Dinamički sjaj. Zidni mozaici u Eufrazijevoj bazilici u Poreču

Nova knjiga:

Ann Terry and Henry Maguire, Dynamic Splendor. The Wall Mosaics in the Cathedral of Eufrasius at Porec. University Park: Penn State University Press, 2007. Pp. 416; ills. 301. ISBN 978-0-271-02873-6. $95.00.

Reviewed by Benjamin Anderson, Bryn Mawr College. (Da, da, BMCR ima blog!)

Ostale recenzije i bibliografski podaci o knjizi mogu se naći u obliku liste na WorldCat.

Primjerak knjige postoji i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. NSK Zagreb knjigu nema.

Digitalizirana zagrebačka baština

Nova usluga Knjižnica grada Zagreba.

Digitalizirana zagrebačka baština okuplja na mrežnom mjestu Knjižnica grada Zagreba digitalne reprodukcije vrijedne i rijetke građe pohranjene u zbirkama i odjelima Gradske knjižnice.

Poveznica: [X].

Tužno

Kao dugogodišnji čitalac Novog lista, ovime sam jako ražalošćen:

— Novinari Marinko Čulić i Viktor Ivančić primljeni su, kao kolumnisti, u stalni radni odnos u riječkome Novom listu od 16. kolovoza prošle godine, i to na traženje uredništva lista i tadašnje uprave poduzeća.

— Prema dogovoru s uredništvom i upravom, trebali su pisati za Novi list, te kasnije i za planirani tjednik, kada ovaj bude pokrenut. Zapošljavanja su, kao "velika novinarska pojačanja", slavodobitno objavljena na stranicama Novog lista.

— Glavni urednik Novog lista Goran Kukić, te izvršna urednica Nela Vlašić dogovorili su s Viktorom Ivančićem kolumnu koja će se objavljivati svakog ponedjeljka, a trebala je startati od 1. rujna prošle godine. Tri dana uoči objavljivanja prve kolumne, međutim, dojavljeno mu je da se "pisanje stornira do daljnjega" — kako za njega, tako i za kolegu Marinka Čulića — i to po nalogu novoga većinskog vlasnika Novog lista.

— Većinski vlasnik Novog lista zove se Robert Ježić, u svom posjedu ima tvrtke Dioki i Dina, koje se ne bave novinskim izdavaštvom, i dugogodišnji je član HDZ-a.

— "Storniranje do daljnjega" potrajalo je nekoliko mjeseci, da bi u prosincu prošle godine novopostavljena direktorica poduzeća Nataša Mijačika zatražila od Marinka Čulića i Viktora Ivančića da pristanu na sporazumni raskid ugovora o radu. Pod ponuđenim okolnostima, oni na to nisu pristali.

— Uslijedilo je maltretiranje, pozivanje u Rijeku na izmišljene "poslovne dogovore" svakih nekoliko dana, i to u vrijeme Božića i Nove godine.

— Naposljetku, na sastanku održanom 29. prosinca, glavni urednik Novog lista naručio je od Marinka Čulića i Viktora Ivančića tekstove, s obećanjem da će oni biti objavljeni 5. siječnja. U novogodišnjem broju Novog lista objavljena je i anketa o "događaju godine" po izboru "15 prvih pera Novog lista", a među tih "15 prvih pera" uvršteni su Marinko Čulić i Viktor Ivančić.

— Poslani tekstovi 5. siječnja nisu objavljeni u Novom listu, također uz obrazloženje da su "stornirani do daljnjega", i to po nalogu uprave i većinskog vlasnika.

— Dva tjedna kasnije, glavni urednik Goran Kukić obavijestio je Marinka Čulića i Viktora Ivančića da se sastao s većinskim vlasnikom Robertom Ježićem, te da se ovaj kategorično protivi objavljivanju njihovih tekstova, čemu se on - premda je po funkciji odgovoran za uređivačku politiku lista — nije u stanju suprotstaviti.

Izvor: H-Alter, "Storniranje do daljnjega", 29.01.2009.

Ima toga tamo još.

Vrlo, vrlo žalosno.

Što ćemo sad čitati?

Nastavak

Altera pars: Novi list od subote, 31. siječnja (i u slobodno dostupnom internetskom izdanju) objavljuje niz tekstova o situaciji Ivančića i Čulića, uključujući i odgovor glavnog urednika NL. Nema, međutim, spominjanja kronologije koju sam prenio gore; nema izjave Roberta Ježića; bit spora opisana je ovako:

Nikoga ne plaćamo da ne bi radio. To se odnosi i na dvojicu kolega – Ivančića i Čulića – koji su trebali biti autori u planiranom političkom tjedniku. S obzirom na to da je taj projekt prolongiran, Uprava ih je zamolila za redefiniciju njihovog radnog statusa uz obećanje da na njih računa u trenutku pokretanja političkog tjednika. Nije bilo govora o otkazima, nije bilo prijetnji ni ucjena, nije bilo cenzure.

Goran Kukić, glavni urednik Novog lista, "Ne ucjenjujemo i ne prijetimo otkazima"

Najpovoljnije moguće tumačenje u korist Novog lista bilo bi da se Ivančiću i Čuliću nije dalo raditi — ili da nisu htjeli pristati na nove ugovore s nižim honorarima. Ali, ako je tako, zašto bi dvojica novinara izlazila u javnost sa svojom pričom? Zašto bi riskirali da ih se vrlo lako raskrinka kao lijenčine i pohlepnike? I zašto NL ne spominje planirane kolumne u dnevnom izdanju i ne osvrće se na kronologiju?

Ovakva reakcija onome tko zna i drugu stranu izgleda u najmanju ruku jednostrano.

Ukradena pjesma, još jedna

Po uzdasima se dan poznaje

Uzdah kontrolora dok vadim pokaz.
Uzdah prodavačice dok nemam sitnog.
Uzdah djeteta na ulaznim vratima vrtića.
Uzdah prijatelja dok pričam.
Uzdah prijateljice dok šutim.
Uzdah ljudi kojima nešto dajem.
Dodajem što? Papir neki valjda.
Uzdah povrća dok ga režu za juhu.
Uzdah metle na pločicama wc-a.
Uzdah zraka dok ga remetim.
I uzdah mira što ne.

Izvor: Evelina Rudan, Pristojne ptice, Zagreb: V. B. Z., 2008.



(Reklamne tekstove bolje da zanemarimo.)

Enciklopedija

Enciklopedija stvari koje ne znamo o hrvatskoj književnosti.

Da se razumijemo — nema podatke, samo pitanja.

Filip Vezdin i Google Book Search

Jedno od djela slavnog autora prve gramatike sanskrta, Paulina a Sancto Bartholomaeo (Filipa Vezdina), Paulinus a Sancto Bartholomaeo. 1804. Vyàcarana seu Locupletissima samscrdamicae linguae institutio in usum fidei praeconum in India orientali et virorum litteratorum in Europa. Romae: typis S. Congreg de propag. fide, slobodno je dostupno putem Google Book Search usluge.

Vyàcarana seu Locupletissima samscrdamicae linguae institutio in usum fidei praeconum in India orientali et virorum litteratorum in Europa By Paulinus, Paulinus a Sancto Bartholomaeo:

Kašićev Rituale Romanum na Google Book Search

U potpunosti dostupno izdanje iz 1640 (Katolička crkva. 1640. Rituale romanum Urbani VIII Pont. max. iussu editum illyrica lingua. Romae: Ex typographia Sac. Congreg. de Propag. Fide).

Ritvale romanvm, Vrbani viii. pont. max. ivssv editvm illyrica lingva By Catholic Church.



Ima i nešto latinskoga teksta unutra.

Alineja

Ovaj se znak zove alineja (lat. alinea), ili pilcrow. Ovako je nastao:



Usp. članak na engleskoj Wikipediji.

Parce mihi Domine, quia Histrianus sum?

Vidjeh danas u novinama, i istina je.

Što je Domus Bonus?

Domus BonusIQStandardi



Domus Bonus - Istrian Quality Apartments

- jamstvo kvalitete smještaja

Apartmani s certifikatom Domus bonus – Istarska kvaliteta predstavljaju smještajne jedinice u domaćinstvu građana koji udovoljavaju posebno zadanim kriterijma.

Programom Turističke zajednice Istarske županije, lokalnih turističkih zajednica te Istarske razvojne agencije (IDA) određeni su standardi kvalitetnog privatnog turističkog smještaja, a objektima koji ispunjavaju uvjete dodjeljuje se oznaka kvalitete DOMUS BONUS.

Za kvalitetu smještaja koja se nudi u objektima s oznakom Domus bonus jamči Turistička zajednica Istarske županije.


» Standardi DOMUS BONUS

Izvor: Istra.hr. (Provjereno 14. siječnja 2009.)

Bit ću dobronamjeran i smatrati da je "domus" genitiv poznate imenice domus -us f. (da, da, f.!), pa da sve znači nešto kao "valjanost (ili bonus) doma".

U suprotnom ću se morati sjetiti one pričice o vinus bonus.

Ažurirano

"'Domus Bonus' (the grammar mistake has been made on purpose when read in Latin)" — vele na stranicama grada Biograda na Moru. Greška je bila namjerna. (Nakon epileptičnog napadaja:) da, radi se zapravo o turističkozajedničkom doprinosu poetskoj funkciji jezika. How yes no!

Greška je bila namjerna

ACT V
(A short time later, in the House of Cleophatra. A drinking party is in progress with Philia, Rip, and Demonius, sitting close together on a couch. There is a lot of laughing, with Philia trying to avoid Demonius’ advances while getting closer to Rip. Nidia and Uantia sneak in on either side and try to get the attention of both of the men)
NIDIA: Sum pulchra!
Ita vero, pulchra!
“Pulchra” est unica res faciam!

UANTIA: Innocens!
Ita vero, innocens!
Similis sum somnio tam vero!

NIDIA & UANTIA: Nonne, verecundus est?
aut coquere, scribere, legere
nobis est!

Sed pulchrae sumus
Tam pulcherrimae sumus
“Pulchra” est unica res
quam offerre possumus!
(Demonius and Rip try to shove them away, but they continue)
Nunc Venus domata est!
Helen et suae mille naves
verecundo mortuae sunt!!

Et sumus laetae,
Laetae, sumus pulchrae
Unum rem laetitia facit!
donum est nobis patri filioque!

(Rip and Demonius look at each other like they’re going to hurl rockets..
PEDISEQUA: (to the girls) exite, exite! Haec est domus bonus, non vobis.

(Enter Arterioschlerosa and her slave Puella Paula, Sanguisuga, and Hirudo. Unseen by the partiers, they
comment on the scene, as she espies Demonius making a fool of himself.)
ARTERIOSCHLEROSA: Meus vir adest? Monstrum!! Et filius meus? aihime!! (she bonks
Puella Paula on the head in her rage.)

PUELLA PAULA: Aihime, Domina. Nihil feci!

SANGUISUGA: Convivia optima est! (wistfully, wishing he were in on it).

ARTERIOSCHLEROSA: Et pecuniam meam rapuit?

HIRUDO: Viginti minae!

ARTERIOSCHLEROSA: Ladrunculum damnatum!! (slams Puella Paula in the back.)

PUELLA PAULA: VAI!!!! Cur tu me pulsas sic?

ARTERIOSCHLEROSA: Tace, stulta!

SANGUISUGA: Puellam istam emit. (pointing out Philia).

HIRUDO: Unum annum reditus!

ARTERIOSCHLEROSA: Reditus! Viginti minae. Patrimonium est! (kicks Puella Paula in the bottom.)

Izvor ove držićevštine: theaterwords.

Metafore za zbirku tekstova

Metafore za zbirku računalno čitljivih tekstova:

* knjižnica: međusobno nepovezane, ili povezane preko kataloga / "kontroliranog vokabulara" ključnih riječi; knjižničari, s posebnim zadacima, vs. korisnici
* arhiv: kako se razlikuje od knjižnice? sadrži i dokumente koji nisu knjige, npr. natpise, isprave? sadrži nešto što više nije aktualno?
* zbirka: sve — od dječjeg sakupljanja, preko kolekcionarstva, do alata za znanstveni rad
* korpus: pseudolingvistički termin, "uzorak jezične porabe"
* baza podataka / tekstova: *nije* sastavljena od knjiga, knjige su rastavljene na "podatke".


Ovdje je umjesno sjetiti se svih onih starih knjiga koje se zovu "šuma" (silvae), "tijelo" (corpus), "vrt", "cvijetnjak", "gazofilacij", "teatar" (pamćenje kao zgrada), "orbis", "ogledalo" (speculum) — "panorama"... ali i "drvo" (arbor). Pazi metafore: "poznato" je put do nepoznatog, ali istovremeno određuje i kako ćemo se time nepoznatim koristiti.



Pretraživanje nasuprot čitanju. Traženje nasuprot prelistavanju (browse vs. search). Što se može iz zbirke iznijeti? Što joj se može dodati? Možemo li viriti preko tuđeg ramena? Možemo li na kavi razgovarati s kolegama?

(Moram napisati jedno izlaganje.)

Zbirka: rkeohane.

Printer, printer, rajo!

Tehnička bilješka.

Firma nabavila printere: HP Laserjet P1005. Ispostavlja se da taj model baš nije prijatelj Ubuntu Gutsyju (koji je na kompjuteru kojeg bih htio povezati s printerom): na unaprijed zadane postavke, alias default, ne računajte.

Kao i sve u vezi s Linuxom, internet pomaže (mreža vrti gdje burgija neće): ljudi su taj problem već imali i ljubazno ga riješili. OK, tamo je skript, terminal radi itd.

Daljnji problem. Kako Linux podržava ekscentrike, kompjuter kojeg treba povezati nema Gnome nego XFCE kao "radni okoliš" (alias desktop environment; mislite li da XFCE ima stranicu na hrvatskoj Wikipediji, varate se — ovo je note to self, dakako). XFCE, koji mi inače paše, ima "prilično loš" sustav za konfiguraciju printera; u mom slučaju to znači da se postavke za HP Laserjet P1005 ne mogu učitati (mada su prepoznate).

Ništa, pokrenemo onda gnome-cups-manager, Gnomeov sustav za upravljanje printerima i njihovo podešavanje.

I stvar radi.

Dakle, na ovom satu smo naučili:

1. HP Laserjet P1005 ne radi po unaprijed zadanim postavkama na Ubuntu Gutsyju.
2. Postoji za to skript.
3. XFCE ne može učitati postavke tog skripta.
4. gnome-cups-manager može.

Vrijeme? Oko 15 minuta...

Kristijada 1670

Prvo je izdanje Palmotićeve Kristijade (Rim, 1670), postumno objavljeno zaslugom Stjepana Gradića, potpuno dostupno (čak i za nas iz Hrvatske) putem Google Book Search usluge.

Christiade to' iest xivot i diela Isukarstova [a poem based on that by M.G. Vida. Ed. by Gior Palmotich]. By Gior [trebalo bi Junius] Palmotich, Marco Girolamo Vida: ""

Mada je Kristijada na hrvatskom, ima popratne tekstove na latinskom: Džore Palmotića (Junijeva brata, 1606--1675) posvetno pismo kardinalu Franciscu Barberiniju i Gradićevu biografiju Palmotića.


Posvetno pismo Džore Palmotića.


Životopis Junija Palmotića iz pera Stjepana Gradića.

Latina et Graeca, n. s. 13 (2008)

Sadržaj novog broja hrvatskog časopisa za antičke studije i klasičnu filologiju Latina et Graeca (br. 13, 2008) možete vidjeti putem bibliografskog servisa Bibsonomy (oznaka: lg2008-13).

Naslove članaka možete preuzeti i sa stranica Hrvatskog društva klasičnih filologa, ovdje: [X].

Tata piše sinu

Ignjat Alojzije Brlić (1795‒1855) piše sinu Andriji Torkvatu (1826‒1868); Brod, 22 listopada 1837,

U Vinkovce. Brodii. XI Calend. Novembris 1837. NB idest 22a 8bris


Charissime filiole!

Mihi quidem debeo gratulari quod latinas literas ad me mittas, sed dolendum, quod eas tam eronee (sic) scribas. Itaque tibi plus attentionis commendo tum in ordinatione tuarum literarum, tum in syntaxi etc. prosertim (sic) in significationibus verborum, eapropter grammaticam et lexicon pro manibus habes.

Inter caetera dicis, in prima mihi sine loco et dato missa epistola, "quemlibet vestrum in scholam scriptoriam ire debere", loco schola scriptoria; quaere quidnam in lexico Schönschreibe-Kunst significet. ― Porro dicis: "In artem delineandi musicamque quilibet ire potest", quaere, qualis expressio hic adhibenda fuisset quia ista pessime sonat, et quidem infra omnem pessimi hungarici studiosi. ― Ita postulas "tuam horam", aspice in lexico quidnam hora significet, et quomodo die Uhr latine vocetur. ― In ambis literis mihi scribis: "salve Patrem Paschalem" etc. etc. Ex lexico edoceberis quidnam salve significet. Quomodo latine dicatur grüssen inspice lexicon.

Scholam graphidis cum meo annutu non frequentabis, sed tamen si vis, liceat tibi, at cum modo pro ista arte necessaria instrumenta non habeam, tardius tibi illa mittam. Satage ut quo saepissime ad scholam caligraphicam venias, nam pessimam scripturam habes.

Ut musicae studeas semper opto, et quidem ut vocalem omnibus caeteris musicis praeferras (sic); cupio, et ni fallor, primum quod in publica schola es percepturus, erit musica vocalis, id est Gesang; hoc fundamentum est totius musices! Percipe ergo et studeas hoc volo et amo; sed tamen nolo ut grammaticam propter quam ibi existis, ― aliis proferras (sic), et negligas. Tuum primum et capitale negotium est frequentatio gymnasii, et studium praescriptarum in gymnasio materiarum. Si tempus et otium habes, studeas et caeteris omnibus, ego non ero contrarius. Sed ne praeferras alia dulcia, necessariis et officiosis.

Mihi plurimum salutabis admodum rever-dos dominos Cathechetam et tuum Professorem, etiam tuum Patrem familias apud quem vesceris, et ejus dominam, mea et matris ex parte.

Scholam musices tibi mitto. Invenies etiam pro Müller ibidem duo folia Charto pro Cottis, trade eidem illa. Responsum Dno. Popovich adjacens dabis.

Quid pro instructione in Musica solvendum fuerit, A. R. Dnus. Cathecheta, meus singularis amicus pro me solvet, cui omnia restituam.

Percipe tuas res bene, ut mihi studium gaudio sit, vale.

Tuus pater

P. S. Unum kalendarium dabis a. r. Dno. Cathecheta (sic), unum clarissimo Dno. tuo Professori, unum Dno. Directori Acxich, residuum pro te servare poteris.

Plurimam salutem tibi dicit Mater, fratres cum sororibus.

Horologium tibi destinatum necdum Posega venit, dum autem venerit, si promeritus fueris, tibi mittam, sed NB si promeritus fueris, nam, si male te gesseris, non illud accipies, ergo praestolabimur primam classificationem.

Izvor: Ignjat Alojzije Brlić. Latinsko pismo sinu Andriji Torkvatu (Brod, 22 Oct 1837), versio electronica.

Big in Bulgaria

Evo nas na bugarskim novinskim naslovnicama: Външният дълг на Хърватия достига 93% от БВП.

Blago si ga nama.

Stop the press: upravo su (u 12:10) promijenili naslov: Хърватия очаква до 3% ръст за 2009 г. Wow! Tko bi doli, gor ustaje.

U tekstu, ipak, još stoji ovako: Външният дълг на страната се очаква да се увеличи до 93% от БВП спрямо 89% миналата година, равняващ се на общо 36 млрд. евро.

Nije g+++, nego se pas p+++.

Ugoda povijesti 1989.

Dumézila kod nas nije nitko preveo. Razlog je tome prvenstveno odbijanje ozbiljnjih naših povjesničara [...] krivica međutim nije samo na njima: od rata naovamo kod nas se, za sve osim za povjesničare, život odvija kao da je povijest počela nedavno; tako ni zanimanja publike za daleka vremena nije molo biti. Naši su povjesničari izvanredno ozbiljni znanstvenici; ali oni malo polažu na ugodu pričanja i na zanimljivost teksta. Kao i svim malim narodima, i nama je prošlost, naša prošlost, previše dragocjena jer je previše rijetka da bi je bilo dopušteno kritizirati; tek kad mali narod prevlada svoju autarhičnost suvremene kulture, prevladat će i svoj čuvarni odnos prema povijesti. Kod nas se još uvijek vjeruje da je povijest jedina: tek kad pluralizam suvremenih interesa bude čvrsto ukorijenjen u svijesti Jugoslavena, povijest će dobiti svoj pravi, kritički i pluralistički zamah. Kao što i jezik vide kao normu, naši intelektualci i povijest vide kao normu; usprkos svim naprecima, upravo u toj vrsti povijesti znanost daleko kaska za rezultatima koje je u proučavanju naše mitologije postigao Natko Nodilo u svojoj "Staroj vjeri Srba i Hrvata". [...]

Različit interes objašnjava i odsutnost tzv. nove povijesti, pa tako i povijesti mentaliteta iz naših biblioteka. Narodu kojem je važno da uspostavi svoje res gestae, jezik i vjerovanja malo znače.


Nenad Ivić, "Pogovor: Pričanje povijesti", u Ginzburg, Carlo. 1989. Sir i crvi. Kozmos jednog mlinara iz 16. stoljeća. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske. s. 235--236.

Pjesmica u albanskom rječniku

Dalmatinac iz Osora imenom Matej Dudesić (Matthaeus Dudesius) napisao je popratnu pjesmicu za: Bianchi, Francesco, i Giuseppe Luna. Dictionarium latino epiroticum: vna cum nonnullis vsitatioribus loquendi formulis. Romae: Apud Iosephum Lunam, 1635. Radi se o jednom latinsko-albanskom rječniku. (Postoji Titusovo izdanje, i PDF Michiela de Vaana, iz svibnja 2004.)

Pjesmica se nalazi ovdje. Nešto ne štima s metrikom u predzadnjem stihu.

Također i na Google Book Search:


Franciscus Blanchus. Dictionarium latino epiroticum una cum nonnullis usitatioribus loquendi formulis.

Matej Dudesić spominje se kao (odsutni) sudionik zadarske sinode 1663, gotovo trideset godina nakon pjesmice. V. Zvjezdan Strika. Imena sudionika zadarskih sinoda 1663. i 1680. godine. Croatica Christiana Periodica, (57):81--92,2006. (i na bibsonomy).

Čisti detektivski posao.

Anth. Gr. 11, 420: dlake

ΦΙΛΩΝΟΣ (11.420)

Αἱ τρίχες, ἢν σιγᾷς, εἰσὶ φρένες· ἢν δὲ λαλήσῃς,
ὡς αἱ τῆς ἥβης οὐ φρένες, ἀλλὰ τρίχες.

Filon (11, 420)

Svaka je dlaka brade, dok šutiš, znak misli; a kad progovoriš,
ko u mlađarije: nisu to misli, već puke dlake.

U močvari znanosti

Upravo se podsjećam zašto ne volim znanost o književnosti. Kao što sam se nedavno podsjetio zašto ne volim povijest. Ima neke veze s blagdanima: previše kolača nije dobro, previše mesa nije dobro, previše salame nije dobro. Suprotan učinak.

I to je ono u čemu bismo mi trebali biti "konkurentni", to brdo članaka koje čitam po (anglofonim) znanstveno-humanističkim bazama. Ne sviđaju mi se. Znam, oni su grund, humus iz kojeg niče ono najbolje (tu i tamo, istini za volju, ponešto i zablista). Ali ne sviđaju mi se.

Zašto reći jednostavno kad možemo govoriti komplicirano?

Numinozno

O nekome imaš jednu predodžbu (i svoje fantazije, dobrim dijelom). Onda jedna-dvije riječi pretvore tog nekoga u sasvim nešto drugo: nešto divlje, drugačije, nešto što izaziva nelagodu. Nepredvidivost.

Prosopografija

Razmišljanje naglas.

Prosopografija je istraživanje "povijesti skupina ljudi", prvo izdvajanje, potom analiziranje nizova osoba koje dijele određene političke ili društvene karakteristike; potraga za informacijama specifičnima za pojedince, i za konstantama i varijablama unutar čitavih skupina.

Jednostavnije: prosopografija je, prvo, priređivanje popisa osoba i njihovih svojstava — potom pretraživanje toga popisa na različite načine.

Jedan je biografski leksikon, recimo, građa za prosopografiju.

Ono o čemu se ovdje razmišlja jest: kako da izgleda digitalna prosopografija? Mora pokazivati "konstante i varijable" s jedne strane, te "niz osoba" s druge. Jedno i drugo ponegdje se siječe.

Na primjer: skupina "hrvatskih latinista". Izvadimo ih iz, na primjer, Leksikona hrvatskih pisaca. Poredamo ih abecednim redom po prezimenu, ili kronološki, ili po žanrovima. Istražujemo njihov društveni status (i njegove eventualne fluktuacije); njihovu geografsku "distribuciju" (gdje su sve bili, u odnosu na kada).

Drugi primjer: skupina "ljudi povezanih s Markom Marulićem".

Primjeri stvari koje već postoje: PASE (Prosopography of Anglo-Saxon England, baza podataka koja uključuje sve zabilježene stanovnike Engleske od kasnog šestog do konca jedanaestog stoljeća). — Ili Prosopografski portal na Koledžu Linacre, Oxford.

19. prosinca

Na balkonu gori svijeća.

Anth. Gr: Lukilije

ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ 11.391

Μῦν Ἀσκληπιάδης ὁ φιλάργυρος εἶδεν ἐν οἴκῳ
καὶ “Τί ποιεῖς,” φησίν, “φίλτατε μῦ, παρ' ἐμοί;”
ἡδὺ δ' ὁ μῦς γελάσας “Μηδέν, φίλε,” φησί, “φοβηθῇς·
οὐχὶ τροφῆς παρὰ σοὶ χρῄζομεν, ἀλλὰ μονῆς.”

Lukilije (11, 391)

Miša je škrti Asklepijad ugledao u svojoj kući,
pa reče: "Što ćeš, o štovani mišu, kod mene ti?"
A miš se nasmijao slatko: "Ništa se ne boj, rista:
nisam došao amo na hranu, nego na stan."

Vertit Grotius

Murem Asclepiades cum conspexisset avarus,
Quid facis ah nostrae, dixit, amice, domi?
Cui mus, Parce metu, respondit dulce renidens,
Heic ego non victum quaero, sed hospitium.

Orion iznad Nemruta

NASA: astronomska slika dana.



Autor slike: Tunç Tezel.

Ispred Oriona: četrdeset kilometara sjeverno od Kahte (Turska) nalazi se planina Nemrut (Nemrud Daği), a na njoj ostaci golemih kipova starih preko dvije tisuće godina. Ti su kipovi — nekoć visine preko 10 metara — prikazivali lavove, orlove, antičke bogove i kralja Antioha I Božanskoga (Theos), vladara Komagene (86–38 p. n. e). Blizu sredine slike: Zeusova glava; kraljeva je glava druga najbliža horizontu.

Slika je snimljena prije tri mjeseca; u daljini je zviježđe Orion. Crvena mrlja pod Orionovim pojasom je Orionova maglica, a sjajna zvijezda s lijeve strane je Sirius. Daleko nalijevo obzor se crveni: sunce će izaći.

Historiae Musulmanae

Siže za nekog Orhana Pamuka: Faust Vrančić, Antun Vrančić, i jedan dragoman koji, između ostalog, zna i hrvatski i latinski (mada tek barbarski), istražuju povijest Osmanskog Carstva.

O tome pišu Historiae Musulmanae Johannesa Leunklavija (1591; col. 31–32):

Nequit autem historia Musulmana contexi, praeterita Muhametis, Musulmanae legis & caerimoniarum conditoris, eiusque successorum, quos dixere Chaliphas, mentione; quam ne Turci quidem in historiis suis omiserunt. Quorum vestigiis sic insistemus, vt ea tantum de his delibanda censeamus, quae ipsi memoriae prodiderunt; ne propugnatorum Muhameticae superstitionis praecipuorum series ignota sit, ac praeterea conspici possit, quonam modo Chaliphis Arabibus, & Abbasiis, vel Abbasileris, in Musulmanorum imperio Selzuccij Tograni; Togranis Aladinij, gentis & stirpis eiusdem; Aladinis Oguzij, vel principes horum potius Osmanaei, successerint. Recitabimus autem haec de Chaliphis, vt alia pleraque rara nostrae huius historiae, de duobus sumta potissimum libris; quorum ope nos, in perficienda tanti laboris lucubratione, plurimum adiutos, perlubenter & ingenue fatemur. Horum vnum mihi concessit vtendum vir nobilis & amplissimus, Faustus Verantius, Cęsareę regięque maiestati a secretis, in archiuis regni Vngarię; repertum inter cetera, quae patruus ipsius, reuerendissimus & illustrissimus antistes, Antonius Verantius, primum Agriensis Praesul, inde Strigoniensis Archiepiscopus, aliquot legationibus ad Portam Osmaneam, magna cum laude obitis, bene de republica Christiana meritus, post se reliquit. Alterum nobilis viri, Philippi Haniualdi Eckerstorfiani, qui serenissimo principi, Ernesto Archiduci Austriae, praecipuos inter aulicos operam nauat, singulari erga nos, fraternaeque benevolentiae debemus. Is Constatinopoli, qua in vrbe cum dignitate vixit annis aliquot, Muratem begum, natione Vngarum, primarium superioribus annis Osmaneae Portae Dragomanum, mihi notum in itinere meo, linguarumque plurium, Arabicae, Persicae, Turcicae, Latinae, (sed barbarae, quod adulescens in seruitutem abductus, apud barbaros consenuisset) Vngaricę, Crouaticaeque peritum, largitionibus cottidianis impulit; vt ex Turcorum historiis selecta quaeque transscriberet, & secum communicaret: in quo sane deprehendi reipsa quiddam ab eo praestitum, quod esset operae pretium, & illustrandae Turcorum historiae non exiguum posset adiumentum adferre.

(Snimljeno danas, ljubaznošću knjižnice Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.)

Anth. Gr(upnjak)

ΝΙΚΑΡΧΟΥ (11.328)

Τὴν μίαν Ἑρμογένης κἀγώ ποτε καὶ Κλεόβουλος
ἤγομεν εἰς κοινὴν Κύπριν Ἀριστοδίκην·
ἧς ἔλαχον μὲν ἐγὼ πολιὴν ἅλα ναιέμεν αὐτός·
εἷς γὰρ ἕν, οὐ πάντες πάντα, διειλόμεθα.
Ἑρμογένης δ' ἔλαχε στυγερὸν δόμον εὐρώεντα,
ὕστατον, εἰς ἀφανῆ χῶρον ὑπερχόμενος,
ἔνθ' ἀκταὶ νεκύων καὶ ἐρινεοὶ ἠνεμόεντες
δινεῦνται πνοιῇ δυσκελάδων ἀνέμων.
Ζῆνα δὲ θὲς Κλεόβουλον, ὃς οὐρανὸν εἰσαναβαίνειν,
τὸ ψολόεν κατέχων ἐν χερὶ πῦρ, ἔλαχεν.
γῆ δ' ἔμενε ξυνὴ πάντων· ψίαθον γὰρ ἐν αὐτῇ
στρώσαντες τὴν γραῦν ὧδε διειλόμεθα.

Nikarh (11, 328)

Hermogen, ja i Kleobul onomad smo jednoj
Aristodiki priredili grupni seks:
ja kod nje na žrijebu dobih stan do sinjega mora
(svaki po jedno, a nismo svi dijelili sve);
Hermogena zapade gadni dom truleži,
zadnji, što u mračnome svršava kraju,
gdje su obale mrtve i smokve što povija vjetar,
kako ih zlozvukog zapuha nalet potresa.
Zeusom smatraj Kleobula; taj dobi uspon u nebo,
ognjobljuvnu sveudilj držeć u ruci munju.
A zemlja je bila zajednička svima; jer na nju smo madrac
prostrli, i tako smo bapca podijelili.

Grotius nije htio prevesti.

Anth. Gr: igra riječi 2

ΑΜΜΙΑΝΟΥ (11.181)

Ἤιδειμεν, Πολέμων, Ἀντώνιον ὄντα σε πάντες.
ἐξαπίνης τρία σοι γράμματα πῶς ἔλιπεν;

Amijan (11, 181)

Polemone, znali smo svi da si Kornelije ti;
kako si umjesto NEL najednom dobio UPC?

Vertit Grotius

Quam subito, fueras qui nobis Servius ante,
Destituit nomen littera quinta tuum.

Anth. Gr: grčko-latinska igra riječi

ΑΜΜΙΑΝΟΥ (11.180)

Εἰδοὺς οὐ κρίνει Πολέμων, νώναις κατακρίνει·
κἂν δῷς, κἂν μὴ δῷς, ἔστιν ἀεὶ Πολέμων.

Amijan (11, 180)

Paran dan — Polemon ne sudi; neparan — osudi te;
dao ti pare il ne, s njim uvijek je polemos.

Kaže komentar (Anthologia Graeca, ed. Hermann Beckby, Bd. 3, München: Heimeran, 1958): višestruka igra riječi. Εἰδοὺς, "Ide" čuje se i grčki, kao Εἰ δοὺς "ako daš"; νώναις, "None" se čuje i latinski, kao "non ais", "odbiješ li". Πολέμων znači "neprijatelj".

Grotius nije htio prevoditi ovaj epigram.

Dva akademska bisera

Iz novina (Novi list,, 11. prosinca, "Plaće rastu, a znanost stagnira"; nažalost, NL čitave članke čini dostupnim samo pretplatnicima)

"Društvo znanja nije društvo u kojem puno ljudi svašta zna", komentirao je jučer nedovoljno kvalitetan način financiranja hrvatskih sveučilišta rektor Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Rektorskog zbora, prof. dr. Aleksa Bjeliš, nakon sjednice Rektorskog zbora.

(...)

[Radovan Fuchs, državni tajnik za visoko obrazovanje rekao je] kako je potrebno preispitati čitav niz nastavnih programa upitne održivosti. "Na neke je studije upisano doslovno po dvoje ili troje studenata, dok s druge strane vrlo slične programe izvode različite institucije", izjavio je Fuchs te rekao kako je prije redukcije programa potrebno osigurati zakonske preduvjete za to.

Anth. Gr: Lukilije

ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ (11.171)

Θνῄσκων Ἑρμοκράτης ὁ φιλάργυρος ἐν διαθήκαις
αὑτὸν τῶν ἰδίων ἔγραφε κληρονόμον.
ψηφίζων δ' ἀνέκειτο, πόσον δώσει διεγερθεὶς
ἰητροῖς μισθοῦ καὶ τί νοσῶν δαπανᾷ·
ὡς δ' εὗρε πλείω δραχμὴν μίαν, ἢν διασωθῇ·
“Λυσιτελεῖ θνῄσκειν,” εἶπε καὶ ἐξετάθη.
κεῖται δ' οὐδὲν ἔχων ὀβολοῦ πλέον· οἱ δὲ τὰ κείνου
[χρήματα κληρονόμοι ἥρπασαν ἀσπασίως].

Lukilije (11, 171)

Pohlepni Hermokrat na samrti u oporuci
samog je sebe stavio za nasljednika.
Potom je legao i računao koliko će, kad se digne, platiti
liječnicima honorara i koji je bolesti trošak;
a kad se pokaza da je za drahmu više ako ozdravi,
"Umrijeti se isplati", reče i ispruži se.
Eto ga, leži, i više od obola nema; a njegove
[pare su veselo raznijeli nasljednici.]

Vertit Grotius

Hermocrates aeger signatis rite tabellis
Haeredem sese scripserat ipse sibi.
Tum, si iterum valeat, quae sint impendia morbi,
Quae medici, trepidis computat articulis:
Solvendosque decem postquam sibi repperit asses,
"Utilior nobis mors", ait et moritur.
Uno nunc obolo dives jacet. Omne quod ultra est
Haeredes rapiunt et satis esse negant.

Stih 8 nemaju Codex Palatinus ni Planud, Aldo Manuzio u svome izdanju (valjda 1503) dodao je [de suo], tj. iz kodeksa koji je bio njegov predložak.

Anth. Gr: Amijan

ΑΜΜΙΑΝΟΥ (Anth. Gr. 11.413)

Ὡς κῆπον τεθυκὼς δεῖπνον παρέθηκεν Ἀπελλῆς
οἰόμενος βόσκειν ἀντὶ φίλων πρόβατα.
ἦν ῥαφανίς, σέρις ἦν, τῆλις, θρίδακες, πράσα, βολβοί,
ὤκιμον, ἡδύοσμον, πήγανον, ἀσπάραγος·
δείσας δ' ἐκ τούτων, μὴ καὶ χόρτον παραθῇ μοι,
δειπνήσας θέρμους ἡμιβρεχεῖς ἔφυγον.

Amijan (11, 413)

Hekatombe iz vrta Apel nam spremi za ručak,
misleći valjda da ne gosti prijatelje, nego ovce:
rotkve, salate, matovilca, endivije, poriluka, radiča,
celera, bosiljka, šparoga, metvice, rutvice;
tu se pobojavši da mi ne bi i sijeno servirao,
bob sam polunamočen poručao i odmah zbrisao.

Ammiani, vertit Grotius

Convivas hortum quasi sacrificasset Apelles
Excipit. An solas forte vocavit oves?
Ponit enim mentam, lactucas, ocyma, bulbos,
Intubaque et raphanos, allia et asparagos,
Aufugi pastus male semimadente lupino,
Sollicitus foenum ne daret ille mihi.

Iz tiska: Le Figaro

En 1913, au cœur de la bataille sur la réforme de l'école voulue par les radicaux, quand il a été décidé qu'au lycée la section classique et la section moderne aboutiraient à un baccalauréat de même valeur. « En 1902, a plus tard expliqué Albert Thibaudet, l'enseignement secondaire, tel qu'il s'était transmis des jésuites à l'Université du XVIIIe siècle et de celle-ci à l'Université du XIXe siècle, change de caractère. Le latin et surtout le grec sont plus ou moins déclassés, et les langues anciennes, la formation humaniste ne constituent plus la marque nécessaire et éminente de la culture. La démocratie coule à pleins bords dans les cadres pédagogiques. »

Izvor: Dans le latin tout est bien, Sébastien Lapaque, Le Figaro, 04/12/2008

Anth. Gr: ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ

ΤΟΥ ΑΥΤΟΥ (ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ, 11.312)

Οὐδενὸς ἐνθάδε νῦν τεθνηκότος, ὦ παροδῖτα,
Μάρκος ὁ ποιητὴς ᾠκοδόμηκε τάφον
καὶ γράψας ἐπίγραμμα μονόστιχον ὧδ' ἐχάραξε·
“Κλαύσατε δωδεκέτη Μάξιμον ἐξ Ἐφέσου.”
οὐδὲ γὰρ εἶδον ἐγώ τινα Μάξιμον· εἰς δ' ἐπίδειξιν
ποιητοῦ κλαίειν τοῖς παριοῦσι λέγω.

Lukilije (11, 312)

Nitko, o prolazniče, ne počiva tu,
gdje pjesnik je Marko izgradio grob
i gdje, složivši stih za natpis, uklesa ovako:
"Požalite dvanaest godina Efežanina Maksima."
Ja nikakvog Maksima vidio nisam, ali u slavu
pjesnikovu, prolaznici, izvolite žaliti.

Vertit Grotius

Quem cernis tumulum ne quid fallare, viator,
Vatis opus Marci nullius ossa tegit.
Sed tanti Marco fuit unum scribere versum:
Flete; situs puer hic Maximus ex Epheso.
Maximus hic notus nulli; sed ut ipse poeta
Credatur, frustra nos lacrimare jubet.

Anth. Gr.: ΣΚΩΠΤΙΚΑ

ΛΟΥΚΙΑΝΟΥ (11.431)

Εἰ ταχὺς εἰς τὸ φαγεῖν καὶ πρὸς δρόμον ἀμβλὺς ὑπάρχεις,
τοῖς ποσί σου τρῶγε καὶ τρέχε τῷ στόματι.

Lukijan (11, 431)

Ako si brz pri jelu a na utrci spor,
nogama onda grizi a trči ustima ti.

Vertit Hugo Grotius (anno 1630)

Manducare celer cum sis et currere tardus,
Manduca pedibus, curre sed ore tuo.

Zabrinut

You ever see a house burning up in the night, way to hell and gone out there on the plains? (...) The year I lived in that junk trailer in the Crazy Woman Creek drainage I thought Josanna Stiles was like that, the house on fire in the night that you could only watch. The reason for it seemed to be the strung-out, buzzed country and the little running grass fires of the heart, the kind that usually die out on their own but in some people soar into uncontrollable conflagration.

Annie Proulx, "A Lonely Coast"

Gori makija srca.

EΝ ΔEΛΤΟΙΣΙ

Iz restlova na hard disku.

ΜΕΛΕΑΓΡΟΥ (Anth. Graec. 7, 417)

Νᾶσος ἐμὰ θρέπτειρα Τύρος· πάτρα δέ με τεκνοῖ
Ἀτθὶς ἐν Ἀσσυρίοις ναιομένα Γαδάροις·
Εὐκράτεω δ' ἔβλαστον ὁ σὺν Μούσαις Μελέαγρος
πρῶτα Μενιππείοις συντροχάσας Χάρισιν.
εἰ δὲ Σύρος, τί τὸ θαῦμα; μίαν, ξένε, πατρίδα κόσμον
ναίομεν, ἓν θνατοὺς πάντας ἔτικτε Χάος.
πουλυετὴς δ' ἐχάραξα τάδ' ἐν δέλτοισι πρὸ τύμβου·
γήρως γὰρ γείτων ἐγγύθεν Ἀίδεω.
ἀλλά με τὸν λαλιὸν καὶ πρεσβύτην σὺ προσειπὼν
χαίρειν εἰς γῆρας καὐτὸς ἵκοιο λάλον.

Meleagar (Grčka antologija, 7, 417)

Odgoji me otok Tir, a rodi me domaja,
atički grad Gadara, podignut usred Asirije;
iz sjemena Eukratova sam, Meleagar, s Muzama
prvi poletjevši Haritama menipskim.
Sirijac sam — što je tu čudno? Stranče, jednu domovinu
imamo — svemir, jedan nas Kaos sve smrtnike rodi.
Već mnogoljetan urezah ovo u ploču nad svojim grobom;
šta ćeš, starost stanuje u susjedstvu Hada.
Nego, ako meni, brbljavom djedici, rekneš
pozdrav, poželjet ću ti da do brbljave starosti stigneš i sam.

Ruke u gaćice

U birtiji u kojoj sjedim — kvartovska baza: Poezija, Špansko — upravo puštaju Azrine najveće hitove. Nedorađenost plus pretencioznost plus iritantnost plus talent i Zeitgeist. Podsjeća na moje mladenačke tekstove (uz pretpostavku da je u njima bilo talenta). Tako mi krvave Meri.

Labuntur anni.

PS Možda je snimka remasterirana; bas konačno ima neku težinu, i sve zvuči bitno manje šuplje nego na mojim beznadežnim gramofonima.

kata triton trochaion

Fructus hodierni laboris.

assidue ueniebat; ibi haec incondita solus
montibus et siluis studio iactabat inani

dolazio bi i dolazio; pa bi tamo ovako, trapavo, nasamo,
gorama i šumama u ludoj čežnji besjedio

(Druga je cezura uobičajena, penthemimeres. — Izvor: Vergilije, Druga ekloga.)

Pitanje. Retoričko.

... čemu nam fakultetsko obrazovanje služi, opravdavanju ASIIN akreditacija i popunjavanju statistika prolaznosti ili izgradnji i stalnom poboljšanju sustava koji studentima omogućava stjecanje znanja [?]

Izvor: Greibachin oblik / Rositin kutić.

Ja toga Seneku nemrem prevesti!

Sen. epist. 11 (1, 11)

XI. SENECA LUCILIO SUO SALUTEM

[1] Locutus est mecum amicus tuus bonae indolis, in quo quantum esset animi, quantum ingenii, quantum iam etiam profectus, sermo primus ostendit. Dedit nobis gustum, ad quem respondebit; non enim ex praeparato locutus est, sed subito deprehensus. Ubi se colligebat, verecundiam, bonum in adulescente signum, vix potuit excutere; adeo illi ex alto suffusus est rubor. Hic illum, quantum suspicor, etiam cum se confirmaverit et omnibus vitiis exuerit, sapientem quoque sequetur. Nulla enim sapientia naturalia corporis aut animi vitia ponuntur: quidquid infixum et ingenitum est lenitur arte, non vincitur. [2] Quibusdam etiam constantissimis in conspectu populi sudor erumpit non aliter quam fatigatis et aestuantibus solet, quibusdam tremunt genua dicturis, quorundam dentes colliduntur, lingua titubat, labra concurrunt: haec nec disciplina nec usus umquam excutit, sed natura vim suam exercet et illo vitio sui etiam robustissimos admonet. [3] Inter haec esse et ruborem scio, qui gravissimis quoque viris subitus affunditur. Magis quidem in iuvenibus apparet, quibus et plus caloris est et tenera frons; nihilominus et veteranos et senes tangit. Quidam numquam magis quam cum erubuerint timendi sunt, quasi omnem verecundiam effuderint; [4] Sulla tunc erat violentissimus cum faciem eius sanguis invaserat. Nihil erat mollius ore Pompei; numquam non coram pluribus rubuit, utique in contionibus. Fabianum, cum in senatum testis esset inductus, erubuisse memini, et hic illum mire pudor decuit. [5] Non accidit hoc ab infirmitate mentis sed a novitate rei, quae inexercitatos, etiam si non concutit, movet naturali in hoc facilitate corporis pronos; nam ut quidam boni sanguinis sunt, ita quidam incitati et mobilis et cito in os prodeuntis. [6] Haec, ut dixi, nulla sapientia abigit: alioquin haberet rerum naturam sub imperio, si omnia eraderet vitia. Quaecumque attribuit condicio nascendi et corporis temperatura, cum multum se diuque animus composuerit, haerebunt; nihil horum vetari potest, non magis quam accersi. [7] Artifices scaenici, qui imitantur affectus, qui metum et trepidationem exprimunt, qui tristitiam repraesentant, hoc indicio imitantur verecundiam. Deiciunt enim vultum, verba summittunt, figunt in terram oculos et deprimunt: ruborem sibi exprimere non possunt; nec prohibetur hic nec adducitur. Nihil adversus haec sapientia promittit, nihil proficit: sui iuris sunt, iniussa veniunt, iniussa discedunt.

[8] Iam clausulam epistula poscit. Accipe, et quidem utilem ac salutarem, quam te affigere animo volo: 'aliquis vir bonus nobis diligendus est ac semper ante oculos habendus, ut sic tamquam illo spectante vivamus et omnia tamquam illo vidente faciamus'. [9] Hoc, mi Lucili, Epicurus praecepit; custodem nobis et paedagogum dedit, nec immerito: magna pars peccatorum tollitur, si peccaturis testis assistit. Aliquem habeat animus quem vereatur, cuius auctoritate etiam secretum suum sanctius faciat. O felicem illum qui non praesens tantum sed etiam cogitatus emendat! O felicem qui sic aliquem vereri potest ut ad memoriam quoque eius se componat atque ordinet! Qui sic aliquem vereri potest cito erit verendus. [10] Elige itaque Catonem; si hic tibi videtur nimis rigidus, elige remissioris animi virum Laelium. Elige eum cuius tibi placuit et vita et oratio et ipse animum ante se ferens vultus; illum tibi semper ostende vel custodem vel exemplum. Opus est, inquam, aliquo ad quem mores nostri se ipsi exigant: nisi ad regulam prava non corriges. Vale.

Seneka, 11. pismo Luciliju

Seneka šalje pozdrave dragome Luciliju.

Razgovarao je sa mnom tvoj valjani prijatelj; koliko je u njega duše, koliko uma, koliko je daleko odmakao, to je najprije govor njegov pokazao. Što smo okusili, takav će i ostati — nije govorio pripremljen, već sam ga zaskočio nenadano. Dok se pribirao, jedva se mogao riješiti stida, odlična znaka u mladoga čovjeka; tako ga je duboko rumenilo oblilo. Ono će ga, imam dojam, slijediti i kad ojača, i kad se riješi svih mana, i kad postane mudrac. Jer nema te mudrosti koja bi mogla ukloniti mane tijela ili duše; što je uraslo i urođeno može se znanjem ublažiti, ali ne i svladati. (2) Ima takvih koje, i kad su u sebe najsigurniji, pred narodom oblijeva znoj kao pri najvećem zamoru i naporu; nekima se, kad treba govoriti, tresu koljena; neki cvokoću zubima, jezik im se sapleće, usne sudaraju. Toga se neće nikad riješiti ni vježbanjem ni praksom; to im priroda daje da osjete njezinu moć, takva mana jest njezin podsjetnik, pripremljen i za one najnepokolebljivije. (3) Znam da ovamo pripada i rumenilo, koje može nenadano obliti i najstaloženije. Da, češće se pojavljuje kod mladića, kojima je krv vrelija, a lice nježnije; svejedno, pogađa i stare lisce. Nekih se upravo najviše treba plašiti kad pocrvene, kao da im se sav stid izlio: Sula je najsuroviji bio onda kad bi mu u lice navrla krv. Nije bilo nježnijih od Pompejevih obraza; pred grupom bi ljudi redovno crvenio, kao i na javnim nastupima. Sjećam se kako je retor Fabijan, kad je bio pozvan da svjedoči pred senatom, pocrvenio, a taj mu je sram nevjerojatno pristajao. (5) Ne dešava se to zbog slabosti uma, već zbog novine situacije; na nepripremljene ona, sve da ih i ne potrese, ipak djeluje, ako su tome skloni po prirodi svoga tijela. Kao što su neki, naime, punokrvni, tako je u drugih krv živa i pokretljiva, i brzo udari na obraze. (6) A to, ponavljam, ne može otkloniti nikakva mudrost; u suprotnom bi, izbrisavši sve mane, kontrolirala prirodu. Sve što su nam dali uvjeti rođenja i način funkcioniranja našeg tijela, tome se duh prilagođavao intenzivno i dugotrajno, pa ćemo to i zadržati; ništa se takva ne može ni zabraniti ni naručiti. (7) Majstori glume koji oponašaju afekte, koji izvode strah i drhtanje, koji prikazuju žalost, istim tim znakovima oponašaju i sram: obore glavu, zamuckuju, upiru pogled u zemlju i ne dižu ga; no, na rumenilo se ne mogu prisiliti, ono se ne može ni spriječiti ni izazvati. Protiv tako nečega mudrost nam ništa ne obećava i ništa ne koristi; takve su reakcije samostalne, nezvane dolaze, nezvane odlaze.

(8) No, pismo već traži svršetak. Evo ti jednog, a korisnog i blagotvornog; rado bih da ga upišeš u srce: "Moramo zavoljeti nekog valjana čovjeka i imati ga uvijek pred očima, da bismo živjeli kao da nas on promatra, da bismo sve činili kao da on to vidi." (9) To ti je, Lucilije dragi, Epikurova uputa; odredio nam je čuvara i guvernantu, i to ne bez razloga: dobar dio grijeha bit će spriječen ako potencijalni grešnici budu imali uza se svjedoka. Neka se duh ima pred kime sramiti, neka ima autoritet koji će ga potaknuti da i svoju intimu pročišćava. O sretna li onog tko ne čini ljude boljima samo prisutnošću, već i pukom uspomenom! O sretna li onog tko se može nekoga tako sramiti da se, čim ga se spomene, sabere i sredi! Tko tako pred drugim rumeni brzo će i sam tjerati rumen u obraze. (10) Zadaj si, zato, Katona; ako ti se on čini odviše krutim, uzmi si malo mekšega, uzmi Lelija. Uzmi nekoga kod koga odobravaš i način života i govor i lice (koje je pokazatelj duha); tog nekoga sebi uvijek predočavaj, bilo kao čuvara, bilo kao uzor. Ponavljam: treba ti netko po kom će naš karakter sam sebe ocjenjivati; bez ravnala iskrivljeno ispraviti nećeš.

Rumena lisica: izarbeltza via Flickr.

Kamo profesor Baltazar ide na more

Cinque Terre, Liguria: Rob Inh00d via Flickr.

Šamo gdje šmo špremili glave?

Dopodnevni razgovor dva šešira na vješalici

Z. Balog, 1973.

"Došta je izvješavanja, štari. Ošim toga puna mi je rupa šmrdljivog šraka."
"Imaš pravo: šiđimo ša klina da šobarica može pošpremiti vješalicaljinu."
"Šamo gdje šmo špremili glave? Nećemo valjda ići boši."
"Da, nešto bi trebalo obuti."

Razgovor

Razgovor zida i šešira

Z. Balog, 1973.

"Dobzo jutzo, gozpodine Zezirlovski, kako zte zpavali?" upita zid na svom jeziku.
"Dobšo jutšo, gošpodine šide. Nišmo špavali, nego šmo višjeli."
"Dobzo, dobzo, gozpodine. Kako zte onda vizjeli? I ne zrdite ze."
"Ne šrdim še, gošpodine šide, i to baš štoga što šam izvršno višio. Kako šte vi višjeli?"
"Naz zidove ze tako ne pita. Mi ne vizimo kao zto vizite vi, gozpoda zeziri. Mi zpavamo ztojeći, tako zmo uvijek zvježi."
"Šamo nište baš šašvim dobšo šročili šlova našeg imena. Mi smo Šeširlovski, a ne Zezirlovski."
"Oprozdite to je ztoga zto mi zidovi dozta tezko učimo ztrane jezike.
Ne ide nam u zid."

R. I. P. Tolkien

Vijest s Gornjeg grada (možda bajata, ali tek sam nedavno to skužio): Tolkien's Pub više ne postoji.

Lijepo smo se provodili tamo u dvorištu.

O čemu pričaju drugi oženjeni?

Guardianov strip / kratka priča.



Ugodno sjedenje pred kompjuterom!

Diffugere niues

Hor. carm. 4, 7

Diffugere niues, redeunt iam gramina campis
arboribusque comae;
mutat terra uices et decrescentia ripas
flumina praetereunt;

Gratia cum Nymphis geminisque sororibus audet
ducere nuda choros.
Immortalia ne speres, monet annus et almum
quae rapit hora diem.

Frigora mitescunt Zephyris, uer proterit aestas
interitura, simul
pomifer autumnus fruges effuderit, et mox
bruma recurrit iners.

Damna tamen celeres reparant caelestia lunae:
nos ubi decidimus
quo pater Aeneas, quo Tullus diues et Ancus,
puluis et umbra sumus.

Quis scit, an adiciant hodiernae crastina summae
tempora di superi?
Cuncta manus auidas fugient heredis, amico
quae dederis animo.

Cum semel occideris et de te splendida Minos
fecerit arbitria,
non, Torquate, genus, non te facundia, non te
restituet pietas:

infernis neque enim tenebris Diana pudicum
liberat Hyppolitum,
nec Lethaea ualet Theseus abrumpere caro
uincula Pirithoo.

Horacije, oda 4,7

Pobjegoše snijezi, već se vraća na livade trava,
lišće popunjava krošnje;
zemlja ulazi u mijenu, i, dok im vodostaj pada,
rijeke se obala drže.

Gracija s Nimfama i sestrama blizankama ufa se
gola započeti ples.
Besmrtnom nemoj se nadati, godina veli, i sat
što odnosi života dan.

Studen popušta pod Zefirom, ljeto po proljeću gazi,
da zgasne i samo, čim
jesen plodonosna urod donese, i odmah
kruta zima je tu.

Mjesec nebeske svoje gubitke brzo nadoknadi;
mi, kada budemo bačeni
kamo i Eneja vjerni, i bogati Tul, i kralj Anko —
prašina mi smo i sjenke.

Tko zna hoće li današnjem zbiru dodati bozi
trajanje sutrašnjeg dana?
Kandžama nasljednika izbjeći će samo što
milome srcu si dao.

Jednom kad umreš i Minos ti odreže
presudu kristalno jasnu,
neće te, Torkvate, vratiti podrijetlo, karizma,
niti bogobojaznost.

Jer iz podzemnog mraka ni Dijana ne može
izvući Hipolita čistog,
ni Tezej nije u stanju raskinuti zagrobne
spone Piritoja dragog.

Snijezi: pictoscribe.

Ekipa

Sebastia Giralt (dragocjen izvor klasičnoantičkih slika, dostupan na Flickru pod Creative Commons licencom):



(Mozaik s dionizijskim prizorima, Muzej Ismailia, Egipat.)

Bonus trackus

Evo jedan iz Grčke antologije koji nije stao u kolumnu za nadolazeći četvrtak:

ΡΟΥΦΙΝΟΥ (Anth. Gr. 5.87)

Ἀρνεῖται τὸν ἔρωτα Μελισσιάς, ἀλλὰ τὸ σῶμα
κέκραγεν ὡς βελέων δεξάμενον φαρέτρην,
καὶ φάσις ἀστατέουσα καὶ ἄστατος ἄσθματος ὁρμὴ
καὶ κοῖλαι βλεφάρων ἰοτυπεῖς βάσιες.
ἀλλά, Πόθοι, πρὸς μητρὸς ἐυστεφάνου Κυθερείης,
φλέξατε τὴν ἀπιθῆ, μέχρις ἐρεῖ· “Φλέγομαι.”

Rufin (Anth. Gr. 5, 87)

Erosa poriče Melisijada, ali tijelo joj
vrišti — kao da u nj se sasu sav tobolac strijela —
i govor bez daha, i daha zagrcnuta žurba,
i upali krugovi — hematomi! — oko kapaka očnih.
Hej vi, Žudnje, mame vam Afrodite i njezina vijenca,
pržite prznicu tu dok ne prizna: "Gorim!"

erogen-i-ous: cambiodefractal

Grčka antologija 5, 51

Otkud ἡ θεὸς? Evo:

ΑΔΕΣΠΟΤΟΝ (5.51)

Ἠράσθην, ἐφίλουν, ἔτυχον, κατέπραξ', ἀγαπῶμαι.
τίς δὲ καὶ ἧς καὶ πῶς, ἡ θεὸς οἶδε μόνη.

Anonim (5, 51)

Zaljubih se, ljubih, dobih, jesmo se, hoće me.
A koja i čija i kako, to ona božica jedina zna.

Anthologia Graeca

Kome treba izdanje Grčke antologije čitljivo na kompjuteru, neka se uputi na archive.org. Tamo je ta zbirka epigrama slobodno dostupna u nizu starih izdanja, uključujući i Wellesleyjevu "Anthologia polyglotta" (koju Google Book Search ima, ali ne da), i nekoliko izbora iz AG (Anthologia Oxoniensis, Delectus poetarum Anth. Graec, itd).

Pravo na šašavost

Despite the fact that they often seemed in these years to be the silliest pair of people alive, they came nonchalantly and almost naturally to believe that their right to freedom and fun and half-baked opinions was something worth preserving. It was their silliness that made them serious. Once the right to go on being silly was threatened, they would respond with considerable urgency and earnestness.

Colm Tóibín, "I Could Sleep with All of Them", London Review of Books, 6 November 2008.

Translationese

S bloggera / blogspota:

Objava bloga traje dulje od očekivanog. Da biste nastavili čekati da se završi, kliknite ovdje.

"Da biste nastavili čekati da se završi" — pravi Godot!

Prevođenje antičkih drama za izvedbe u Hrvatskoj

Nachtraege: daljnji materijali za izlaganje na konferenciji "Antička drama" (Beograd, 31. listopada – 1. studenoga 2008):

• Neiskorištena prezentacija (PDF slajdovi)


• Analizirani primjeri prijevoda (PDF)

Parenje parnih naslova

Para na uši (i para uši!):

Kad počnete unositi naslov časopisa, pojavit će se izbornik na kojemu možete odabrati točan naslov, nakon čega će se ISSN automatski upariti.

Izvor: Hrvatska znanstvena bibliografija

Auferre, trucidare, rapere

Auferre, trucidare, rapere, falsis nominibus imperium; atque, ubi solitudinem faciunt, pacem appellant.

Otimanje, klanje, pljačkanje oni zovu krivo — upravom; a pustoš koju ostave za sobom nazivaju mirom.

(Tacit, Agrikola; hvala Nikoli za nasumični citat.)

Interlinearni prijevod 2

Scena iz predstave je ovdje (.avi format, 27MB, desni klik mišem pa download / save as, pa otvorite nečim za gledanje videa...).


Mercurius ― Quin quae dixisti modo
omnia ementitu's: equidem Sosia Amphitruonis sum.
nam noctu hac soluta est navis nostra e portu Persico,
et ubi Pterela rex regnavit oppidum expugnavimus,
et legiones Teloboarum vi pugnando cepimus,
et ipsus Amphitruo optruncavit regem Pterelam in proelio.

MERKURIJE ― E brate, što si netom rekao,
sve si skroz izmislio (ementitu's); jer ja (equidem) sam Sosija, rob Amfitruona.
Jer ove noći naš je brod isplovio (soluta est) iz luke Persik,
i grad u kojem kralj Pterela vladao je sad je naš (expugnavimus),
i vojsku telobojsku (legiones Teloboarum) mi smo u bici (vi pugnando) porazili,
i Amfitruon osobno (ipsus) u dvoboju (in proelio!) zakla (optruncavit) Pterelu kralja.

Sosia ― Egomet mihi non credo, cum illaec autumare illum audio;
hic quidem cérte quae illic sunt res gestae memorat memoriter.
sed quid ais? quid Amphitruoni a Telobois datum est?

SOSIJA ― Sam sebi ne vjerujem dok slušam to što taj tu govori (illaec autumare illum);
baš o onome što tamo se zbivalo izvještava izvjesno (memorat memoriter).
Ali, slušaj ti (quid ais?), što je Amfitruon od Telobojaca dobio na dar?

Mercurius ― Pterela rex qui potitare solitus est patera aurea.

MERKURIJE ― Zlatan pehar (patera aurea) iz kog je, zna se (solitus est!), pio Pterela poglavnik (rex).

Sosia ― Elocutus est. ubi patera nunc est?

SOSIJA ― Eto ti na! A gdje je sad pehar?

Mercurius ― in cistula;
Amphitruonis obsignata signo est.

MERKURIJE ― U koferu malom (cistula),
zapečaćenom (obsignata est) Amfitruonovim pečatom.

Sosia ― Signi dic quid est?

SOSIJA ― A što je na pečatu?

Mercurius ― Cum quadrigis Sol exoriens. quid me captas, carnufex?

MERKURIJE ― Sunce na izlasku s četveropregom svojim. Što me navlačiš, majmune?

Sosia ― Argumentis vicit, aliud nomen quaerundum est mihi.

SOSIJA ― Dokazi govore, trebam tražiti drugo ime.

Interlinearni prijevod 1

(iz handouta, u stilu Roberta Bethunea)

Scena iz predstave je ovdje (.avi format, 35MB, desni klik mišem pa download / save as, pa otvorite nečim za gledanje videa...).

Κλυταιμήστρα ― Τροίαν Ἀχαιοὶ τῇδ’ ἔχουσ’ ἐν ἡμέρᾳ.
οἶμαι βοὴν ἄμεικτον ἐν πόλει πρέπειν.
ὄξος τ’ ἄλειφά τ’ ἐγχέας ταὐτῷ κύτει
διχοστατοῦντ’ ἄν, οὐ φίλω, προσεννέποις.

Klitemestra ― Na današnji dan su Grci ( Ἀχαιοὶ) u Troji (Τροίαν ἔχουσ’).
I mora da (οἶμαι πρέπειν) grad ispunjaju krici (βοὴν)
dviju nespojivih vrsta (ἄμεικτον) ― daj (ἐγχέας) octa i ulja
u isti vrč, i ostat će zasebno (διχοστατοῦντ’ ἄν): suživota nema.

καὶ τῶν ἁλόντων καὶ κρατησάντων δίχα
φθογγὰς ἀκούειν ἔστι συμφορᾶς διπλῆς.

Tako i osvojenih (ἁλόντων) i osvajača (κρατησάντων) — jasno se dade
razlučiti (δίχα ἀκούειν) glase: zbog razlike sudbe (συμφορᾶς διπλῆς).

οἱ μὲν γὰρ ἀμφὶ σώμασιν πεπτωκότες
ἀνδρῶν κασιγνήτων τε καὶ φυταλμίων
παῖδες γερόντων οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου
δέρης ἀποιμώζουσι φιλτάτων μόρον·
τοὺς δ’ αὖτε νυκτίπλαγκτος ἐκ μάχης πόνος
νήστεις πρὸς ἀρίστοισιν ὧν ἔχει πόλις
τάσσει, πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον,
ἀλλ’ ὡς ἕκαστος ἔσπασεν τύχης πάλον.

Jer jedni padaju preko leševa (ἀμφὶ σώμασιν)
muževa, braće — roditelji stari preko
djece (svinjarije, i ne samo tekstološke!) — i grla koja više slobodna nisu (οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου)
udes najdražih plaču (ἀποιμώζουσι).
Druge dotle (αὖτε) umor (πόνος), nakon cjelonoćne (νυκτίπλαγκτος) borbe (μάχης),
vuče ka najboljem što grad ponuditi može (ὧν ἔχει πόλις),
na činove sad se ne gleda (πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον = "non prout sua cuique vice assignata erant"),
tko što izvuče — izvuče (ὡς ἕκαστος ἔσπασεν).

ἐν <δ’> αἰχμαλώτοις Τρωικοῖς οἰκήμασιν
ναίουσιν ἤδη, τῶν ὑπαιθρίων πάγων
δρόσων τ’ ἀπαλλαγέντες, ὡς δ’ εὐδαίμονες
ἀφύλακτον εὑδήσουσι πᾶσαν εὐφρόνην.

Trojanske kuće osvojene (αἰχμαλώτοις) već su useljene (ἐν <δ’>... ναίουσιν ἤδη),
dosta je (ἀπαλλαγέντες) mraza i rose nebeske (ὑπαιθρίων!);
kakvo blaženstvo (ὡς δ’ εὐδαίμονες) — spavati
bez dužnosti stražarske (ἀφύλακτον)
čitavu noć.

Troja je pala

(Izlaganje u nastajanju)

Prijevod 1

GRAĐANI

Ponovi još jedanput svoje riječi,
molim te.

KLITEMNESTRA

Grci su danas u Troji.
Urlici, krici, posvuda.

Kao kad u istu posudu uliješ
ulje i ocat,
ne mogu se pomiješati.

Tako je to i sa pobjednicima
i pobijeđenima.
Različiti
povici i različita sudbina.

Jedni se na mrtva tijela
svojih dragih
bacaju,
a drugi,
nakon bitke,
gladni,
traže hranu po gradu,
bez reda,
kamo ih slučaj nanese.
A onda se usele u zauzete
trojanske kuće
i spavaju,
nalik sretnim ljudima,
čitavu noć,
bez straže,
pod krovom,
na toplom.

Samo da zbog želje za zlatom
ne počine
kakvo
svetogrđe.

Treba se još, naime,
vratiti kući.

Ako i ne zgriješe
prema bogovima,
mogla bi ih doseći
još budna
bol nekog mrtvaca.

Ili kakva potpuno neočekivana nevolja.

To ti ja kažem, žena.
Dobro je.
Mnogo je toga dobro za mene.

Prijevod 2

Kor

Odmah ću, gospođo, boštvu zahvaliti;
a riječi bih čuo, njima se divio,
s usana tvojih, ponovo, rado.


Klitemestra

Na današnji dan su Grci u Troji.
I mora da grad ispunjaju krici
dviju nespojivih vrsta --- daj octa i ulja
u isti vrč, i ostat će zasebno: suživota nema.
Tako i osvojenih i osvajača — jasno se dade
razlučiti glase: zbog razlike sudbe.
Jer jedni padaju preko leševa
muževa, braće — roditelji stari preko
djece — i grla koja više slobodna nisu
udes najdražih plaču.
Druge dotle umor, nakon cjelonoćne borbe,
vuče ka najboljem što grad ponuditi može,
na činove sad se ne gleda,
tko što izvuče — izvuče.
Trojanske kuće osvojene već su useljene,
dosta je mraza i rose nebeske;
kakvo blaženstvo — spavati
bez dužnosti stražarske
čitavu noć.
A budu li štovali lokalne bogove
i svetinje svladane zemlje,
neće se pobjeda u poraz pretvoriti.
O, da ne spopadne vojsku, dok na plijen juriša,
želja da ruše što ne treba dirati!
Jer još će im trebati sreća za povratak kući,
drugo poluvrijeme još treba odsvirati.
Sve ako nam vojska i prođe bez grijeha protiv božanstva,
progoniti bi je mogla patnja poraženih —
i mimo zala novih...
Ovoliko ti imam reći kao žena;
no neka nadjača dobro, bez sjena!
Takva mi draga je sreća --- svačim i svime obdarena.

Eshil

Χορός

θεοῖς μὲν αὖθις, ὦ γύναι, προσεύξομαι.
λόγους δ’ ἀκοῦσαι τούσδε κἀποθαυμάσαι
διηνεκῶς θέλοιμ’ ἂν ὡς λέγοις πάλιν.

Κλυταιμήστρα

Τροίαν Ἀχαιοὶ τῇδ’ ἔχουσ’ ἐν ἡμέρᾳ.
οἶμαι βοὴν ἄμεικτον ἐν πόλει πρέπειν.
ὄξος τ’ ἄλειφά τ’ ἐγχέας ταὐτῷ κύτει
διχοστατοῦντ’ ἄν, οὐ φίλω, προσεννέποις.
καὶ τῶν ἁλόντων καὶ κρατησάντων δίχα
φθογγὰς ἀκούειν ἔστι συμφορᾶς διπλῆς.
οἱ μὲν γὰρ ἀμφὶ σώμασιν πεπτωκότες
ἀνδρῶν κασιγνήτων τε καὶ φυταλμίων
παῖδες γερόντων οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου
δέρης ἀποιμώζουσι φιλτάτων μόρον·
τοὺς δ’ αὖτε νυκτίπλαγκτος ἐκ μάχης πόνος
νήστεις πρὸς ἀρίστοισιν ὧν ἔχει πόλις
τάσσει, πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον,
ἀλλ’ ὡς ἕκαστος ἔσπασεν τύχης πάλον.
ἐν <δ’> αἰχμαλώτοις Τρωικοῖς οἰκήμασιν
ναίουσιν ἤδη, τῶν ὑπαιθρίων πάγων
δρόσων τ’ ἀπαλλαγέντες, ὡς δ’ εὐδαίμονες
ἀφύλακτον εὑδήσουσι πᾶσαν εὐφρόνην.

εἰ δ’ εὖ σέβουσι τοὺς πολισσούχους θεοὺς
τοὺς τῆς ἁλούσης γῆς θεῶν θ’ ἱδρύματα,
οὔ τἂν ἑλόντες αὖθις ἀνθαλοῖεν ἄν.
ἔρως δὲ μή τις πρότερον ἐμπίπτῃ στρατῷ
πορθεῖν ἃ μὴ χρή, κέρδεσιν νικωμένους.
δεῖ γὰρ πρὸς οἴκους νοστίμου σωτηρίας
κάμψαι διαύλου θάτερον κῶλον πάλιν·
θεοῖς δ’ ἀναμπλάκητος εἰ μόλοι στρατός,
ἐγρηγορὸς τὸ πῆμα τῶν ὀλωλότων
γένοιτ’ ἄν, εἰ πρόσπαια μὴ τύχοι κακά.
τοιαῦτά τοι γυναικὸς ἐξ ἐμοῦ κλύεις·
τὸ δ’ εὖ κρατοίη μὴ διχορρόπως ἰδεῖν.
πολλῶν γὰρ ἐσθλῶν τήνδ’ ὄνησιν εἱλόμην.

Taršanski grafiti

Važnost izlučevina u politici. (Strabon piše o Atenodoru iz Tarza i njegovu pokušaju da sredi lokalnu vlast.)

κατιών τε εἰς τὴν πατρίδα ἤδη γηραιὸς κατέλυσε τὴν καθεστῶσαν πολιτείαν κακῶς φερομένην ὑπό τε ἄλλων καὶ Βοήθου, κακοῦ μὲν ποιητοῦ κακοῦ δὲ πολίτου, δημοκοπίαις ἰσχύσαντος τὸ πλέον. ἐπῆρε δ’ αὐτὸν καὶ Ἀντώνιος κατ’ ἀρχὰς ἀποδεξάμενος τὸ γραφὲν εἰς τὴν ἐν Φιλίπποις νίκην ἔπος, καὶ ἔτι μᾶλλον ἡ εὐχέρεια ἡ ἐπιπολάζουσα παρὰ τοῖς Ταρσεῦσιν ὥστ’ ἀπαύστως σχεδιάζειν παρὰ χρῆμα πρὸς τὴν δεδομένην ὑπόθεσιν· καὶ δὴ καὶ γυμνασιαρχίαν ὑποσχόμενος Ταρσεῦσι τοῦτον ἀντὶ γυμνασιάρχου κατέστησε, καὶ τὰ ἀναλώματα ἐπίστευσεν αὐτῷ. ἐφωράθη δὲ νοσφισάμενος τά τε ἄλλα καὶ τοὔλαιον· ἐλεγχόμενος δ’ ὑπὸ τῶν κατηγόρων ἐπὶ τοῦ Ἀντωνίου παρῃτεῖτο τὴν ὀργήν, σὺν ἄλλοις καὶ ταῦτα λέγων ὅτι “ὥσπερ Ὅμηρος ἐξύμνησεν Ἀχιλλέα καὶ Ἀγαμέμνονα καὶ Ὀδυσσέα, οὕτως ἐγὼ σέ· οὐ δίκαιος οὖν εἰμι εἰς τοιαύτας ἄγεσθαι διαβολὰς ἐπὶ σοῦ.” παραλαβὼν οὖν ὁ κατήγορος τὸν λόγον “ἀλλ’ Ὅμηρος μέν” ἔφη ἔλαιον Ἀγαμέμνονος οὐκ ἔκλεψεν, ἀλλ’ οὐδὲ Ἀχιλλέως, σὺ δέ· ὥστε δώσεις δίκην.” διακρουσάμενος δ’ οὖν θεραπείαις τισὶ τὴν ὀργὴν οὐδὲν ἧττον διετέλεσεν ἄγων καὶ φέρων τὴν πόλιν μέχρι τῆς καταστροφῆς τοῦ Ἀντωνίου. τοιαύτην δὲ τὴν πόλιν καταλαβὼν ὁ Ἀθηνόδωρος τέως μὲν ἐπεχείρει λόγῳ μετάγειν κἀκεῖνον καὶ τοὺς συστασιώτας· ὡς δ’ οὐκ ἀπείχοντο ὕβρεως οὐδεμιᾶς, ἐχρήσατο τῇ δοθείσῃ ὑπὸ τοῦ Καίσαρος ἐξουσίᾳ καὶ ἐξέβαλεν αὐτοὺς καταγνοὺς φυγήν. οἱ δὲ πρῶτον μὲν κατετοιχογράφησαν αὐτοῦ τοιαῦτα ἔργα νέων, βουλαὶ δὲ μέσων, πορδαὶ δὲ γερόντων. ἐπεὶ δ’ ἐκεῖνος ἐν παιδιᾶς μέρει δεξάμενος ἐκέλευσε παρεπιγράψαι “βρονταὶ δὲ γερόντων,” καταφρονήσας τις τοῦ ἐπιεικοῦς εὔλυτον τὸ κοιλίδιον ἔχων προσέρρανε πολὺ τῇ θύρᾳ καὶ τῷ τοίχῳ νύκτωρ παριὼν τὴν οἰκίαν· ὁ δὲ τῆς στάσεως κατηγορῶν ἐν ἐκκλησίᾳ “τὴν νόσον τῆς πόλεως” ἔφη “καὶ τὴν καχεξίαν πολλαχόθεν σκοπεῖν ἔξεστι, καὶ δὴ καὶ ἐκ τῶν διαχωρημάτων.”


Strabon, 14, 5, 14.

Jedna ukradena

Telo od svakega dana

Zašto sam tijelo, svaki, svaki dan?
pita je moj sin niku večer
dokle san mu trla obraz od riži na belo.
A da ča biš ti još sti bit, kovan tela, moj sin?
Ne znam, a ti?
Jesi ti tijelo svaki dan?
Nike dane san duša, a nike dane trag od tića
sapa od oriha i šparugin udor.
Nike dane san vrata eli vokno
napa san isto i glogov trn
anke besida, dimnjak i dim
pina od vala i šestilj do zida
i, ja, steši san telo svaki, svaki dan
baren pensan.

Onda dobro.


(Evelina Rudan, Breki i ćuki, Rijeka 2008.)

kovan = osim; udor = miris; šestilj = vrsta drveta; steši = isto (veli autorica, a šta je napa, nije nam rekla)

Poesia accidentale

(iz studentske zadaće — trebali su prevoditi latinske fraze — s minimalnim izmjenama:)

povijest svih vremena
doći na vrijeme
odmah
na određeni dan
visjeti o koncu
ne časiti ni časa
sačuvati vjeru (do posljednjeg trenutka)
jedan jedini put
proživjeti
početak proljeća
svaki dan
približava se noć
usred noći
pala je mračna noć

Brzo pretraživanje, iliti: opa bato!

Opera, mrežni preglednik koji volim koristiti (zato što je Dada operna pjevačica?), ima opciju brzog pretraživanja (Fast Search):

Pored prozora s adresom (address bar -- prevodim napamet, NJ) nalazi se polje za pretraživanje. Kliknite u tom polju, napišite riječ ili riječi koje želite naći, pritisnite Enter. U otvorenom prozoru pojavljuju se rezultati. Pomoću "padajućeg izbornika" možete mijenjati tražilice.

Pretraživati možete i iz samog prozora s adresom, pomoću kratica. Na primjer, kako tražiti "noga" na Googletu: "g noga" + Enter.

E, ali sada počinje pravi seks:

Popis dostupnih kratica za tražilice može se vidjeti preko opcija Tools > Preferences > Search. Moguće je dodati novu kraticu: kliknite na "Add", upišite podatke za tražilicu. Opera to omogućava i na jednostavniji način:
1. otvorite internetsku stranicu na kojoj je bilo koji / željeni formular za pretraživanje (za mene npr. Perseusovo izdanje latinsko-engleskog rječnika Lewisa i Shorta, u čikaškoj (PhiloLogic) verziji
2. kliknite desnom tipkom miša u odabranom polju za pretraživanje (ako ih ima više; ja sam odabrao pretraživanje čitavog teksta LS rječnika)
3. odaberite iz izbornika "Create search"
4. definirajte kraticu po želji (moja je "ls")

Nakon toga --- voilà! --- pretražujete jednostavnim odabirom u "padajućem izborniku" za tražilice, ili upisom definirane kratice u "polje s adresom" ispred riječi koju želite naći ("ls declivis").

Radi s bilo kojim poljem za pretraživanje, bilo gdje na internetu! Provjerio ja!

Ludo, brale. To je sve što mogu reći. Opcija vjerojatno postoji već dugo (ima li je i Firefox?), ali ja za nju nisam znao.

Kalimah

Polomih se da nađem slavni Kalimahov citat Aet. frag. 1.21–24 Pf, koji je Vergilije preveo / preoblikovao "pastorem, Tityre, pinguis / pascere oportet ouis, deductum dicere carmen" (Ecl VI 4-5). Evo ga zato ovdje, nakon lova diljem interneta.

καὶ γὰρ ὅτ]ε πρ[ώ]τιστον ἐμοῖς ἐπὶ δέλτον ἔθηκα
γούνασι]ν, Ἀ[πό]λλων εἶπεν ὅ μοι Λύκιος·
’.......]...ἀοιδέ, τὸ μὲν θύος ὅττι πάχιστον
θρέψαι, τὴ]ν̣ Μοῦσαν δ' ὠγαθὲ λεπταλέην·

Scribendo

... a new beginning, a raid on the inarticulate
With shabby equipment always deteriorating
In the general mess of imprecision of feeling,
Undisciplined squads of emotion. And what there is to conquer
By strength and submission, has already been discovered
Once or twice, or several times, by men whom one cannot hope
To emulate—but there is no competition—
There is only the fight to recover what has been lost
And found and lost again and again: and now, under conditions
That seem unpropitious. But perhaps neither gain nor loss.
For us, there is only the trying. The rest is not our business.

Naravno, TS Eliot, East Coker

Ažurirano: prijevod ključnih stihova, danas, na putu od točke A do točke B:

s opremom-kramom vječno u raspadanju
u totalnom kaosu nepreciznosti u osjećanju

Nacionalna povijest u prijevodu

I think a society in which people can do and say what they want will also tend to be one in which the most efficient solutions win, rather than those sponsored by the most influential people. Authoritarian countries become corrupt; corrupt countries become poor; and poor countries are weak.

Paul Graham, Hackers & Painters

Klasici u prijevodu

Lisa Jarnot prevodila je Homera. Daje zanimljive intervjue (Jarnot — za Homera ćemo tek vidjeti):

Q: Wouldn't it be cool if there were zoos filled only with poets?

Actually there was a failed experiment at the 1904 World's Fair in St. Louis. The Poets' Pen was alongside the Eskimo Village (where there were 9 eskimo families with their dogs and a bear). Most people remember that Rilke was briefly on display here (children were allowed admission to touch Rilke's hair for a nickel). But few people know that this is where Pablo Neruda and Louis Zukofsky were born-- two of the first poets to be born in captivity in the twentieth century.

Izvor: Happy Bra, kolovoz 2005.

Homer Lise Jarnot: izvadak.

Tandem iz Jaruna venit Pavliša fiaker

Arma virumque cano.

Aestus erat, ljudi sudabant, vrane ziabant,
Ipse senex Hranjec prae žedja, praeque vrućina
Bogme perivisset, nisi dobro vince bibisset.
Zagrabiae nemoguć tantos perferre calores
Ad peregrinandum se vu Zagorje resolvit.
Illa volens još pred smrtjum loca grata videre,
In quibus u dobroj volji cmokare puellas
Atque snehas olim bene podkovare solebat.
Ergo parabat na put sve, što je potrebno.
Prot podagri grandes iz škrljačine coturni
Prot gonagri caligae jarčina e pelle sašite,
Una kučma, unum bekeš cum duplice bunda,
Cuncta proti prehladjenju contraque catharum
Pro victu skrb su vzele stare semper amicae
Jula makovnjačam spekla mu, Dora pogačam;
Librarumque decem lepa Neža prekuhala šunkicu,
Ast kosmatačam čuturam plusquam unius urnae
Implevit vrhom generoso Jalžica vinom.
(...)

Ovo je početak postumno objavljene makaronske (latinsko-kajkavske) pjesme Franje Milašinovića, zagrebačkog kanonika (rođen prije dvjesto godina, 1808, u Trakošćanu; umro u Zagrebu, 1883), "jednog od posljednjih hrvatskih latinista", pisca pohvalnih i žalbenih govora te prigodnih pjesama, čestog učesnika u novinskim polemikama. Milašinović je i autor političke protumađarske satire-parafraze Ovidijevih Metamorfoza i Vergilijeve Eneide: Martini Sarcastii, Pseudo-Nasonis Illyrici Metamorphosis unica (1842).

Avanture Jožka Hranjeca pratite ovdje: X.

NB

Akcentološka napomena: metrička pravila školskog skandiranja heksametra (završetak: Tatata-Tata) očito traže da se naglašava prekuhála šunkícu, krajnje antištokavski, radikalno kajkavski.

Zaumne reklame

Iz desnog stupca gmaila:

www.ples.hr Plesni portal

Sportski, rekreativni, trbušni, narodni ples, Ples sa zvijezdama

Tajna tehnologije

Taj čovjek je fantastičan:

Technology had made it possible to create wealth faster than you could steal it.

Ima i knjigu: Hackers & Painters (O'Reilly, 2004).

Glas publike

utorak, 08.03.2005.

sta sve čovjek mora da trpi........

sinoć sam bio u hnk. gledao euripidove tragedije. kao idemo se malo uzdizat kulturno. umejesto toga sam se spustio mozdano. samo jos u vlaku vise ljudi spava. uglavnom ljudi nakon 15 minuta bjeze van. ja se jos drzim, reko krka pa nisi ti seljacina. 45 minuta je u tijeku, oko mene dvije vrste gledatelja oni koji spavaju ili oni koji gledaju na sat. kraj prvog cina nakon sat i pol, pale se svjetla. gledatelji odusevljeni, al ne predstavom več krajem. pauza od nekih 15 minuta. zavrsavam u "blatu" na piću. par boema drze svoje monologe. i ujević bi bio zadovoljan nasljednicima. bio je jedan koji je imao strasan cug, i jedan koji je prepisao pozu iz kazališta. valjda je bio jako umoran. uglavnom, samo bi se lud vratio na drugi čin. i da zavrsim, ko uspije odgledati predstavu "euripidove tragedije heraklo i alkestida" ja plačam vino u baru preko puta.

videoteka

malo me drug "prometna nesreca" potako da napisem ovo. nije me uvrijedio sa svojim tekstom, nego me samo podsjetio na nesto sto cu sada napisati. opisujuci moj posjet kazalistu samo sam se na svoj nacin osvrnio na tu tragediju grčku, koju smatram preteskom za gledanje(nama kološarima i propalim studentima, putnicima bez para....).
naime o čemu se radi. u videoteci u kojoj posudjujem filmove, radi djevojka koja lijepo izgleda, pa recimo relativno i bistra. ne zelim pričati o njenom obrazovanju jer ga jednostavno nema,pogotovo ga nema iz drustvenih znanosti(sociologija,psihologija....), ali se zato uzela za pravo napraviti slijedeće:

-oprosti b, jel dobar ovaj film? upitam
-joj to ti je drama, nece ti se svidjeti!!!
-a ovo? pokazem joj kutiju.
-ne to ti je triler, i film ti je radjen u retrospektivi. sve nekako ide naopačke. drugim rjecima neces to razumjeti.
-ok!!! kazem, vec mi sumljivo, jer ona misli da sam ja retargiran ili???
-e b, a ovo?
-joj to niti ja nisam skuzila, pretesko je .
znaci ako ona nije skuzila necu niti ja.
i na kraju pokazem opet neku dramu, a ona ce na to:
-joj nije niti to za tebe!!!! sta si zapeo za te drame.
- ej b, jesu za mene gutačice sjemena i rambo!! pička mu materina.
i jednostavno odem iz videoteke.

Izvor: Spojenaobrva

Nismo dizajnirani za ovo

Nismo dizajnirani za ovo. Nisu nas za ovo napravili. Nisu nas napravili da po cijele dane sjedimo za stolom, da unosimo u sebe brda hrane, brda šećera, litre kave. Nisu nas napravili — veli Paul Graham — niti da imamo šefove i radimo u čoporima od po nekoliko stotina ljudi. Nisu nas napravili niti da radimo repetitivne poslove, da pišemo šablonske dopise.

Toma Akvinski, koji je u sobici danima razmišljao i pisao o modusima božanskog i anđeoskog postojanja, bio je ogroman i imao stotinjak kila (što je u njegovo doba bilo ravno današnjim dvjestotinjak); ima Danijel Dragojević zapis o tome u "Cvjetnom trgu".

Nismo dizajnirani za ovo.

Ali opet (kritika Grahama), čovjek nije samo ono za što je dizajniran. On se može i promijeniti; on je "mašina" koja može samu sebe preprogramirati.

(Kako sam ja "dizajniran", u svijetu lovaca i sakupljača ne bih preživio ni mjesec dana.)

Ali opet, kad sjedneš za taj stol i mozak počne raditi, ako počne...

I sad: što se može mijenjati, a što ne? Koja je promjena podnošljiva, koja nije?

Siva područja: mjesta gdje je tinta razlivena, crta razmazana.

Praxis

Arhiv Praxisa na internetu je, slobodno dostupan — mislim, od kolovoza 2007. Je li Praxis mit? Samo je jedan način da se to provjeri.

Interpretiranje i programiranje

Interpretiranje književnosti:

Many Unix utilities (grep, sed, sort, and so on) are typically used as filter programs—they read input and then write some variation on it to the output.

Tim Maher, Minimal Perl for Linux and Unix People

Ovidije:

Over the years, I have heard many sweeping statements about computer science. Opinions like, "All computation is simply fancy bit manipulation," "Computers are really just sophisticated number crunchers," or "Everything a computer does can be understood in terms of symbol manipulation" are true to some extent. However, I would like to make a sweeping generalization of my own: "Every problem we solve with software can be understood in terms of transformations." Mastery of computer science is mastery of transformation. Transformation is what CPUs do, it is what algorithms do, and it is what software developers do. And transformation is what XSLT does...

Sal Mangano, XSLT Cookbook

Ni kanjac ni pirka

ALPHESTES piscis ab inveniendo, nescio quare dictus, Cynaedus quoque quasi praeposterae libidinis studiosus (fama est semper binos capi, et alterum alteri ad caudam comitem videri) vocatur.

In Descriptione variatur ab auctoribus si calorem secteris. Veteres omnino cerei coloris, purpurascentes tamen, quibusdam in partibus faciunt. Plinius solos piscium luteos esse testatur. Apud Rondoletium et Bellonium corpore est Pagro strictiore, figura Moenis similis, pedali magnitudine, dentibus serratis caninis similibus, dorso purpureo, ceteris partibus luteis, squamis in gyrum crenatis, multa scabritie horrentibus, A cervice ad caudam spinas tenui membrana connexas, unde mona/kanqos, habet.

Aldrovandus Cinaedum totum fere Pagri modo rubentem, et aureis, argenteisque maculis exiguis,
rotundis respersum, quam Illyrici Sebenicenses Cagnizam quasi Catullientem vocant, profert: dat tamen et alium tergore amethistino, lateribus fere caetuleis, ventre candicante punctis caeruleis notato, pinnis tergoris et retro anum viridentibus, illa etiam maculis rotundis viridibus insignita, Ceterae pinnae et cauda ex aureo rubescunt.

Izvor: Jonston, Jan. Historiae Naturalis De Piscibus Et Cetis Libri V. Frankfurt am Main: Haeredes Matth. Meriani, [1650]. (MATEO / CAMENA)

Po šavovima

Nema se vremena, nema.

Brzo se studira, brzo.

Podsjeća na braću Strugacke: ponedjeljak počinje u subotu.

Antifilologija

“I can relate, but what the heck are they saying?”




Kljuca me to ko zubobolja.

Utorak

Opet je bilo: "Dobrodošli na najveći i najbolji fakultet u ovom dijelu Europe!".

Bilo je i: "Ovo je najbolje financirani fakultet! Je, je! Sedamsto zaposlenih! Pedeset studijskih smjerova!"

I: "Zaboravite sve što su vam o studiranju pričali tate i mame, ovo je nešto sasvim drugo... Vi ćete brzo studirati... Generacija koja je sada diplomirala nema ni dana apsolventskog staža... Je, je..."

I, naravno: "Sve imate na internetu."

Je, je.

Bio sam kulisa za te majmunarije.

Utješno je bilo da ljudi nisu baš jako popušili tu spiku. Lani su na "najveći i najbolji" pljeskali.

Više je bolje.

A glorificiranje interneta... Ajmo zamisliti ovakvo hvaljenje: "Čitav fakultet ima mobitele! Možete nazvati svakog profesora!" Ili: "Na našem faksu ima knjiga! Sve vam u njima piše!"

Nakon toga, kasno navečer, na svakom katu zbunjeni brucoši oko studomata.



Filozofski flickr: sanja.

Hacheck

Hrvatski pravopis na internetu najlakše je provjeravati putem Hachecka (ironično, taj alat prebiva na FERu). Već sam ga imao u svojim (zlatnim) delišesima, pa zaboravio; otud ova bilješka.

Krleža o lektiri

V dežđljivoj markloj noči Ovidijuša je dobro čitati,
kod tega vraga vračtvo za vuloge pitati:
podagram tollere nescit medicina.
Ak te žiga v kostmi, popij pehar vina,
kaj vino je još navek najbolša medicina!
Ja sem svoja jajca odsedel v Firence
i cerkvenim knjigam pregrizaval herpte.
Nabubal sem se prevučene recepte.
i Svetim Ocom krunil lavorične vence.
Kaj imam od tega?

(Balade Petrice Kerempuha)

Bilješka

"Što bismo htjeli dobiti od zbirke tekstova [stare hrvatske književnosti]?"



Prvo, dostupnost: da možemo te tekstove uopće čitati (contra NSK, gdje tekstove čuvaju od nas da bi ih sačuvali za sljedeće nas). Drugo, pretraživost: kao da imaju indekse, da možemo po tekstovima kopati. Treće, metapodatke: koje izdanje? koji rukopis? koje razdoblje? koji žanr? koja vrsta stiha? (kad to imamo, možemo tražiti "sve Marulićeve epigrame gdje spominje riječ amor).

Ali četvrto — ono što nam treba nakon toga — jest mogućnost da ti tekstovi "razgovaraju" s drugima:

• latinski s hrvatskima ("kako se na hrvatskom, a kako na latinskom pjeva o ljubavi u epigramima")


• hrvatsko-latinski s rimsko-latinskima (i Biblijom!), ili s npr. grčkima ("kakve ekloge piše Kunić, a kakve Vergilije")


• ... (itd, itd)

Olovke u boji na flickru: Tasumi1968.

Schadewaldt

Nun, heute wissen wir, daß die Griechen selbst das "Paradeigmatische", das sie überall verfolgten, durchaus nicht in dem Sinne verplichtender Vorbilder und Muster gefaßt haben, sondern in dem Sinne von Modellen, die ihrem Wesen nach gerade nicht zu enger Nachahmung verbinden, sondern vielmehr auffordern zu schöpferisch-sinngemäßer Fortgestaltung. In Gestaltungen der Kunst, des Wortes und des Gedankens haben die Griechen höchst instruktive Modelle des Seienden hingestellt: Modelle des Kosmos und fast aller Erscheinungsformen des Seins in der Natur, Modelle vom Menschen mit Leib und Seele, Denken, Staat, Schicksal, Modelle des Übersinnlichen und Göttlichen. Vor allem vermöge dieser ihm tief im Wesen liegenden Modellgestaltung hat das Griechentum so produktiv, traditionsbildend auf das spätere Europa gewirkt. Und diese zu sinngemäßer Fortgestaltung aufrufenden Modelle der Griechen eben sind es, die heute den Naturforscher so gut wie den Dichter zu den Griechen ziehen. Nicht "Regeln" gibt die Antike, sie gibt richtungsweisende Impulse.

(...)

Das Griechentum ist (...) die Entelechie Europas, nämlich die lebendige geprägte Grundform, die sich (so wie mannigfach in der Natur) in ständiger Metamorphose verwandelt und durch alle ihre Verwandlungen hindurch gerade beharrt. — Suchen wir uns heute dieser lebendigen griechischen Grundform und ihrer Elemente neu zu vergewissern, so geht es dabei um alles andere als um das Abstauben irgendeiner "Vergangenheit". Es geht dabei um den Gewinn einer echten Gegenwärtigkeit. Mit einem bloßen Bejahen des Tages, einem frischfröhlichen Zukunftswollen ist man nict eigentlich gegenwärtig, sondern nur zu oft lediglich ephemer.

(...)

In diesem Sinne aber ist die produktive Rechenschaftsabgabe über die griechische Entelechie unserer europäischen Kultur, das Herauserkennen jener griechischen "Zettel" in unserem Kulturgewebe, ein Erfordernis unseres kulturellen Selbstverständnisses und damit Erfordernis von etwas, was uns gerade heute so bitter nötig ist: Orientierung unser selbst in unserer hinreißenden Zeit. Es geht für jeden, der in seiner Zeit steht, darum, daß er wirklich stehe in seiner Zeit, und nicht bloß hörig ist und "folgt", sondern sie zu seinem Teil gestaltet, meistert. Dieses verlangt eine Freiheit, die sich neben jene anderen heute mit tiefem Rect proklamierten Freiheiten stellt, die Freiheit vom Hunger, von der Angst, Freiheit des Wortes und des Glaubens: ich meine die zusätzliche Freiheit von der Zeit, die auch erst recht Freiheit zur Zeit ist. Diese Freiheit ist das Wesen der "Bildung", wie wir das Wort heute zu verstehen haben.

Schadewaldt, W. "Heimweh nach Hellas heute?" (1958) in: Hellas und Hesperien II, Zürich 1970.

Jesenje boje na flickru: T Hall.

Piljevina, i to sračimska

Ima pjesma Mavra Vetranovića po imenu "Pjesanca Plutonu". Ovako počinje:

Sračimski i rimski boj iskusit tko je rad,
Lukan je pisal toj, Lukana išti sad

U komentaru (izdanja Pet stoljeća hrv. knjiž) vele pak ovako:

sračimski - koji pripada Sracinima, odnosno Saracenima, Arapima

Ne pripadam, nažalost, među one sretnike koji imaju kraj radnog stola Akademijin Rječnik hrvatskog jezika (sa slavnim sveskom "Četa — Djavli"), pa ne znam kako su "sračimski" objasnili u tome djelu. Međutim, poznavanje rimske književnosti kakvo očekujemo od studenata drugog semestra latinskoga govori da je Lukan pisao o rimsko-rimskom, tj. građanskom ratu (Cezar vs. Pompej). Kaki sad Saraceni?

Dobrohotna interpretacija bila bi da je "saracenskim" Vetranović htio, malo anakrono, izreći "sjevernoafrički". Dio rimskog građanskog rata zaista se odigrava u Africi; to je, međutim, dojmljiv, ali ne i glavni dio. Ne onaj po kome se događaj, i Lukanov ep, obično pamte i apostrofiraju.

Drugo tumačenje je, dakako, da Vetranović nije znao o čemu se radi kod Lukana. Količina antičkih aluzija u njegovim djelima (kao i uvid u ranonovovjekovni obrazovni sustav) čini to malo vjerojatnim.

Bit će da se u prepisivanjima dogodila neka svinjarija. Posao za tekstologe.

Inače, evo kako drugi mrtvi hrvatski pjesnici pišu o rimskom građanskom ratu. Najprije, u drugom dijelu "Dobrih nauka", Marulić (upadljivo slično "Pjesanci Plutonu"):

Hoteć zemlju težat, Virgili počni štit;
hoteći zel'ja znat, Macer će te učit;
ako l' te deleta slišati batalje,
Lukan ti jih kanta, počan od Težalje;
ako li ćeš ljubav od bludnih žen imit,
Ovidija pročtav, hoć ju steći umit

U "Osmanu" Gunduo pamti grčko Farsalsko polje, gdje je bila ključna bitka:

Nu glas više s bojne zgode
od imena leti tvoga,
jer on carske vojevode
a ti razbi cara istoga.
Ali crnac, ko sve prođe
grčke strane bliže i dalje,
uputi se prešno i dođe
na ravnine od Farsalje,
gdi u vremena njegda stara
boj veliki oni posta
od Pompea do Čezara,
svemu svijetu štetan dosta.

Brne Karnarutić podsjeća da je Farsalsko polje u Tesaliji:

Triba j’ biti hitru vojvodi, jimat svist
Ter se ne dat vitru gibati kako list,
Da kuno posluje da vreda stvori stvar
Ter da ne osluje kakono lin tovar.
Zač nigda bi Cesar barz sridu Težalje,
Parvi bi rinski(!) car komu svit čast šalje;
Zač Sipion bdeći po svojih s’obzira,
Dvi vojske ne mneći dobivši rastira.

Popevka iz "Cithara Octochorda" razmišlja više o Cezaru:

Gde je Šamšon, vitez jaki? gde Herkuleš on veliki?
Aleksander gde je zmožni, vsemu svetu zapovedni,
Komu suženj be Darijuš, Peržijanci i Egiptuš?
Gde Julijuš, cesar prvi, kî se vozi z oroslani,
Kî vumori Pompejuša i gospoctvo vze varaša?