Mačji jezik

Dva odlomka Julija Benešića:

Pismo iz Varšave
(...)
Pred jednom trgovinom živežnih namirnica stoji mačka. Hoće da uđe i čeka, da joj netko otvori vrata. Pepeljasta i bijela mačka s blijedo-ružičastom njuškicom. Zapitao sam ju mačjim jezikom, koji je dobro razumio moj pokojni mačak Reno: "Faufina fefa fauca fona, efina mauca moona go?" A ona me pogleda i zamaukne baš kao i naše mačke i zamoli, da joj otvorim vrata: "Gauzine gene fozine fauca no!" I nisam joj otvorio vrata. Jer, što se mene tiču varšavske mačke, uopće sve skupa poljske mačke? Nisam zato došao ovamo. No ipak me je razumjela. To mi je zadovoljština.
(...)

Obzor br. 69, 24. III. 1930. (preneseno u Radu JAZU 490, v. dolje).

16. III. (1938) Veselim se na misao, da ću za 14 dana već početi da se spremam na put u Zagreb. Volio bih, da se ovamo više i ne vraćam. To ćemo vidjeti u Beogradu.
Sada još imam da prepišem na mašini komentar narodnim pjesmama, pa sam gotov za put. Mačka se dere: mjau! --- jer hoće da se s njom zabavljam. A ja joj velim: Köcöle, eres möres, kikele fü! I onda je mirna. To je, kao što sam konstatirao, stari galski jezik! A mačak je iz Sijama!

Julije Benešić, "Osam godina u Varšavi", u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 390, Zagreb 1981, s. 524.