tradicije prekinute grubim rezom Novosadskoga dogovora, nije vrijedilo ni to što su nova rješenja samo pohrvaćivanje rashrvaćenoga --- ponajmanje je vrijedilo to što pogrješke, metci i ne ću nisu uopće nova rješenja, nego samo nastavak hrvatske pravopisne tradicije, a nijekanje novosadske. I napokon, u petom su izdanju dvostrukosti nakon šest godina nestale i ostali su samo hrvatski tradicijski oblici: pogrješke, metci i ne ću. Ali, kritičari ostadoše kritičari smatrajući da je hrvatska tradicija zastrta prošlošću i do te mjere izgubljena u posljednja četiri desetljeća da njezin nastavak znači sveopću nepismenost... (Sanda Ham 2001, Hrvatsko slovo)

"dvostrukosti su u praksi bile jednostrukosti" (Branko Kun, FF Osijek, na Deutsche Welle)

u Hrvatskome školskom pravopisu nisu zabilježene sve riječi koje bi tko mogao upotrijebiti bez obzira na njihovo podrijetlo, nego riječi koje pripadaju hrvatskomu jeziku. (Sanda Ham, Vjesnik)

Ako novinari pišu da postoji otpor (prema pisanju ``ne ću''), još ne znači da je tako. A ako otpor postoji i drugdje, vjerujem da je to zbog navike, a ne zbog kakvih drugih razloga. Ako ste godinama pisali neću, pisali ste automatizmom, ne misleći o tom što pišete. Pisati ne ću traži napor jer nije automatizirano. Naravno da pravopis ne bi smio biti napor, ali sve se uči i tek kada se nauči, postaje automatizam, pa tako i pravopis. Zamislite kako je bilo 1960. onima koji su se opismenili na ne ću. Tada im je to oduzeto i to silom političkoga progona i moralo se prijeći na neću. Danas, hvala Bogu, progona nema, a treba samo dobre volje. (Sanda Ham, Vjesnik)

Zašto me pitate može li se očekivati da dobijemo pravopis? Dobili smo ga, zove se Hrvatski školski pravopis. Sada o njemu treba raspravljati. Razgovor, ne zapovijed; dogovor, ne nasilje. Međutim, razgovor i dogovor mogu započeti tek kada Hrvatski školski pravopis bude otisnut i dostupan svima koji žele razgovarati. (Sanda Ham, Vjesnik)

Baudelaire

Na jučerašnji dan, 17. ožujka, umro je Matoš.



(hvala kipecima nkunsteka!)

Što je zajedničko Matošu i Walteru Benjaminu? Obojica su pisali o Baudelaireu. Matoš oko 1900, a Benjamin, "O nekim motivima u Baudelaireu" (iz "Iluminacija") 1939. Benjamin, za kojeg je, dok ga čitamo, jasno --- da se nađe usred današnjice, taj tip ne bi bio zbunjen. On ko da je danas pisao. O Baudelaireovoj ultramodernosti, o masi koja je njegov glavni junak, o publici koja će čitati poeziju i neće je biti u stanju razumjeti. A Matoš?

Sljedeći put kad vam mudri profesori kažu da je sve već napisano, recite im: ali nije tekst o tome kako su Matoš i Benjamin čitali Baudelairea!

Marulić vlasnik Petronijeva kodeksa

Moj prijatelj Bratislav Lučin objavio je danas u Vijencu, novinama koje inače ne čitam, malu znanstvenu senzaciju.

Priča ide ovako: evropska kultura poznaje rimskog pisca Petronija, autora Satirikona, najviše iz rukopisa zvanog Codex Traguriensis: nađen je, naime, u Trogiru, u knjižnici obitelji Cipiko (oko 1653). U tu je rukopisnu knjigu nepoznat netko u ranom 15. stoljeću (vjerojatno 1423--25 u Firenci) prepisao najduži danas poznati fragment Petronijeva škakljivog, satiričnog i eksplicitno erotskog romana --- taj je fragment tzv. Večera kod Trimalhiona (Cena Trimalchionis).

No, osim Petronija, u kodeksu ima raznih drugih tekstova. Nisu svi prepisani istovremeno, nije ih sve prepisivao isti čovjek.

Neke od tih tekstova prepisivao je Marko Marulić (znamo to po rukopisu, jer nam je njegov rukopis dobro poznat i potvrđen).


(Ovdje je jedno moderno izdanje pjesme koju je Marulić prepisao.)

Na drugim je mjestima MM zapisivao rubne bilješke uz ranije tekstove --- pa i uz Petronija, iako ne uz samu Cena Trimalchionis.

Braco Lučin zaključuje: "trogirski je kodeks Marulićevo vlasništvo. Onaj tko strpljivo upisuje rubne opaske, studira varijante, unosi objašnjenja i nadopune, nadopisuje na prazne stranice tekst autora do kojeg mu je očito osobito stalo (...) --- onaj tko tako postupa nipošto nije slučajan, usputan korisnik kodeksa, nego njegov pravi, trajni posjednik" (istakla nogafilologa). I još dodaje, delikatno, kako je taj kodeks "dio [Marulićeva] vlastitoga kulturnog identiteta".

MM se tako pokazuje ne samo kao početak hrvatske književnosti, ne samo kao prvi hrvatski autor bestselera (pobožnih!), nego i kao prvi hrv. filolog --- i čitalac Petronija.

Hrvatski pravopisni karneval

Dobio sam zadatak za sljedeći Zarez: napisati jedan od tekstova o jezično-pravopisnim mućkanjima. Pomoći će mi Walter Benjamin i Sanda Ham (potonja intervjuom u Vjesniku i pakosnim člankom o "Pravopisu Natražnjaku" u Hrvatskom slovu, koje čita moj tata). Google-trač: Sandi Ham, novoj zelotkinji i suautorici posljednjeg izdanja ultrahrvatskog pravopisa, te kućnoj autorici "Školske knjige", nakladnika pravopisa --- Doktorvater je Akademik Stjepan Babić, prvi autor istoga ("O ta uska varoš, o ti uski ljudi" --- ovo jest tračanje, ali čini se da su financije bitan dio čitave velehrvatske kampanje. Akoprem).

Pomoći će također i EastEthnia urnebesno zločestim zapisom na temu. Tu je i zgodan osvrt Mirele Lilek (opet u Vjesniku) "Ne ću pravopis". Drago Hedl pisao je za slobodnaevropa.org (malo površno i očekivano), a vrlo su fino pisale Petra Martić i Tatjana Mautner na Deutsche Welle. Isplati se također pročitati i članak o hrvatskom jeziku na nacionalno svjesnoj hr.wikipediji, te proučiti kako se urbi et orbi predstavlja Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kao i što nama Hrvatima on Institut ima putem Stipe Kekeza poručiti o hrvatskom javnouporabnom jeziku na stupovlju i znakovlju. Njnjnj.srbovanje.com radi to beskrajno duhovitije!

Zanimljivo je pratiti kako dr. Ham argumentira potrebu "pojednostavljenja" pravopisa.
(tu će doći pikantni citati)
Sherlock Holmes uočio bi, također, da Deutsche Welle tvrdi kako pravopis nije dobio pozitivnu recenziju struke --- od nezavisne komisije, a dr. Ham tvrdi da jest --- od komisije ministarstva (ali ministar obrazovanja, po njoj posve neosnovano i protuhrvatski, traži dodatnu pozitivnu recenziju). Kak bi reko bend mog šogora, Skaramuži, ko tu koga...?

U osnovi svega --- mimo follow-the-money motiva --- krije se teško pitanje: što je to točno tradicija? Termin služi, naravno, "objema stranama" --- ali o njemu ne razmišljaju. Politički indijski site AntiBJP (= Bharatiya Janata Party) o tome misli i piše.

Marulićev sat

U drugoj od svoje dvije oporuke, sastavljenoj 4. srpnja 1521, Marko Marulić ostavlja svojoj sestri Biri, redovnici (koja nije mogla naslijediti nekretnine) srebrni sat. Sat mu je darovao biskup i hrvatski ban Petar Berislavić (poginuo 1520).

Sat u renesansnom Splitu --- a nije na zvoniku? Kako je taj sat mogao izgledati? Satovi su za nas nešto moderno --- nešto što baš ne povezujemo s renesansnim interijerima.



Evo jednog južnonjemačkog stolnog sata "sa skeletnim mehanizmom" --- ma što to značilo --- sredina 16. stoljeća ili ranije. Kutija i brojčanik od bronce, kazaljke i mehanizam od čelika, 4,1 x 6,4 cm. Danas u Metropolitan Museum of Art.

Veli povijest satova, kad su izmislili oprugu (umjesto utega) kao izvor energije, satovi su postali prijenosni To se dogodilo u ranom 15. stoljeću. U drugoj polovici 16. st, južna Njemačka (Nürnberg, Augsburg, München) bila je središte proizvodnje takvih naprava.

Marulićev je sat, dakle, mogao biti prijenosni.

Plivačice

Bili smo u nedjelju na Savi, kod bazena Mladost. Ove me tri dame uvijek razvesele.

Jezik i perspektiva

Čitao sam malo --- ili barem pokušavao čitati --- bugarske i rumunjske blogove. Fascinantno, iz dva razloga. Prvi je, naravno, problem jezika na internetu, i utjecaja koje odabir jezika ima na publiku / temu. I smještaj je tu važan --- pišući hrvatski na bloggeru, ja sam kamenčić negdje usred beskrajnog oceana; pišući hrvatski na blog.hr-u, barem sam jedan od kornatskih kamenčića. I onda na scenu stupa perspektiva. Pročitamo nešto ovakvo:

eeeeee haiduc! si eeeeeeeeee vestit! de allicia
Andriiiiiiiii Pooooooooooopa ceeeel voinic! ma apuca. am avut o saptamana seaca. m-am inscris intr-un concurs de public speaking. if anybody has tips, feel free to share, please. tema e cam tampitzica, dar ma descurc. am fumat mult, prea mult.nu am invatat nimic. azi, la romana, iarasi m-a facut profa sa ma simt k dracu si sa ma demoralizeze complet. nu ma pot mobiliza si ma cam iau de "prea buna". trist. singura. m-am cam obisnuit asa. dar plang mult. si nu-mi mai place sa ma trezesc cu okii umflati de la o noapte plina de nesomn. nu-mi mai place sa ies cu oricine are pe cineva. ma bucur pt toti care iubesc, mi-e sila de starea in care sunt. mi-e dor sa fiu rascolita de cateva cuvinte, de o privire sau un parfum...barbatesc...mi-e dor sa-mi pierd mintile. ah, la dracu'! tre sa imi vad d treburi nu sa mai visez dupa magari mov pe tavan.

I vrlo je lako zamisliti kako je nekome s bloggera kad nabasa na hrvatski blog. I jezično --- i sadržajno.

A kad onda krenete čitati bugarske blogove (koje još možemo i lakše razumjeti) --- ono što tu frapira jest sličnost tema.

Svijet u kojem nam je Amerika bliža od Rumunjske. A Rumunjskoj vice versa.

I još pedagoška pripomena: kako je danas lako naučiti neki jezik od izvornih govornika! Čak i ezoteričan! U njegovom pravom --- neprerađenom, a la wild --- stanju! Idi, čitaj blogove.

balkania

It ain't like in the cartoons at all

Michal Levy: Gle kak Coltrane gradi neboder u zraku.
Young Hae Chang: tekstualni crtići sa soundtrackom.

(Ima neka brza veza, za sve ljude zakon kruut...)

Hrvatski intelektualni horizont oko 1900.

Čitam dalje Benešića iz Rada JAZU. Piše o svome srednjoškolskom dopisivanju s kolegama Poljacima. Karakteristično ograničen --- i karakteristično hrabar (pa i lukav) dok priznaje tu ograničenost. Moraš biti dovoljno širokogrudan da bi pokazao da si ograničen.

Hrvatskih novina tada uopće nisam čitao, jer sam od najranije mladosti bolovao od anestezije prema politici. Moji pojmovi o Poljskoj bili su mutni, nejasni, ne zato, što ona tada nije postojala ni geografski ni politički, nego zato, što intelekt, odgojen samo čuvstvom, nije mogao pojmiti društvenih problema niti u sadašnjosti niti u prošlosti. Gledao sam na prošlost Poljske pod dojmom pisama svojih drugova: potresna propast velike države, koja je došla tako nenadano, da su ljudi bili pometeni kao od strašnog potresa. O društvenim pokretima nije tada nitko od moje generacije ni čuo --- Srbija je u tom pogledu bila naprednija, jer je bila slobodna --- a kod nas se započinjao u književnosti modernistički pokret i prvi pokušaji novog naziranja na svijet i na stvarnost pod Masarykovim utjecajem.

U našem gimnazijskom književnom društvu "Javor" nastala je pod utjecajem te nove književne atmosfere nedužna kriza i profesor-pokrovitelj počeo nam je nešto opsežno razglabati o dužnosti i poslušnosti, da nam je dojadilo. Povikao sam: "Na stvar! Govorite o stvari!" a stari pedagog izađe majestatično s naše sjednice. Ravnatelj me pozvao u svoj ured i dugo mi je, opširno, tutorskim glasom dokazivao, da se nalazim na krivom putu, da je komunizam besmisao, daleki ljudski ideal, da se protivi ljudskoj naravi, da su postojali pokušaji, kako bi se stvorila takva država, no ti su pokušaji propali. Stojao sam pred njim zapanjen. Nikada u životu nisam ni sanjao o komunizmu, nisam imao pojma, što je to društvo, što je kapital, bijeda, politika, a sada odjednom --- komunizam. Zašto? Zato, što sam pedagoškoj nemani rekao u našem autonomnom društvu, neka se drži predmeta. Što me se tada ticao socijalizam i problemi prošlosti, dok sam živio u potopu pisam iz Poljske.

(Rad JAZU 390, s. 559)

Ovo je bestidna reklama

Od sutra Zarez br. 150 na kioscima, u samoposluživanjima, u mesnicama i knjižarama!

A u njemu:

Izborna kampanja u Vatikanu The Onion 5

Lički srpski seljak između srpskog rasizma i hrvatskog neorasizma Andrea Dragojević 6

Internetski jezik Biserka Cvjetičanin 7

Razgovor s Milanom Kangrgom Rade Dragojević 8-9

Druga mladost Milana Kangrge Rade Dragojević 10

Programerska poezija Katarina Peović Vuković 11

Tolstoj, taoizam i apsurd Joško Žanić 13

Suvremena umjetnost. Priručnik za početnike (gotovo ironičan) Irina Grabovan 14

Uvod u kulturni menadžment Rudolf Bartsch 15

Izmješteni susret sa stvarnim Silva Kalčić 16

Mehanička reprodukcija stvarnosti Silva Kalčić 17

Natrag na frontu Stevan Vuković 18

Jednadžba slikarstva Ivica Župan 19

Usputno pitanje stila Nikica Klobučar 20

Intrige, konflikti i nepravde Zrinka Matić 29

Razgovor s Tonom Koopmanom Trpimir Matasović 30-31

Lakoća s pokrićem Trpimir Matasović 31

Razgovor s Ivanom Faktorom Suzana Marjanić 32-33

Lutkarstvo bez ograničenja Tajana Gašparović 34-35

Solženjicin i židovsko pitanje Jaroslav Pecnik 36-37

Trilogija zla i nade Grozdana Cvitan 38

Bog i samba Siniša Nikolić 39

Učenje je droga Steven Shaviro 40

WC u New Yorku Miroslav Nikolac 41

Krist, vino i voda Jurica Starešinčić 42

Čuda i čudesa Neven Jovanović 43

Dva AJME tjedna Željko Jerman 44-45

Animalisti u akciji Snježana Klopotan i Bernard Jan 46

Aktivizmom do etičkog tretiranja životinja Bernard Jan 46

TEMA BROJA: Zarez ? 150 slobodnim stilom

Ovisnost Grozdana Cvitan 22

Dnevnik nestajanja i trajanja Nataša Govedić 23

Pogled izbliza Silva Kalčić 24

Ćilim Katarina Luketić 25

Grupna terapija Trpimir Matasović 26

Budući biblijski osjećaji Zoran Roško 27

Prevođenje ? izazov i ples sa svezanim udovima Gioia-Ana Ulrich 28

Nano-istina za 12 kuna!

Lucić vs. Hektorović 1533.

Die 2 julij 1533.
Clarissimus dominus comes et provisor sedens in logia Dieda ad suum solitum iuris banchum pro iure dando auditis partibus, videlicet domino Petro Hectoreo ex una et domino Hanibale Lucio interveniente nomine domini Francisci Paladini in contraditorio iudicio super esecutione cuiusdam iudicatus magnificorum dominorum sindicorum sub die 7 augusti 1525, iterum sua magnificentia pro honestate et pro evitandis litibus et expensis partium statuit terminum domino Francisco Paladino dierum quindecim aptandi chloacham et fontam ita quod foetore in aliquo (?) non offendat domum suprascripti domini Petri iuxta formam ipsius judicatus in totum et per totum, et transacto dicto termino et non data esecutione per ipsum dominum Franciscum ipsi judicatui sua magnificencia dabit executionem quantum per clementissimos sindicos judicatum extat ut in ipsa iudicatura.
Franciscus Lapi notarius et coadiutor coasodavi (?) et subscripsi ac sigillo S. Marci munivi in fidem praemissis.

"Arhiv porodice Hektorović I-21, Historijski institut Jug. akademije u Dubrovniku"
prema: Cvito Fisković, "Ljetnikovac Hanibala Lucića u Hvaru", u: Baština starih hrvatskih pisaca, Split: Čakavski sabor, 1978, s. 215 (bilj. 113a)

U prepjevu s beskrajno zabavnog kancelarijskog latinskog:

Knez i providur hvarski zasjedao je u lođi Dijeda, na uobičajenom mjestu sudovanja. Saslušao je Petra Hektorovića (1487--13.3.1572.) s jedne strane, i Hanibala Lucića, kao zastupnika druge strane, tj. Frane Paladina. Ovaj nije proveo presudu od 7. kolovoza 1525 (osam godina ranije!); zato je morao, po ponovnoj presudi, u roku od 15 dana popraviti septičku jamu da smrad iz nje ne bi smetao Hektorovićevoj kući; ako to ne napravi, presudu će provesti izvršni organi.

Google veli da je Hektorovićeva biografija za internet znatno manje seksepilna od Lucićeve, tj. PH je na netu nema.

Hanibal Lucić, 14. travnja 1515, Split

Prošli sam tjedan bio u Zadru. Sjedio sam na tavanu Znanstvene knjižnice / Državnog arhiva (oni su vrata do vrata; a pogled na more --- melem za žabarske oči) i prevrtao "grizlicama" izjedene papire iz 16. stoljeća. Službeni dokumenti --- zapisnici parnica, javnih bilježnika. Na latinskom, dijelom na talijanskom. Prvo šokiran (svojim neznanjem --- tek sam tu i tamo koje slovce te notarske stenografije znao pročitati), onda malo manje. U svakom slučaju:

prudens Hannibal Lutius --- Hanibal Lucić (primijetite izraz poštovanja: "veleučeni") --- bio je die XIII Aprilis 1515 u Splitu. Imao je ostavinsku raspravu na kojoj je zastupao svoju majku Goju (Goia); ona je bila nasljednica neke Petronelle Petracha / Petrunjele Petrake; Lucićevoj mami drugi nasljednik nije platio sve što je trebao. Državni arhiv Zadar, zbirka Stari splitski arhiv, sv. 51 (kutija 39), sveščić 4/III, str. 52v, 53r.

Zašto je to važno? Zato što se o nekim kraćim, poslovnim putovima HL u Split "ne zna ništa". Zato što ime njegove majke nećete naći ni u enciklopedijama, ni u Leksikonu hrvatskih pisaca, ni u Hrvatskom biografskom leksikonu.

Oni navodnici iz predzadnje rečenice stoje zato što je vjerojatno netko negdje zabilježio kako se zove mama Hanibala Lucića. Ali gdje to piše, ne znamo ni ja ni enciklopedije, ni leksikoni. To je izgubljeno znanje.

Zašto je izgubljeno? Zato što za biografiju pisca nisu važni njegovi roditelji? Zato što za djelo nije važna biografija pisca?

(Ali možda je biografija pisca --- svaka biografija --- važna za nešto drugo?)

Zašto ja o tome pišem? Da podijelim znanje. I da vam između redaka natuknem kako se u "Starom splitskom arhivu" krije trag --- fosilizirani ostatak --- čitavog jednog minijaturnog univerzuma, starog 500-600 godina. Podjednako zaboravljenog kao ime mame Hanibala Lucića.

Radio Homer Đemajil

Moje dvije vjerne čitateljice (Dada i Ane) već znaju da se tako zove novi nastavak nogofilološke kolumne u Zarezu. Jedan je bonus track priložio isti Julije Benešić:

26. XI. (1938) Naručio sam iz Zagreba gramofonske ploče narodnih napjeva i pjesama i odlučio to odstupiti ovdješnjem [tj. varšavskom] radiju u ime propagande. Ploče su stigle, major Bogusławski mi je posudio svoj gramofon i namjestio sam ploče pod iglu. Bože! Te strahote! Nešto tako strašno, tako divlje i barbarsko, kao što su pjesme s Krka uz pratnju sopila, ne može se ni na Borneu zamisliti. To bi bilo nešto za Malinowskoga. Prave ljudožderske i praslavenske pjesme, urlik i zapomaganje. Guslarova "Kosovka djevojka" nije nimalo ljupkija. I tako sve ploče sve do makedonskog urlikanja. Pozvao sam profesora Szobera i Słonskoga, da to čuju, jer sam mislio da oni imaju smisla za antropologiju i slične deliciozne ekstravaganciije. Šutjeli su. Bogusławski je šutio, a kad sam navio pred Dalmatincem Grgom Zlatoperom, pobjegao je glavom bezobzirce. Addio, Mare!
(...)

Zaključujem da su 70 godina nakon ovog zapisa world music i avangarda i jazz i rock (i ... --- upiši po želji) itekako ostavili utjecaja na našim ušima.

Mačji jezik

Dva odlomka Julija Benešića:

Pismo iz Varšave
(...)
Pred jednom trgovinom živežnih namirnica stoji mačka. Hoće da uđe i čeka, da joj netko otvori vrata. Pepeljasta i bijela mačka s blijedo-ružičastom njuškicom. Zapitao sam ju mačjim jezikom, koji je dobro razumio moj pokojni mačak Reno: "Faufina fefa fauca fona, efina mauca moona go?" A ona me pogleda i zamaukne baš kao i naše mačke i zamoli, da joj otvorim vrata: "Gauzine gene fozine fauca no!" I nisam joj otvorio vrata. Jer, što se mene tiču varšavske mačke, uopće sve skupa poljske mačke? Nisam zato došao ovamo. No ipak me je razumjela. To mi je zadovoljština.
(...)

Obzor br. 69, 24. III. 1930. (preneseno u Radu JAZU 490, v. dolje).

16. III. (1938) Veselim se na misao, da ću za 14 dana već početi da se spremam na put u Zagreb. Volio bih, da se ovamo više i ne vraćam. To ćemo vidjeti u Beogradu.
Sada još imam da prepišem na mašini komentar narodnim pjesmama, pa sam gotov za put. Mačka se dere: mjau! --- jer hoće da se s njom zabavljam. A ja joj velim: Köcöle, eres möres, kikele fü! I onda je mirna. To je, kao što sam konstatirao, stari galski jezik! A mačak je iz Sijama!

Julije Benešić, "Osam godina u Varšavi", u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 390, Zagreb 1981, s. 524.