Marulić vlasnik Petronijeva kodeksa

Moj prijatelj Bratislav Lučin objavio je danas u Vijencu, novinama koje inače ne čitam, malu znanstvenu senzaciju.

Priča ide ovako: evropska kultura poznaje rimskog pisca Petronija, autora Satirikona, najviše iz rukopisa zvanog Codex Traguriensis: nađen je, naime, u Trogiru, u knjižnici obitelji Cipiko (oko 1653). U tu je rukopisnu knjigu nepoznat netko u ranom 15. stoljeću (vjerojatno 1423--25 u Firenci) prepisao najduži danas poznati fragment Petronijeva škakljivog, satiričnog i eksplicitno erotskog romana --- taj je fragment tzv. Večera kod Trimalhiona (Cena Trimalchionis).

No, osim Petronija, u kodeksu ima raznih drugih tekstova. Nisu svi prepisani istovremeno, nije ih sve prepisivao isti čovjek.

Neke od tih tekstova prepisivao je Marko Marulić (znamo to po rukopisu, jer nam je njegov rukopis dobro poznat i potvrđen).


(Ovdje je jedno moderno izdanje pjesme koju je Marulić prepisao.)

Na drugim je mjestima MM zapisivao rubne bilješke uz ranije tekstove --- pa i uz Petronija, iako ne uz samu Cena Trimalchionis.

Braco Lučin zaključuje: "trogirski je kodeks Marulićevo vlasništvo. Onaj tko strpljivo upisuje rubne opaske, studira varijante, unosi objašnjenja i nadopune, nadopisuje na prazne stranice tekst autora do kojeg mu je očito osobito stalo (...) --- onaj tko tako postupa nipošto nije slučajan, usputan korisnik kodeksa, nego njegov pravi, trajni posjednik" (istakla nogafilologa). I još dodaje, delikatno, kako je taj kodeks "dio [Marulićeva] vlastitoga kulturnog identiteta".

MM se tako pokazuje ne samo kao početak hrvatske književnosti, ne samo kao prvi hrvatski autor bestselera (pobožnih!), nego i kao prvi hrv. filolog --- i čitalac Petronija.