Hanibal Lucić, 14. travnja 1515, Split

Prošli sam tjedan bio u Zadru. Sjedio sam na tavanu Znanstvene knjižnice / Državnog arhiva (oni su vrata do vrata; a pogled na more --- melem za žabarske oči) i prevrtao "grizlicama" izjedene papire iz 16. stoljeća. Službeni dokumenti --- zapisnici parnica, javnih bilježnika. Na latinskom, dijelom na talijanskom. Prvo šokiran (svojim neznanjem --- tek sam tu i tamo koje slovce te notarske stenografije znao pročitati), onda malo manje. U svakom slučaju:

prudens Hannibal Lutius --- Hanibal Lucić (primijetite izraz poštovanja: "veleučeni") --- bio je die XIII Aprilis 1515 u Splitu. Imao je ostavinsku raspravu na kojoj je zastupao svoju majku Goju (Goia); ona je bila nasljednica neke Petronelle Petracha / Petrunjele Petrake; Lucićevoj mami drugi nasljednik nije platio sve što je trebao. Državni arhiv Zadar, zbirka Stari splitski arhiv, sv. 51 (kutija 39), sveščić 4/III, str. 52v, 53r.

Zašto je to važno? Zato što se o nekim kraćim, poslovnim putovima HL u Split "ne zna ništa". Zato što ime njegove majke nećete naći ni u enciklopedijama, ni u Leksikonu hrvatskih pisaca, ni u Hrvatskom biografskom leksikonu.

Oni navodnici iz predzadnje rečenice stoje zato što je vjerojatno netko negdje zabilježio kako se zove mama Hanibala Lucića. Ali gdje to piše, ne znamo ni ja ni enciklopedije, ni leksikoni. To je izgubljeno znanje.

Zašto je izgubljeno? Zato što za biografiju pisca nisu važni njegovi roditelji? Zato što za djelo nije važna biografija pisca?

(Ali možda je biografija pisca --- svaka biografija --- važna za nešto drugo?)

Zašto ja o tome pišem? Da podijelim znanje. I da vam između redaka natuknem kako se u "Starom splitskom arhivu" krije trag --- fosilizirani ostatak --- čitavog jednog minijaturnog univerzuma, starog 500-600 godina. Podjednako zaboravljenog kao ime mame Hanibala Lucića.